Dostupni linkovi

Trideset godina od masakra na sarajevskoj pijaci Markale


Polaganje cvijeća na pijaci Markale, Sarajevo, 5. februara 2024.
Polaganje cvijeća na pijaci Markale, Sarajevo, 5. februara 2024.

Delegacije iz političkog, kulturnog i diplomatskog života u Bosni i Hercegovini položile su cvijeće na spomen-obilježje 5. februara, povodom 30 godina od masakra na sarajevskoj pijaci Markale kada je ubijeno 68 i ranjeno 144 ljudi.

Minobacačka granata je ispaljenom s položaja Vojske Republike Srpske (VRS).

Iduće godine, 28. avgusta 1995. godine, minobacačkom granatom koja je, također, ispaljena s položaja VRS-a na Markalama je ubijeno 43 i ranjeno 84 ljudi.

"I sad to vidim, kao da je jučer bilo. Rat, detonacija granate. Zar je moguće da niko nije odgovarao za ovaj zločin?", kazala je za Radio Slobodna Evropa Fahra Hodžić, čiji je 14-godišnji sin ubijen tokom rata snajperom u sarajevskom naselju Stup, a 48-godišnji suprug od eksplozije granate naselju Otes.

Ona je, kako kaže, dva puta ranjavana tokom rata.

Francuski oklopni transporter UN-a pored ulaza u tržnicu Markale u Sarajevu 29. avgusta 1995., dan nakon što je minobacačka granata ubila 43 i ranila 84 ljudi.
Francuski oklopni transporter UN-a pored ulaza u tržnicu Markale u Sarajevu 29. avgusta 1995., dan nakon što je minobacačka granata ubila 43 i ranila 84 ljudi.

Sjevernoatlantski savez (NATO) kao odgovor na drugi masakr na centralnoj sarajevskoj tržnici pokrenuo 30. avgusta operaciju Namjerna sila (Deliberate Force) i niz zračnih udara na ciljeve oko Sarajeva i širom BiH koje je držala Vojska RS-a koji su trajali do 14. septembra 1995. godine

Ko je osuđen za granatiranje Markala?

Stanislav Galić u haškoj sudnici, 30. novembra 2006.
Stanislav Galić u haškoj sudnici, 30. novembra 2006.

Haški sud je 30. novembra 2006. godine u presudi Stanislavu Galiću, prvoj u kojoj je izrečena doživotna kazna zatvora, naveo da je "minobacačka granata koja je prouzrokovala eksploziju ispaljena s područja pod kontrolom Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske".

Galić je komandovao tim korpusom od 10. septembra 1992. do 10. avgusta 1994. godine.

Dragomir Milošević, koji je naslijedio Galića na mjestu komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a od avgusta 1994. do kraja rata 14. decembra 1995. godine, prvostepenom presudom je osuđen i za drugi masakr na Markalama počinjen 28. avgusta 1995. godine.

Pravosnažnom presudom je 12. novembra 2009. pred sudom u Hagu na 33 godine zatvora za zločine na području Sarajeva, ali je oslobođen je odgovornosti za taj zločin.

Dragomir Milošević u haškoj sudnici, 12. decembra 2007.
Dragomir Milošević u haškoj sudnici, 12. decembra 2007.

Haški sud je u presudi Dragomiru Miloševiću utvrdio da je tokom ovog perioda komandant bio Čedomir Čedo Sladoje, koji je izdavao naređenja.

Sladoje danas živi u Beogradu i nije optužen za taj zločin.

Zločin na Markalama navodi se u presudama tadašnjem predsjedniku RS-a Radovanu Karadžiću i komandantu VRS-a Ratku Mladiću koji su osuđeni na doživotne zatvorske kazne.

Prema podacima sa službene stranice, za zločine na području Sarajeva pred državnim Sudom BiH osuđeno je deset pripadnika Vojske Republike Srpske. Na nižim sudovima za zločine na području Sarajeva osuđeno je još najmanje 20 osoba.

Vojska Republike Srpske je počela opsadu Sarajeva 5. aprila 1992. godine.

Glavni grad BiH je bio pod opsadom 1.423 dana i za to vrijeme je ubijeno više od 11.000 ljudi.

Prema podacima Istraživačko-dokumentacijskog centra Sarajevo, u ratu je ukupno poginulo više od 97.000 osoba u Bosni i Hercegovini.

Procjena Demografske službe Haškog tužilaštva je da je riječ o broju od 105.000 osoba.

XS
SM
MD
LG