Dostupni linkovi

London: Fenomen ili novi načini huliganstva



(Velika Britanija: Val nasilja)

Piše: Anne Applebaum, Priredila: Sabina Čabaravdić

Neredi u britanskom glavnom gradu pogodili su Tottenham, predgrađe Ealing, Hackney, pa čak i mondeni Notting Hill.

Razbijeni su prozori, pokradene video kamere, a automobili zapaljeni. Mladi ljudi s kapuljačama na glavama okupili su se po uglovima ulica izazivajući policiju.

Slični su se neredi raširili po cijeloj Britaniji, a da zapravo niko ne zna zašto.

Prelistajte naslovnice britanskih novina i naći ćete široku paletu objašnjenja. Daily Telegraph, koji zastupa stavove desnog centra, poučiće vas da su u pozadini slabe policijske snage, porodice bez očeva, niži socijalni slojevi, multikulturalizam i tolerancija prema naraslim školskim bandama.

Ako pak pročitate komentare u lijevo orjentiranom Guardianu, onda ćete biti informirani kako je policija brutalna, kako u zemlji postoje socijalne isključivosti, kako su uzroci u smanjenju socijalne potrošnje i rastućem jazu između bogatih i siromašnih.

Jedni su uvjereni da krivica leži u visokom procentu imigranata. Drugi da je problem u britanskoj netoleranciji prema doseljenicima i manjinama.

Razlike su evidente, a prosvjednici sami ne daju nikakv znak, ne izvikuju parole, ne pjevaju.

Oni na ulice nisu izašli zbog bilo koje državne politike, kao što su to prošle zime učinili studenti u Londonu.

Oni ne traže publicitet za svoje zahtjeve, ako ih uopšte imaju. Oni se skrivaju od kamera i uzmiču pred novinarima.

Takvim su se ponašanjem pretvorili u psihoanalitički test za cijelu naciju. Svako im pravo izreći na šta ih asociraju najnoviji nemiri u Britaniji.

I svi u prosvjednike preslikavaju sopstvene brige i razloge. Bilo da je riječ o budžetu, socijalnim nejednakostima, obrazovanju, ili, «procvatu vulgarne i amoralne javne kulture» (što je i moj lični favorit među brojnim navedenim razlozima).

Ono što mlade ljude na ulicama britanskih gradova najjasnije definira jeste nedostatak politike.

Tradicionalne institucije najodgovornije

Jer Egipćani na Tahrir trgu htjeli su demokratiju, anarhisti u Atini više iz državnog budžeta, a momci s kapuljačama na britanskim ulicama 46-inčni flat-screen televizor, visoke rezolucije.

Oni nisu opsjedali sjedište Torijevaca, oni su napadali dućane s odjećom. Umjesto da su društvene mreže koristili za stvaranje civilnog društva, oni su pljačkali zloupotrebljavajući društvene medije.

U ponedjeljak veče kružila je sms poruka u kojoj se poziva prijatelje da dođu u centar Londona, «razbiju izlog i posluže se, što god da požele».

Većina prosvjednika, osim krađe, tražila je zabavu. Ne treba se zavaravati, od seljačkih pobuna iz srednjeg vijeka, do modernih fudbalskih huligana, britanska je tradicija zabavljati se tokom nemira.

Grupe koje to čine iz zadovoljstva svuda su oko nas.

Policajci iz Velsa patroliraju ispred radnje čiji su izlozi prekriveni drvenim daskama u Streathamu, južni Londonu, 10. avgust 2011.
Neću ovdje nabrajati sva druga objašnjenja, od kojih su neka vrijedna istraživanja, čak i da do nemira nije došlo.

Država je stvarno «proizvela» generacije mladih ljudi koji se osjećaju ovisnim o aparatu i koji imaju pravo na više od toga.

Loše obrazovanje svakog petog Britanca ostavlja nepismenim. Spora ekonomija zapravo znači da mnogi od tih mladih ljudi nikada neće naći posao i zato se nikada neće stvarno uključiti u društvo.

Prisutnost oligarha i milijardera u Londonu ujedno znači i sve veći ekonomski jaz neobično širok za razvijeni svijet.

Tabloidi uspijevaju proizvoditi kult neotesanih slavnih osoba, te paralelnu zavist prema njima.

Tradicionalne institucije - školski sistem, crkva, pa čak i BBC - davno su izgubili svoju sposobnost da prenose prave vrijednosti. Bujica afera nedavno je diskreditirala banke, parlament, medije i policiju.

Pa ipak – u Londonu nije bilo pljačke još od velikog požara 1666. godine. Tako kaže mit, koji naravno nije posve tačan.

Vratite se i pročitajte Dickensa. I vidjećete: zločinci - i useljenici i "izvorni" Britanci - koristili su razne mogućnosti za pljačku u Londonu čak i u mirna vremena.

Valja se zato čuvati političke generalizacije u svjetlu ovih nereda. Jer, nije baš posve jasno da li smo svjedoci nekog novog fenomena ili medijski i tehnički usavršene verzije starih običaja.
XS
SM
MD
LG