Koncentrirala sam se na legendu o Benediktincima, mada je zanimljiva i legenda o Rihardu I, s nadimkom Lavlje srce, koji je navodno prošao preko Grada, dolazeći iz Palestine i Krstaških ratova. Navodno je našao na Lokrumu utočište od oluje, gdje je ostavio neke novce.
Benediktinci žive na Lokrumu od 1023. godine. Napoleon dolazi 1806. godine i prisiljava Benediktance da Otok napuste.
U noći tog prisilnog odlaska sa Lokruma, oni su pošli u posebnu šetnju otokom, noseći naopako okrenute vošćanice iz kojih je curio vosak, kao svojevrsno upozorenje svakom budućem vlasniku Lokruma da neće biti sretan u životu, pri tome izgovarajući: "Neka je proklet svaki koji uzme Lokrum za svoje osobno uživanje".
Ja sam ih zamišljala u crnim habitima, s kapuljačama na glavi, i svijećama u rukama. To me ponukalo da o tome pišem.
Među najpoznatijim budućim vlasnicima su austro-ugarski prinčevi i plemenitaši, Habsburgovaca. Tako je Lokrum bio svjedokom njihov ljubavnih strasti, ali i njihovih tragedija.
Roman govori kako je na Otok došla grupa mladih znanstvenika u namjeri da istraže fakta vezana za daleku povijest Otoka. Nailaze na te mistične tragove koji vode duboko u prošlost, vezane za legende. Kako su oni znanstvenici, dolaze u sukoba sa duhovnim stvarima.
Dolazi do sukoba među njima oko pitanja na koje bi trebalo odgovoriti - što su prirodne sile, što je sudbina, čovjek, ljudska autentičnost. Potenciraju kako će ta pitanja, vjerojatno, biti najvažnija pitanja u narednim godinama, u nasljednim zemljama i kako će biti prisiljeni naći odgovor na to, obzirom da živimo jedan dekadentan, hegenostčki i pomalo nenormalan život.
Istraživačkim radom oni guraju granice znanosti, i kroz vanjske i unutarnje dimenzije života i kosmosa, mijenjaju samu prirodu ljudskog postojanja kroz modernu kvantnu fiziku, koja nas uvjerava da postoji svijet i s one strane vidljivoga.
Ulaze u svakodnevnicu Otoka kroz kolone turista, ali i nekoliko obitelji koji onamo žive i razgovaraju svaki dan sa Benediktincima (naravno u mojoj mašti). Šetaju prekrasnim perivojima i vrtovima. Susreću pustinjaka. Ulaze u mistične tijekove života na Otoku. Onda lutaju po tajnovitim djelovima Otoka, pokušavaju odgonetnuti zagonetku o budućnosti, koja je sakrivena u tom nekom drevnom zapisu.
No, što bi radilo zlo kada ne bi bilo dobrog? Bogati jahtaš se dokopa te zemlje, uz intrige, moćne političare i ubojstva. Truje se mandragorom pomoću koje otkriva budućnost i pokušava si pridobiti bogatstvo.
Mandragora je poznata još od davnina i može izazvati fikcije i u polubudnom stanju. Danas se koristi u špijunskim poslovima jer su drogirani podložni sugestijama, pa su onda i vrlo podobni za obavljati određene usluge.
Na kraju, ne može ni biti bez slojevitih rasprava, kako bi pokušali razmisliti višestruke niti povijesti, isprepletene ovom bajkom na Lokrumu. Uprkos njihovim naporima i problemima, u odnosu među njima samima i njihovim karakterima, stvari se iskompliciraju i ostaju dalje sakrivene velom tajne. Bilo kako bilo, legenda o prokletstvu otoka Lokruma još uvijek traje, čekajući da dođu scenaristi, koji će od mog kazivanja snimiti priču za sva vremena.