Zapad, prvenstveno SAD i evropski saveznici, moraju staviti do znanja Rusiji i Putinovom režimu da agresivna politika prema susjedima, kao i protuzupadna politika Moskve neće uspjeti, kaže u intervjuu za RSE Louis Sell, bivši dužnosnik američkog State Departmenta u kojem je proveo punih 27 godina.
Sell je stručnjak za bivši Sovjetski Savez i Balkan. Autor je knjige "Slobodan Milošević i rušenje Jugoslavije". U knjizi "Od Washingtona do Moskve" analizira raspad SSSR-a i uspon Vladimira Putina.
RSE: Vaša posljednja knjiga "Od Washingtona do Moskve" bavi se raspadom SSSR-a. Koji su bili prvi znaci nadolazećeg sloma? Da li je to bio puč iz augusta 1991?
Sell: Augustovski puč je bio stepenica prema slomu Sovjetskog Saveza, ali proces je trajao već neko vrijeme, i vjerojatno da i nije bilo toga puča, do raspada bi došlo za godinu ili dvije. Snage koje su vodile zemlju u raspad bile su jake i potpomognute nekim pogreškama Gorbačova i ljudi oko njega. Znači, puč je bio okidač, ali ne i povod.
RSE: Da li se odnos američke diplomacije promijenio prema SSSR-u nakon pokušaja puča?
Sell: Naravno da jest. Puč je bio dramatičan događaj koji je signalizirao dvije stvari. Prva je bila uspon Borisa Jelcina. On je vodio otpor prema puču u Moskvi. Gorbačov je bio zatvoren u odmaralištu na Crnom moru i nakon puča stvarna moć u Moskvi je bila u rukama Borisa Jelcina. Gorbačov se vratio i zauzeo svoju poziciju, no to više nije bilo isto. Stvarna snaga bio je ruski predsjednik Boris Jelcin.
Sjedinjene Američke Države koje su se na neki način bile suzdržane prema Jelcinu, sada su morale preispitati svoj stav. Ipak, Bushova administracija je zadržale veze s Gorbačovom, na neki način su ga simpatizirali, a on je očajnički pokušavao održati Sovjetski Savez. No, uskoro je Bushova administracija morala priznati realnost, a ta je bila da zemlja evidentno ide prema raspadu. Ključan moment je bio ukrajinski referendum o nezavisnosti 1. decembra.
Temelji za Putinov uspon
RSE: Pretpostavljam da je uz zanos zbog činjenice da se primiče kraj komunizma bilo i strahova?
Sell: Naravno, jer kada se jedna velika i moćna država kao što je bio SSSR počne raspadati, mogućnosti da dođe do problema su velike. Uostalom, vidjeli ste da je raspad Jugoslavije bio vrlo nasilan i bilo je strahova da bi se to moglo dogoditi i u Sovjetskom Savezu. Uz to, SSSR je bio nuklearna super sila, a to je davalo sasvim novu dimenziju dezintergaciji i ljudi su bili uznemireni zbog sigurnosti i osiguranja sovjetskog nuklearnog arsenala.
RSE: Zanimljiv je zaključak koji proizlazi iz Vaše knjige. Ponižavajući slom SSSR-a, te događaji koji su potom uslijedili, stvorili su temelje za uspon Vladimira Putina. Možete li to pojasniti?
Sell: Do sloma je došlo vrlo brzo. Sovjetski Savez je bio nuklearna super sila i to je bio vrhunac njihove moći. Rusi koji su bili najbrojniji narod u SSSR-u tražili su svoj identitet i željeli su da sada Rusija bude velika snaga. Rusija kao super sila uz Sjedinjene Države. No, to se brzo urušilo. Zemlja je ušla u kaos i siromaštvo, uslijedio je ekonomski pad. Prema nekim pokazateljima, Rusija je ekonomski bila na razini Nizozemske, koja je u odnosu na Rusiju mala država. Za ruske građane to je bilo uznemiravajuće.
Uz to, obećanja o ekonomskim, političkim i demokratskim reformama iz devedesetih, nisu se ostvarila kako su svi očekivali. Devedesete su bile godine nestabilnosti i ekonomskog urušavanja, što je potkopalo vjeru građana u demokraciju. Tražili su alternativu.
Pomoći Ukrajini
RSE: U knjizi naglašavate kako Zapad treba pokazati Rusiji da agresija na Ukrajinu i avantura u Siriji i drugdje ne mogu uspjeti i da će za to biti plaćena odredjena cijena. Koje sredstva u svojim rukama ima Zapad, a koja još do sada nije upotrijebio?
Sell: Zapad, prvenstveno SAD i evropski saveznici, moraju uraditi dvije stvari. Staviti do znanja Rusiji i Putinovom režimu da agresivna politika prema susjedima, kao i protuzupadna politika Moskve neće uspjeti i da se tome protivimo. No, istodobno moramo imati otvorene ruke ukoliko se promijeni takva politika Rusije i ukoliko bude spremna na suradnju. Budemo li se upravo ovako ponašali ne mislim da je moguć novi hladni rat. Moramo hladne glave razmišljati što je u nacionalnom interesu.
Rusiji treba staviti do znanja da je agresija na Ukrajinu pogrešna. Mi moramo osigurati sredstva Ukrajini kako bi se mogla oduprijeti agresiji, kako ekonomsku, tako i vojnu pomoć. Naravno, moramo osigurati da ih Ukrajina koristi na demoratski način, što je i dalje otvoreno pitanje po mom mišljenju.
No, Rusija je ta koja je ušla u Ukrajinu, inicirala rat, koja podržava proruske separatiste na istoku te zemlje, te je anektirala polutok Krim. Zato treba pomoći Ukrajini, i vojno, kako bi se mogla suprostaviti takvoj invaziji.
RSE: Za sebe kažete da ste dijete Hladnog rata, te da možda postoji mogućnost Hladnoga rata, no neki upozaravaju da je novi hladni rat već počeo.
Sell: Ne mislim da je Rusija sposobna da izazove Sjedinjene Države na isti način na koji je to radio Sovjetski Savez. Hladni rat je bio globalni sukob između tada dvije svjetske super sile. Rusija nema snage za to. Ona nema globalnu ideologiju, a ne bih rekao da Putin uopće ima neku ideologiju. Ruski nacionalizam i ksenofobija nije nešto s čim možete ići pred svijet i reći…to je razlog zbog kojeg mi se trebate priključiti.
Komunizam je bio globalna ideologija koje se predstavljala kao novi način preuređenja svijeta idruštva. Bila je naravno nerealna, manjakava, ali je ljudima širom svijeta bila privlačna. Rusija pod Putinom ne može to ponoviti. Uz to, Rusija je na globalnom planu mnogo slabija nego što je bio Sovjetski Savez. Ima upola manje stanovnika od SAD i taj broj opada. Ruska ekonomija je u padu ima niz slabosti. No, Putin je posljednjih godina mnogo uradio na revitaliziranju ruske vojske. To se dogodilo dva desetljeća nakon završetka Hladnoga rata. No, poznavaoci prilika ipak kažu da ruska vojska uvelike zaostaje za američkom.
Facebook Forum