novinar Monitora, jedan od poslenika javne riječi protiv kojih je podgorički Viši sud donosio osuđujuće presude za klevetu.
RSE: Nakon najnovijih slučaja Nikolaidis i Željezare, kao i nekih ranijih, i vi ste gospodine Koprivica na svojoj koži osjetili snagu "pravne države"?
KOPRIVICA: Imao sam "čast" da se protiv mene, zbog novinarskih tekstova, pokrene blizu 20 tužbi, što u Crnoj Gori, što u Srbiji. Najveći sudski proces protiv novinara u Crnoj Gori vodi se protiv mene, počev od 1994. godine, zbog priloga u kojem je suština informacije bila da se u spisima Haškog suda nalazi ogroman broj imena novinara koji su huškali na rat, među kojima je i grupa od 16 crnogorskih novinara. Tu informaciju sam dobio od poznanika, profesionalnog novinara, koji je tada živio u Holandiji. Provjeravao sam kod njega tu informaciju i on mi je potvrdio da je to tačno. Objavio sam je i zaista se tu radilo o novinarima koji su huškali na rat. Da je tu pisalo da su oni ubice i lopovi, to ne bih objavio, ali kao novinar bio sam svjedok šta su pisali. Većinom su to bili novinari iz državnih medija.
RSE: Kako je moguće da ste kažnjeni za to što ste objavili da se na haškom spisku crnogorskih novinara, ratnih huškača, nalazi i ime osobe koja vas je tužila? Do danas niko zvanično iz Haga nije demantovao da se ta osoba nalazi na spisku.
KOPRIVICA: Niko nije demantovao tu informaciju. Imao sam prilike da razgovaram sa trojicom zvaničnika Haškog tribunala, čak i sa gospodinom Džefri Najsom u Podgorici. Svi su mi nezvanično rekli da se zaista u spisima Haškog suda nalazi veliki broj novinara sa područja ex Jugoslavije, ali da oni neće biti prioritet u sudskim procesima dok se ne okončaju procesi protiv nalogodavaca i izvođača ratnih sukoba - Karadžića, Mladića, Slobodana Miloševića i sličnih. Sud nije uvažavao ni jedan moj dokaz, ni jedan element iz moje odbrane.
To je bio politički proces, pošto sam bio urednik opozicionih novina lista Liberalnog saveza, što je u to vrijeme značilo biti državni neprijatelj broj jedan. Kasnije je to postala sudska farsa i svi su se procesi kalemili na tu početnu presudu koja je donesena bez relevantnih dokaza. Niko se nije unosio u taj predmet. Sudije su izricale presude po raznim aršinima. Zbog istog teksta jedan me je sudija oslobodio, drugi proces zastavio, po trećem sam kažnjen, ne sa 5.000 hiljada, koliko je dosudio prvostepeni sud, nego je Viši sud to duplirao.
RSE: Da li su vam objasnili zašto su uvećali kaznu?
KOPRIVICA: Nisu. Nema objašnjenja, pa ni moj advokat ni ja to nismo mogli da shvatimo. Zanimljiv je slučaj presude bivšem glavnom uredniku RTV Crne Gore, Božidaru Ćoloviću, od kojeg se njegova televizija ogradila. To je jedini medij u Crnoj Gori koji se ogradio od svog novinara i urednika zbog ratno-huškačkih tekstova prije četiri godine. Oni su emitovali prilog Svjedoci jednog vijeka, u kojem je prikazan Ćolović kao voditelj i urednik dnevnika koji se može svrstati u ratno-huškačke priloge.
RSE: Njegova nekadašnja kuća u dobrom dijelu ogradila se od njegove profesionalne prošlosti. Očigledno da to za sud nije značilo mnogo?
KOPRIVICA: Advokat je priložio tu kasetu uz žalbu, ali to ništa nije uvaženo. Ne znam kakav dokaz treba ponuditi tom sudu. Nisam tražio nikakvu privilegiju, samo da se sudi po zakonu. Čak su me osudili kao glavnog urednika, a nisu tražili autora, nisu provjeravali istinitost informacije. Potpuno jedna sudska farsa. Po zakonu nisam mogao biti osuđen, posebno ne po ovako velikom iznosu.
RSE: Postoje teze kako je vlast preko sudskih procesa protiv novinara, i ne samo novinara, pronašla pravi način da se obračuna i da ućutka one koji je uporno podsjećaju na neke grijehe iz ne tako davne prošlosti. Šta mislite o tome?
KOPRIVICA: Serija najnovijih sudskih procesa to dokazuje, protiv Monitora, protiv Andreja Nikolaidisa. Očekujemo i sudsku presudu protiv direktora Vijesti. Najavljeno je još nekoliko tužbi. Prema mojim podacima, trenutno se protiv novinara i medija u Crnoj Gori vodi oko četrdesetak sudskih procesa. To je zaista zastrašujući podatak za malu Crnu Goru.
Mi smo nezgodni svjedoci nedavne prošlosti i glavnih aktera s početka devedesetih do danas, tako da je vlast pronašla efikasan model da zastraši medije i novinare, kojih ima vrlo malo. Imate tužbe protiv medija kao sredstvo cenzure, a tu je i novinarska autocenzura koja je hronična boljka crnogorskog novinarstva. To sve na kraju proizvodi medijski mrak. Nedavno je pravnica iz Podgorice rekla da u Crnoj Gori danas slobodno mogu da se izražavaju samo heroji.
Mogli smo pročitati u medijima kako se jedan profesor privatnog fakulteta, čiji je suvlasnik Mile Đukanović, hvali da su tamo izokrenuli geografsku kartu svijeta, kao simbol da svoje studente ne uče po ustaljenim klišeima.
Mislim da su ovi podaci vrlo ilustrativni i prave koordinate u kojima se danas nalazi sloboda izražavanja u Crnoj Gori, pa i cijelo crnogorsko društvo.
RSE: Da li nakon toliko godina u novinarstvu još uvijek vjerujete da se objavljivanje istine isplati?
KOPRIVICA: Meni je ovo samo podsticaj da i dalje ustrajem. Da sam razmišljao o posljedicama svojih tekstova, zasnovanih na činjenicama, nikada ni jedan ne bih objavio. Mislim da će poslije ovih sudskih presuda i serije koja slijedi veliki broj novinara dobro razmisliti da li će napisati ikakvu kritičku riječ. Kao čovjek ih razumijem, ali kao profesionalac ne.
