Dostupni linkovi

Šta čini da ljudi prihvataju ili odbacuju restrikcije zbog korona virusa?


Piše: Ron Synovitz

Raste broj studija vezanih za istraživanja koja se fokusiraju na faktore koji potiču ponašanje ljudi u odnosu na poštovanje mjera u hitnim situacijama javnog zdravlja.

Strah od stroge kazne je moćan motivator za poštovanje naredbi u autoritarnim državama.

Ali nedavna istraživanja sugerišu da je ovo pitanje mnogo komplikovanije u državama gdje su građanske slobode esencijalni dio društvenog tkiva.

Obavezne naspram dobrovoljnih restrikcija

Kada je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u januaru objavila da je COVID-19 "vanredna situacija na međunarodnom nivou", generalni direktor Tedros Adhanom Ghebreyesus pohvalio je napore kineske vlade u kontroli širenja zaraze – "uprkos ozbiljnim društvenim i ekonomskim uticajima" njihovih drakonskih mjera zatvaranja.

Ali, kritičari sa Zapada propitivali su da li su stroge mjere Kine održive u državama u kojima poštovanje mjera nije vođeno strahom od kažnjavanja.

"Nijedna druga nacija, sa Zapada ili drugdje, ne može ili ne treba da kopira poteze Kine", Thomas Bollyky, direktor Globalnog zdravstvenog programa u okviru međunarodnih relacija, rekao je u martu.

Bollyky je kritikovao "nepoštovanje građanskih sloboda i ljudskih prava" demonstriranih kroz kineske "aktivnosti vezane za karantin i cenzuru".

Nekoliko dana od ocjena koje je izrekao Bollyky, SZO je proglasila globalnu pandemiju COVID-19 i vlade širom svijeta počele su da uvode niz restrikcija zbog korona virusa.

Teško pogođeni Iran i Italija bili su među prvim državama koje su uvele obavezna zatvaranja zbog korona virusa.

Uskoro su ih pratili i ostali – naređujući djelimična zatvaranja sa smjernicama za dobrovoljno praćenje higijenskih mjera, fizičkog distanciranja i nošenja zaštitnih maski.

Američka vlada izdala je opšte preporuke za ponašanje u pandemiji, dok su odluke o zatvaranjima i nošenju maski bile prepuštene pojedinačnim država.

Ove odluke brzo su ispolitizovane u Sjedinjenim Državama dok je javna debata izazvala podjele.

U Švedskoj, gdje je veliko povjerenje u vlasti, većini ljudi dozvoljeno je da prate svoju dnevnu rutinu bez suočavanja sa karantinom, zatvaranjem ekonomije ili obavezom da se nosi zaštitna maska.

Ministarka zdravlja Švedske Lena Hallengren u aprilu je za Radio Slobodna Evropa rekla da je švedski model baziran na "povjerenju" da će pojedinci "preuzeti ličnu odgovornost" i poštovati preporuke koje su dobrovoljne.

Ona je zagovarala da će manje restriktivna strategija biti održiva mjesecima prije nego da se uvode stroga zatvaranja na nekoliko sedmica sa kojima su se druga demokratska društva složila.

Studija koju je vodio Alexander Chudik, savjetnik za ekonomske politike i analitičar Banke Federalnih rezervi u Dallasu, otkrila je da je dobrovoljno fizičko distanciranje manje efikasno od vladinih politika sankcionisanja.

Chudik kaže da je zaključak pokazao "zapanjujuće razlike" kod obaveznih naredbi ostajanja kod kuće u odnosu na preporuke koje dozvoljavaju pojedincima da izaberu vlastiti stepen samoizolacije.

Bihevioralne ekonomije

Bihevioralna ekonomistkinja Paola Giuliano (Univerzitet Californie u Los Angelesu, UCLA) i Imran Rasul (University College London) zaključile su da je za donositelje zakona kritično da "znaju šta određuje da li će se pojedinci efikasno prilagoditi" mjerama poput fizičkog distanciranja ili nošenja maski u zatvorenim prostorima.

Povlačeći podatke iz mnogih država dokumentovale su ključne "poticaje na poštovanje" – uključujući i ono što ekonomisti zovu "socijalni kapital" kao i nivoe povjerenja u vlade i institucije. Takođe su otkrile da poštovanje varira u nekim državama u zavisnosti od političog stava i medijskih izvora koje koriste pojedinci.

"Ako je fizičko (socijalno) distanciranje ključ za usporavanje širenja COVID-19, važno je znati šta određuje da li će se pojedinci efikasno prilagoditi takvim praksama", napisale su u dokumentu objavljenom 18. juna.

"Snaga društvenog tkiva jednog društva, ali takođe i stepen povjerenja u institucije kritični su elementi u određivanju ponašanja pojedinaca", rekle su.

Nedavno su zdravstveni stručnjaci u Evropi upozorili da kolektivni osjećaj zabrinutosti vodi one koji poštuju mjere da se opuste i vrate se ponašanju od prije pandemije – kao što je pozdravljanje poljupcem u obraz ili rukovanje.

Rekli su da Evropljani, generalno, poštuju zatvaranja, fizičku distancu ili nošenje maski uprkos pravilima koja se stalno mijenjaju.

Ali upozorili su da je "zamor od maske" već nastupio – bez obzira da li su maske obavezne ili dobrovoljne.

Isabella Annesi-Maesano, epidemiološkinja sa Francuskog instituta za medicinska istraživanja, rekla je za The Wall Street Journal 21. jula da "ljudi pate i da se to vidi".

‘Socijalni kapital’

Termin ‘socijalni kapital’ ekonomisti koriste više od jednog vijeka. Ideja ide dalje u prošlost.

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) locirana u Parizu definiše ‘socijalni kapital’ kao "umrežavanje istih normi, vrijednosti i razumijevanje osnaživanja saradnje unutar grupe" ljudi.

Istraživači OECD-a kažu da na socijalni kapital utiču lični odnosi i socijalne mreže kao i građanski angažman.

Bihevioralni ekonomisti i sociolozi kažu da "povjerenje i norme za kooperaciju" takođe utiču na socijalni kapital.

To se odnosi na "povjerenje, socijalne norme i zajedničke vrijednosti koje podržavaju funkcionisanje društva i omogućuju kooperaciju od zajedničkog interesa".

"Naše zajedničke vrijednosti i razumijevanje manje su konkretne od naših socijalnih mreža", zaključuje jedan od izvještaja OECD-a.

"Sociolozi ponekad govore o normama kao prećutnim i uveliko neupitnim društvenim pravilima", kaže se. "Vrijednosti – kao što je poštovanje bezbjednosti ljudi i sigurnost – esencijalni su preduslov u svakoj socijalnoj grupi."

"Kada se stave zajedno, ove mreže i razumijevanje stvaraju povjerenje i tako omogućavaju da ljudi rade zajedno."

Socijalni vršnjački pritisak

Međunarodni centar za razvoj (IGC) globalna istraživačka mreža koju finansira britanska vlada kaže da su zatvaranja zbog COVID-19 u nekim državama pojačale socijalne norme na načine da se ohrabri poštovanje mjera.

"Prihvatanje jedne socijalne norme u odnosu na drugu umnogome zavisi od snažnog vođstva koje promoviše narativ iza kojeg se zajednice mogu ujediniti", kažu istraživači IGC-a Oliver Harman i Victoria Delbridge.

"Snažno vođstvo unutar jednog konzistentnog narativa takođe može ujediniti zajednice u prihvatanju jedne socijalne norme u odnosu na drugu, što rezultira time da građani sami rade na ohrabrivanju prihvatanja i smanjenju potrebe za formalnim nametanjem" od strane državnih vlasti.

"Ne samo da će to osnažiti pozitivne socijalne norme, već će i građani raditi na njihovom osnaživanju" putem vršnjačkog pritiska, kažu Harman i Delbridge. "U nekim slučajevima, socijalni pritisak je mnogo efikasniji od formalne kazne."

Politički stavovi

Nedavna istraživanja pokazuju da je uticaj političkih stavova na poštovanje mjera restrikcije zbog javnog zdravlja naročito jak u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je relevantan i u drugim zemljama.

"Dokazi iz različitih država daju indicije da politička vjerovanja u sprezi sa razlikama u praćenju medija imaju značajne implikacije po rizike u percepciji i poštovanju fizičkog distanciranja", zaključuju Giuliano i Rasul.

Chudikovo istraživanje sugeriše "percipirana kredibilnost javnih zvaničnika koji izdaju naredbe o fizičkom distanciranju ima značajan uticaj" na to da li će se ljudi povinovati ili ne.

Chudik kaže da su podaci iz njegove studije "u skladu sa idejom da republikanci prvenstveno prate savjete američkog predsjednika Donalda Trumpa u odnosu na bilo koje druge zvaničnike u državama", uključujući i lokalne republikance.

"Pandemija izazvana korona virusom – kao mnoga druga pitanja – poslata je pristrasna tema u Sjedinjenim Državama čineći da su politički stavovi potencijalni faktor koji utiče na poštovanje fizičkog distanciranja", zaključuje Chudik.

"Naši rezultati sugerišu da je politička polarizacija glavna prepreka na putu potpunog poštovanja mjera fizičke distance", kaže Chudik.

"Dvostruka podrška mjera fizičkog distanciranja je ključna u tome koliko brzo se može umanjiti širenje novog korona virusa."

Faktor ‘povjerenja’

Čak i prije pandemije COVID-19, širok spektar istraživanja je pokazao da povjerenje koje imaju pojedinci u vlade i institucije utiče na njihovu spremnost da se povinuju mjerama u vanrednoj situaciji koja se tiče javnog zdravlja.

To, zauzvrat, ima značajan uticaj na širenje zaraze.

Život sa Koronom, dokument koji je tokom juna objavio Univerzitet Instituta za razvoj ekonomskih istraživanja Ujedinjenih nacija (UNU-WIDER) istražuje "u kakvoj korelaciji su povjerenje i pojedinačno iskustvo pandemije".

Istraživači su otkrili da "povjerenje u institucije" ne pogađa samo poštovanje mjera zatvaranja, fizičko distanciranje i nošenje zaštitnih maski.

Zasnovano na globalnom istraživanju, istraživači su otkrili da lično iskustvo sa COVID-19 takođe ima uticaj na nivo povjerenja.

"Oni koji su imali kontakt sa bolesnim ljudima i oni koji su nezaposleni pokazuju niži nivo povjerenja u ljude, institucije i generalno imaju niži nivo povjerenja", kaže se.

Suprotno tome "takve razlike ne postoje kod onih koji su lično iskusili simptome bolesti".

"Ovo varira od konteksta i nije vođeno brigom za vlastito zdravlje ili zdravlje bliskih ljudi, već radije, povećanim nivoima zabrinutosti i stresa", zaključili su istraživači UNU-WIDER-a.

Kažu da će "efekti pandemije prevazići neposredne zabrinutosti za zdravlje", vodeći ka "novoj normalnosti" koja će "najvjerovatnije oblikovati društva nakon pandemije".

XS
SM
MD
LG