Dostupni linkovi

Maligni efekat slučaja Hodorkovski


Mikhail Khodorkovsky na suđenju, Moskva, 27.10.2010.
Konstantin Sonin (Moscow Times), priredila Biljana Jovićević

Prošle je sedmice politička liderka koja je provela posljednjih sedam godina u zatvoru oslobođena. Ta liderka je jednom počinjala govore sljedećim riječima :

“Nije moć ta koja korumpira, već strah. Stah od gubljenja vlasti korumpira one koji je posjeduju, i strah od zla moći, kvari one koji su joj podčinjeni. “

Osim činjenice da je bivši vlasnik i predsjednik Yukosa, Mihail Hodorkovski takođe posljednjih sedam godina u zatvoru, ima još nekoliko paralela između njegove situacije i one dobitnice Nobelove nagrade za mir, najistaknutije političke figure Mijanmara, Aung San Su Ći, osobe koje izgovorila gore navedene riječi.

Partija na čijem je čelu Su Ći, dobila je 1990. godine izbore s ogromnom, ubjedljivom većinom, i samo je vojna hunta mogla da je skine sa vlasti u Burmi (nakon državnog udara hunte Burma je preminovona u Mijanmar) i uhapsi osobu koja je zemlju trebalo da povede u pravom smjeru.

U slučaju Rusije sve je upravo suprotno. Odlučnom pobjedom stranka pro-Kremaljske orijentacije 2003. za državnu Dumu, na izborima koji su uslijedili nakon hapšenja Hodorkovskog oktobra 2003., postavljen je kamen temeljac za trenutni vertikalni (centralizovani) sistem moći u zemlji.

Kako god bilo, riječi Aung San Su Ći s početka, jednako važe za Rusiju kao i za Mijanmar.
Aung San Suu Kyi, Yangon, 13.11.2010.


Predstava suđenja Hodorkovskom predstvlja ogroman maligni tumor koji je obogaljio Ruski politički sistem.Njegove metastaze imaju mnogo ozbiljnije posljedice nego samo hapšenje glasno-govorećeg oligarha i uništenje i prisvajanje Yukosa.

To je postavilo negativan presedan za sudove, koji su ispravan oblik tek bili počeli dobijati 1990-tih, demonstrirajući na taj način da je političko uplitanje prirodni dio sudskog postupka.

Nakon dvije deške decenije u pokušajima uspostave nezavisnog i kredibilnog pravosudnog sistema, završili smo tamo gdje smo bili u 1991. godini, sa sudovima koji služe kao produžetak političkog vođstva u strukturi vlasti.

Uticaj na politički sistem nije bio manje dramatičan. Pretavarajući politički sukob sa Hodorskovskim u “bitku na život i smrt”, njegove oponente to je pretvorilo u sopstvene taoce.

Na jesen 2007., strah da će sići sa vlasti, predsjednika Vladimira Putina, natjerao je da zada konačni samrti udarac parlamentarnom izbornom sistemu, zbog čega se prirodno postavlja pitanje: Zašto su Putinu bile potrebne takve ekstremne mjere kako bi se održao na vlasti ako je zemlja kojom vlada demokratska?

Putin i politička mašinerija Kremlja usmjerili su većinu resursa ka postizanju jednog cilja: održavnje statusa quo. S razlogom, lična lojalnost Putinu postala je sve važnija iz godine u godinu.

Nepotrebano je reći da svaki sistem u potpunosti fokusiran na uspostvaljanje i očuvanje statusa quo, teško da je sposoban da inicira program modernizacije zemlje.

Svrsishodne reforme i progres mogu biti sprovedne samo na bazi otvorenog, demokratskog društva i političkih institucija, i dovođenja onih koji su spremni da sprovedu najmanje jedan ili dva demokratska izborna kruga u deceniji.

Kao i maligni tumor, kampanja protiv Hodorkovskog ima maligni efekat na cijelu političku i ekonomsku sredinu zemlje.

Besmislene izjave o uslovima pod kojima bi jednog dana mogao biti pušten iz zatvora, neće učiniti ništa da se zaustavi širenje tumora koji sve dublje zadire u ruske državne institucije.
XS
SM
MD
LG