Autor: Gregory Feifer, prevod: Ena Stevanović
Rusija koristi krizu na Bliskom istoku i u Libiji kako bi učvrstila poziciju svjetske energetske supersile. To su možda dobre vijesti za rusku ekonomiju, ali kritičari Kremlja tvrde da će nagli profit zbog povećanja cijena energenata ponovo osnažiti autoritarnu vladu.
Dok američki vojni avioni bombarduju vojna postrojenja naftom bogate Libije i dok se Japan bori da spriječi radijaciju iz zemljotresom pogođene nuklearne elektrane u Fukušimi, svijet strahuje za budućnost energetskih zaliha. Ali ne i Rusija.
Zbog nemira na Bliskom istoku, cijena nafte je porasla na 105 dolara po barelu.
To je dovelo do naglog profita koji je omogućio najvećem svjetskom izvozniku energenata da se konačno oporavi od recesije uzrokovane globalnom financijskom krizom 2008. godine.
Rusija želi pretvoriti tu nesigurnost u kapital, tako što se već počela nazivati globalnim spasiteljem. Premijer Vladimir Putin, koji je predvidio da će do iduće godine ruski BDP dosegnuti nivo koji je imao prije krize, je prošle sedmice zamijenio svoje kruto ponašanje neuobičajeno prijateljskim pristupom, obećavajući da će pomoći Japanu gdje je nuklearna kriza uzrokovala nestanak struje.
Također je predvidio da će posljedice zemljotresa i cunamija na energetske zalihe biti dugotrajne.
„U tom pogledu, moramo ubrzati naše planove za izgradnju projekata za hidrokarbonsku ekstrakciju, posebno za ekstrakciju plina na Dalekom istoku,“ izjavio je Putin.
Povratak u zlatno doba
Putin je ponudio da doprema plin u Europu putem cjevovoda, što bi omogućilo da se pošiljke tečnog prirodnog plina usmjere na Japan.
Također je predložio da se provede električni kabl do Japana te je japanskim kompanijama ponudio udio u sibirskom plinskom polju.
Dim iz oštećene japanske nuklearke Fukušima, 24. mart 2011.
Moskva je dala nekoliko ponuda, uključujući i ohrabrenje za japanske kompanije da ulažu u rusku industriju ugljenom.
Međutim, mnogi analitičari upozoravaju da će pojačan fokus Rusije na vlastitu globalnu energetsku ulogu umanjiti ionako slabu mogućnost da vlada sprovede neke ekonomske reforme.
Kremlj se zakleo da će potpuno preinačiti državnu ekonomiju nakon strelovitog pada cijena nafte usljed globalne financijske krize.
Ali politički analitičar Andrej Piontkovsky kaže da najnoviji događaji na Bliskom istoku zapravo pomažu da se ubrza povratak Rusije na nivo prije krize, kada su maksimalne cijene nafte poplavile Rusiju novcem.
„Vraćamo se u zlatno doba iz 2006. i 2007. u kojem su oficijelni propagandni slogani veličali 'najveću energetsku silu'. To je jako dobro za ograničenu skupinu ljudi i to kratkoročno, ali zasigurno je vrlo loše za državu,“ kaže Piontkovsky.
Piontkovsky tvrdi da ovakva situacija jača mentalitet ruskih lidera, što se očituje u oštroj anti-zapadnoj retorici koja je bila izrazito snažna upravo za vrijeme najvećeg naftnog procvata prije dolaska krize.
Refokusiranje interesa
On ukazuje na ovomjesečne izjave predsjednika Dmitrija Medvedeva u kojima on okrivljuje zapadne zemlje za poticanje nemira na Bliskom istoku, dodajući da su „oni pripremili takav scenarij za nas“.
Vladimir Putin, 21. mart 2011.Ali Putin je zapravo ključni vođa u Rusiji. On je utorak istresao najstrože anti-zapadne izjave ove godine, osuđujući UN-ovo Vijeće sigurnosti što je odobrilo napade na Libiju. Rekao je da je prošlosedmična rezolucija omogućila zapadnim zemljama da poduzmu akcije protiv suverene države „pod krinkom zaštite civila“.
„Ovo zapravo podsjeća na srednjovjekovne pozive na križarske ratove, kada bi jedni pozvali druge da odu na neko mjesto i oslobode ga,“ rekao je Putin.
Medvedev je odmah ukorio takve komentare nazivajući ih „neprihvatljivim“ i Moskva je na prošlosedmičnom glasanju odlučila uložiti veto na rezoluciju, umjesto da je ostala suzdržana. Fjodor Lukyanov, urednik časopisa „Russia in Global Affairs“ smatra tu odluku važnijom od „teških riječi“.
„To nije tipično,“ kaže on. „Rusija se nekoć zalagala za ili protiv, posebno kada se radilo o intervencijama na druge zemlje.“
Lukyanov dodaje da vanjska politika nije vođena porastom cijena nafte.
„Radi se o postepenom refokusiranju ruskih interesa i redefiniranju ruskog vanjsko-političkog identiteta s globalnog na lokalni nivo“, ocijenio je on.
Igrati na kartu resursa
Ta promjena, kako kaže Lukyanov, odražava „mnogo racionalniji pristup prioritetima“.
„To ne znači da je Rusija sada više pro-zapadna. Rusija postaje manje globalna, što naprimjer znači da ideja da se oko bilo čega i bilo kada izazove Washington nije više relevantna“, smatra Lukyanov.
Povećati izvoz energenata je jedan od prioriteta, što odražava najnoviji Putinov plan trgovine. Ali zadržati trenutni nivo neće biti tako lako kako se čini.
Ekonomist Clifford Gaddy iz Brookings Institution kaže da će ključno pitanje za dalji ekonomski napredak Rusije biti njen odgovor na zahtjeve Kine. Bez obzira na retoriku Kremlja, Rusija nema nikakve šanse da se natječe s Kinom u bilo kojem drugom sektoru.
„Možete sanjati o promjenama koliko god hoćete i kriviti Putina ili bilo koga drugog što se ništa ne mijenja ili ih hvaliti što pokušavaju nešto promijeniti. Ali ništa od toga nema mnogo smisla. Ruska komparativna i kompetitivna prednost nije ni u čemu drugom nego u resursima i jedino pametno je igrati na tu kartu,“ tvrdi Gaddy.
Za sada Gaddy vidi nekoliko dugoročnih posljedica bliskoistočne krize na Rusiju, navodeći da se predviđa da će cijene nafte ove godine porasti sa 105 na 108 dolara po barelu, dok će cijene robe u doglednoj budućnosti nastaviti rasti.
To je loša vijest za Putinove kritičare. Mnogi vjeruju da će se premijer ponovno kandidovati za predsjednika na idućim izborima i ako ga ponovo izaberu mogao bi „zaglaviti“ u uredu narednih 12 godina.
Rusija koristi krizu na Bliskom istoku i u Libiji kako bi učvrstila poziciju svjetske energetske supersile. To su možda dobre vijesti za rusku ekonomiju, ali kritičari Kremlja tvrde da će nagli profit zbog povećanja cijena energenata ponovo osnažiti autoritarnu vladu.
Dok američki vojni avioni bombarduju vojna postrojenja naftom bogate Libije i dok se Japan bori da spriječi radijaciju iz zemljotresom pogođene nuklearne elektrane u Fukušimi, svijet strahuje za budućnost energetskih zaliha. Ali ne i Rusija.
Zbog nemira na Bliskom istoku, cijena nafte je porasla na 105 dolara po barelu.
To je dovelo do naglog profita koji je omogućio najvećem svjetskom izvozniku energenata da se konačno oporavi od recesije uzrokovane globalnom financijskom krizom 2008. godine.
Rusija želi pretvoriti nesigurnost u kapital, tako što se već počela nazivati globalnim spasiteljem.
Rusija želi pretvoriti tu nesigurnost u kapital, tako što se već počela nazivati globalnim spasiteljem. Premijer Vladimir Putin, koji je predvidio da će do iduće godine ruski BDP dosegnuti nivo koji je imao prije krize, je prošle sedmice zamijenio svoje kruto ponašanje neuobičajeno prijateljskim pristupom, obećavajući da će pomoći Japanu gdje je nuklearna kriza uzrokovala nestanak struje.
Također je predvidio da će posljedice zemljotresa i cunamija na energetske zalihe biti dugotrajne.
„U tom pogledu, moramo ubrzati naše planove za izgradnju projekata za hidrokarbonsku ekstrakciju, posebno za ekstrakciju plina na Dalekom istoku,“ izjavio je Putin.
Povratak u zlatno doba
Putin je ponudio da doprema plin u Europu putem cjevovoda, što bi omogućilo da se pošiljke tečnog prirodnog plina usmjere na Japan.
Također je predložio da se provede električni kabl do Japana te je japanskim kompanijama ponudio udio u sibirskom plinskom polju.
Moskva je dala nekoliko ponuda, uključujući i ohrabrenje za japanske kompanije da ulažu u rusku industriju ugljenom.
Međutim, mnogi analitičari upozoravaju da će pojačan fokus Rusije na vlastitu globalnu energetsku ulogu umanjiti ionako slabu mogućnost da vlada sprovede neke ekonomske reforme.
Kremlj se zakleo da će potpuno preinačiti državnu ekonomiju nakon strelovitog pada cijena nafte usljed globalne financijske krize.
Ali politički analitičar Andrej Piontkovsky kaže da najnoviji događaji na Bliskom istoku zapravo pomažu da se ubrza povratak Rusije na nivo prije krize, kada su maksimalne cijene nafte poplavile Rusiju novcem.
„Vraćamo se u zlatno doba iz 2006. i 2007. u kojem su oficijelni propagandni slogani veličali 'najveću energetsku silu'. To je jako dobro za ograničenu skupinu ljudi i to kratkoročno, ali zasigurno je vrlo loše za državu,“ kaže Piontkovsky.
Piontkovsky tvrdi da ovakva situacija jača mentalitet ruskih lidera, što se očituje u oštroj anti-zapadnoj retorici koja je bila izrazito snažna upravo za vrijeme najvećeg naftnog procvata prije dolaska krize.
Refokusiranje interesa
On ukazuje na ovomjesečne izjave predsjednika Dmitrija Medvedeva u kojima on okrivljuje zapadne zemlje za poticanje nemira na Bliskom istoku, dodajući da su „oni pripremili takav scenarij za nas“.
„Ovo zapravo podsjeća na srednjovjekovne pozive na križarske ratove, kada bi jedni pozvali druge da odu na neko mjesto i oslobode ga,“ rekao je Putin.
Medvedev je odmah ukorio takve komentare nazivajući ih „neprihvatljivim“ i Moskva je na prošlosedmičnom glasanju odlučila uložiti veto na rezoluciju, umjesto da je ostala suzdržana. Fjodor Lukyanov, urednik časopisa „Russia in Global Affairs“ smatra tu odluku važnijom od „teških riječi“.
„To nije tipično,“ kaže on. „Rusija se nekoć zalagala za ili protiv, posebno kada se radilo o intervencijama na druge zemlje.“
Lukyanov dodaje da vanjska politika nije vođena porastom cijena nafte.
„Radi se o postepenom refokusiranju ruskih interesa i redefiniranju ruskog vanjsko-političkog identiteta s globalnog na lokalni nivo“, ocijenio je on.
Igrati na kartu resursa
Ta promjena, kako kaže Lukyanov, odražava „mnogo racionalniji pristup prioritetima“.
„To ne znači da je Rusija sada više pro-zapadna. Rusija postaje manje globalna, što naprimjer znači da ideja da se oko bilo čega i bilo kada izazove Washington nije više relevantna“, smatra Lukyanov.
Lukyanov: Rusija postaje manje globalna, što naprimjer znači da ideja da se oko bilo čega i bilo kada izazove Washington nije više relevantna.
Povećati izvoz energenata je jedan od prioriteta, što odražava najnoviji Putinov plan trgovine. Ali zadržati trenutni nivo neće biti tako lako kako se čini.
Ekonomist Clifford Gaddy iz Brookings Institution kaže da će ključno pitanje za dalji ekonomski napredak Rusije biti njen odgovor na zahtjeve Kine. Bez obzira na retoriku Kremlja, Rusija nema nikakve šanse da se natječe s Kinom u bilo kojem drugom sektoru.
„Možete sanjati o promjenama koliko god hoćete i kriviti Putina ili bilo koga drugog što se ništa ne mijenja ili ih hvaliti što pokušavaju nešto promijeniti. Ali ništa od toga nema mnogo smisla. Ruska komparativna i kompetitivna prednost nije ni u čemu drugom nego u resursima i jedino pametno je igrati na tu kartu,“ tvrdi Gaddy.
Za sada Gaddy vidi nekoliko dugoročnih posljedica bliskoistočne krize na Rusiju, navodeći da se predviđa da će cijene nafte ove godine porasti sa 105 na 108 dolara po barelu, dok će cijene robe u doglednoj budućnosti nastaviti rasti.
To je loša vijest za Putinove kritičare. Mnogi vjeruju da će se premijer ponovno kandidovati za predsjednika na idućim izborima i ako ga ponovo izaberu mogao bi „zaglaviti“ u uredu narednih 12 godina.
