Maloljetnik kojem se sudi za premlaćivanje drugog maloljetnika sa smrtnim posljedicama ponovio je svoje djelo. Na sreću, premlaćeni maloljetnik tek je lakše povrijeđen. Javnost upozorava da institucije nisu obavile svoj posao, a da postupke u takvim slučajevima treba ubrzati.
Scenarij je već poznat: četvorica maloljetnika u subotu navečer prilaze petnaestogodišnjaku i traže od njega novac ili cigaretu, a kada ovaj segne rukom u džep – krenu batine!
Maloljetnik, premlaćen ove subote pred trgovačkim centrom u Novom Zagrebu, imao je sreće i prošao samo s lakšim povredama, međutim, jedan od napadača na njega već ima jedan mladi život na duši.
Pred godinu dana bio je među napadačima na maloljetnog Luku Ritza, koji je nakon desetak dana od povreda preminuo.
Maloljetnik, kojeg javnost zna pod inicijalima J.J., bio je nakon uhićenja dva mjeseca u pritvoru, potom mjesec dana na stručnom promatranju, a onda je pušten da se brani sa slobode, iako je sudac za mladež imao mogućnost u pripremnom postupku poslati ga u odgojnu ustanovu do kraja suđenja.
Naime, praksa je da se maloljetnici koji bi mogli ponoviti djelo ili koji dolaze iz nesređenih obitelji odmah upute u odgojnu ustanovu. Tijekom stručnog promatranja socijalni psiholog, psiholog i socijalni pedagog, napravili su psihološki profil počinitelja.
Jesu li stručnjaci previdjeli njegovu agresivnost i sklonost „recidivi“, ili je sudac zanemario njihove nalaze – tek će se saznati.
Prevencija je zakazala, kazala je povodom ovog slučaja pravobraniteljica za djecu i mladež, Mila Jelavić:
„Da imamo odgovarajuće preventivne programe, ali i stručni tretman u slučaju da već znamo da je kod nekoga djeteta utvrđen poremećaj u ponašanju, ili bilo kakvo drugo odstupanje, sigurna sam da bi te mjere i prevencija i odgovarajući tretman dali svoje rezultate. Na žalost, toga nema, ili ga nema u dovoljnoj mjeri, ili on u odnosu na drugu djecu nije primijenjen ili primjenjiv.“
Radi se presporo, zakonu su preblagi, sustav je neefikasan, kaže ovim povodom Zagrepčanka Suzana Ritz, koju je tragična smrt njenog sina Luke nužno morala senzibilizirati za ovu problematiku:
„Ako ide neki maloljetnik u neki sudski proces, ako je počinio kakvo kazneno djelo, taj istražni postupak mora ići u hitni postupak, a on u pritvor. Maloljetnici po zakonu mogu biti maksimalno tri mjeseca u pritvoru. U roku ta tri mjeseca, dok su u pritvoru, treba da se napravi istražni pripremni postupak i da krene suđenje. To mora biti sve u hitnoj proceduri. I izricanje nepravomoćne kazne, do pravomoćne, mora biti puno brže.“
Ona sugerira da se za maloljetnike, koje se tereti za počinjenje teških kaznenih djela, odredi pritvor do kraja postupka, a da se za vrijeme tog pritvora sa njima ozbiljno radi:
„Od psihologa, psihijatra, sociologa, svih koji su kompetentni za rad sa mladim ljudima. Dok su u pritvoru, treba sa njima sustavno raditi, da se te mlade nauči da to što rade nije dobro, da je to kažnjivo.“
Stručnjaci u Hrvatskoj odbijaju dugotrajne zatvorske kazne za maloljetnike jer misle da se time ništa ne rješava. Ako ne krenete zatvorom, treba onda poduzeti nešto drugo da spasite okolinu, ali i nasilnika od njega samog, poručuje gospođa Ritz:
„Oni će reći ne zatvor. OK, ali napravite ustanove gdje će se sustavno raditi sa djecom koja čine teška kaznena djela. Definitivno treba raditi. Oni, bilo kakvu kaznu da dobiju, jednog će dana opet izaći vani. Oni će jednog dana biti roditelji. Kakvi će oni biti roditelji? Kako će oni svoju djecu odgajati? Pretpostavljam - isto.“
Scenarij je već poznat: četvorica maloljetnika u subotu navečer prilaze petnaestogodišnjaku i traže od njega novac ili cigaretu, a kada ovaj segne rukom u džep – krenu batine!
Maloljetnik, premlaćen ove subote pred trgovačkim centrom u Novom Zagrebu, imao je sreće i prošao samo s lakšim povredama, međutim, jedan od napadača na njega već ima jedan mladi život na duši.
Pred godinu dana bio je među napadačima na maloljetnog Luku Ritza, koji je nakon desetak dana od povreda preminuo.
Maloljetnik, kojeg javnost zna pod inicijalima J.J., bio je nakon uhićenja dva mjeseca u pritvoru, potom mjesec dana na stručnom promatranju, a onda je pušten da se brani sa slobode, iako je sudac za mladež imao mogućnost u pripremnom postupku poslati ga u odgojnu ustanovu do kraja suđenja.
Naime, praksa je da se maloljetnici koji bi mogli ponoviti djelo ili koji dolaze iz nesređenih obitelji odmah upute u odgojnu ustanovu. Tijekom stručnog promatranja socijalni psiholog, psiholog i socijalni pedagog, napravili su psihološki profil počinitelja.
Jesu li stručnjaci previdjeli njegovu agresivnost i sklonost „recidivi“, ili je sudac zanemario njihove nalaze – tek će se saznati.
Prevencija je zakazala, kazala je povodom ovog slučaja pravobraniteljica za djecu i mladež, Mila Jelavić:
„Da imamo odgovarajuće preventivne programe, ali i stručni tretman u slučaju da već znamo da je kod nekoga djeteta utvrđen poremećaj u ponašanju, ili bilo kakvo drugo odstupanje, sigurna sam da bi te mjere i prevencija i odgovarajući tretman dali svoje rezultate. Na žalost, toga nema, ili ga nema u dovoljnoj mjeri, ili on u odnosu na drugu djecu nije primijenjen ili primjenjiv.“
Radi se presporo, zakonu su preblagi, sustav je neefikasan, kaže ovim povodom Zagrepčanka Suzana Ritz, koju je tragična smrt njenog sina Luke nužno morala senzibilizirati za ovu problematiku:
„Ako ide neki maloljetnik u neki sudski proces, ako je počinio kakvo kazneno djelo, taj istražni postupak mora ići u hitni postupak, a on u pritvor. Maloljetnici po zakonu mogu biti maksimalno tri mjeseca u pritvoru. U roku ta tri mjeseca, dok su u pritvoru, treba da se napravi istražni pripremni postupak i da krene suđenje. To mora biti sve u hitnoj proceduri. I izricanje nepravomoćne kazne, do pravomoćne, mora biti puno brže.“
Ona sugerira da se za maloljetnike, koje se tereti za počinjenje teških kaznenih djela, odredi pritvor do kraja postupka, a da se za vrijeme tog pritvora sa njima ozbiljno radi:
„Od psihologa, psihijatra, sociologa, svih koji su kompetentni za rad sa mladim ljudima. Dok su u pritvoru, treba sa njima sustavno raditi, da se te mlade nauči da to što rade nije dobro, da je to kažnjivo.“
Stručnjaci u Hrvatskoj odbijaju dugotrajne zatvorske kazne za maloljetnike jer misle da se time ništa ne rješava. Ako ne krenete zatvorom, treba onda poduzeti nešto drugo da spasite okolinu, ali i nasilnika od njega samog, poručuje gospođa Ritz:
„Oni će reći ne zatvor. OK, ali napravite ustanove gdje će se sustavno raditi sa djecom koja čine teška kaznena djela. Definitivno treba raditi. Oni, bilo kakvu kaznu da dobiju, jednog će dana opet izaći vani. Oni će jednog dana biti roditelji. Kakvi će oni biti roditelji? Kako će oni svoju djecu odgajati? Pretpostavljam - isto.“
