Najveća ekološka katastrofa u povijesti SAD-a počela je 20. travnja 2010. kada je u Meksičkom zaljevu eksplodirala platforma Deepwater Horizon. Sada se nameće pitanje: kamo je nestala nafta koja je istekla u more?
Ta ekološka katastrofa jedinstvena je u povijesti: još nikada nije toliko nafte isteklo na tako velikoj dubini i u tako dugačkom razdoblju. More je bilo zagađeno s više od četiri milijuna barela nafte (660.000 tona), ali danas, sedam mjeseci kasnije, na prvi pogled ništa se ne primjećuje.
Andrew Juhl, znanstvenik sa Sveučilišta Columbia u New Yorku, nedavno je brodom obišao Meksički zaljev, kako bi saznao gdje je nestala nafta.
"U međuvremenu smo uspjeli utvrditi prilično točno koliko je nafte isteklo u more, no nemamo pojma o tome što se s njom dogodilo. Je li se možda proširila na nekom drugom području? Ili je ishlapjela? Jesu li je razgradili mikroorganizmi? To je dakle, najvažnije pitanje i na njega nemamo odgovor", objasnio je Juhl.
Kolika je šteta i kakve su posljedice ove katastrofe još nije jasno. Naime, budući da nafta istjecala na velikoj dubini od 1.500 metara, otežana je i procjena štete.
Procjenjuje se i da je uništeno 20 posto podmlatka, a nije moguće utvrditi ni posljedice po više od 20 vrsta morskih sisavaca. More je na plaže nanijelo tijela više stotina mrtvih delfina, a nitko ne zna koliko ih je uginulo na otvorenom moru.
Znanstvenici će tek trebati utvrditi i kakvi su učinci kemikalije koju je British Petroleum ulio u more, koja je trebala spriječiti dizanje nafte na površinu. BP je primjenio više od četiri milijuna litara kemikalije, a takve količine još nikada nisu primijenjene.
Nažalost, mnoge posljedice ekološke katastrofe u Meksičkom zaljevu vjerojatno će biti vidljive za deset ili dvadeset godina, baš kao i u slučaju nesreće tankera Exxon Valdez kod Aljaske.
Naime, na pojedinim plažama na Aljasci još uvijek ima između 80.000 i 120.000 litara sirove nafte u sedimentnim stijenama, a službeni podaci govore da se od 30 ugroženih životinjskih i biljnih vrsta oporavilo samo njih 10.
Ta ekološka katastrofa jedinstvena je u povijesti: još nikada nije toliko nafte isteklo na tako velikoj dubini i u tako dugačkom razdoblju. More je bilo zagađeno s više od četiri milijuna barela nafte (660.000 tona), ali danas, sedam mjeseci kasnije, na prvi pogled ništa se ne primjećuje.
Andrew Juhl, znanstvenik sa Sveučilišta Columbia u New Yorku, nedavno je brodom obišao Meksički zaljev, kako bi saznao gdje je nestala nafta.
"U međuvremenu smo uspjeli utvrditi prilično točno koliko je nafte isteklo u more, no nemamo pojma o tome što se s njom dogodilo. Je li se možda proširila na nekom drugom području? Ili je ishlapjela? Jesu li je razgradili mikroorganizmi? To je dakle, najvažnije pitanje i na njega nemamo odgovor", objasnio je Juhl.
Kolika je šteta i kakve su posljedice ove katastrofe još nije jasno. Naime, budući da nafta istjecala na velikoj dubini od 1.500 metara, otežana je i procjena štete.
Procjenjuje se i da je uništeno 20 posto podmlatka, a nije moguće utvrditi ni posljedice po više od 20 vrsta morskih sisavaca. More je na plaže nanijelo tijela više stotina mrtvih delfina, a nitko ne zna koliko ih je uginulo na otvorenom moru.
Znanstvenici će tek trebati utvrditi i kakvi su učinci kemikalije koju je British Petroleum ulio u more, koja je trebala spriječiti dizanje nafte na površinu. BP je primjenio više od četiri milijuna litara kemikalije, a takve količine još nikada nisu primijenjene.
Nažalost, mnoge posljedice ekološke katastrofe u Meksičkom zaljevu vjerojatno će biti vidljive za deset ili dvadeset godina, baš kao i u slučaju nesreće tankera Exxon Valdez kod Aljaske.
Naime, na pojedinim plažama na Aljasci još uvijek ima između 80.000 i 120.000 litara sirove nafte u sedimentnim stijenama, a službeni podaci govore da se od 30 ugroženih životinjskih i biljnih vrsta oporavilo samo njih 10.