Sandro Šehović je nezaposleni tridesetpetogodišnji inžinjer elektrotehnike. Svaki dan je na protestima u Sarajevu. Ne razumije, kaže, zbog čega nema više mladih, ali vjeruje da će socijalni bunt i plenumi koji su osnovani promijeniti nešto bitno u Bosni i Hercegovini.
Šehović: Tu sam od prvog dana. Tu sam zato što sam nezadovoljan - vrlo jednostavno. Ova klika koje je na vlasti već 20-ak godina ne umije da radi svoj posao i mi na ovaj način želimo da im stavimo do znanja da se ne može živjeti od nerada. I da se ne može dobivati plaća za nerad, nego isključivo za rad.
Šehović: Postoji šansa, samo što ovo treba da bude masovnije. Žalosno je da je na ulici stotinjak, dvestotinjak ljudi. U glavnom smo gradu. To je jako, jako žalosno.
Šehović: Valjda ljudi još uvijek nisu svjesni gdje žive. Tu smo gdje smo.
Šehović: Ne znam. Ja jesam tu, ne bih bio tu da ne mislim da se može nešto promijeniti. Ali evo vidite, ovo je slika i prilika Sarajeva. I ja se bojim da se ovo ne razvodni. To je ono čega se ja bojim.
Šehović: Zato što ovo treba biti puno masovnije. Ja ne mogu da vjerujem da od 70.000 nezaposlenih ljudi u Kantonu Sarajevo samo ovoliko - ja ne znam gdje su ti ljudi? Da krenemo od omladine - gdje su studenti? Gdje su radnici? Ovo je sporadično. Izađe par radnika iz Feroelektra, par radnika iz GRASA itd., ali to je sve sporadično i individualno. Ljudi su nezadovoljni i izađu na cestu. Sindikat je očajan. To i ne postoji. Nije mi jasna omladina, zaista mi nisu jasni omladinci.
Šehović: Plenum kao plenum je jako dobra ideja. Ukoliko ne preraste u nešto politički ozbiljnije, sam plenum nema mehanizme da natjera vlast. To je dobro mjesto gdje se mogu kanalisati zahtjevi građana, ali u smislu da nešto konkretno može plenum kao plenum napraviti ukoliko ne preraste u nešto ozbiljnije, ne baš. Samo kao ideja to je odlična stvar. To je mjesto gdje ljudi mogu izaći sa svojim zahtjevima, iskazati svoje nezadovoljstvo ili zadovoljstvo.
Šehović: Ima. Na sarajevskom plenumu je do nekih hiljadu ljudi je prisutno. Ja mislim da je maksimalna cifra bila do nekih hiljadu ljudi.
Šehović: To je nešto definitivno novo i nisam siguran baš da ljudi znaju šta je to. To nije opravdanje da se ne pojave i da ne sudjeluju na neki način - i da se informišu u krajnjem slučaju. U 21. stoljeću živimo, pa proguglajte plenum, vrlo jednostavno.
Šehović: Moj tata to voli reći – trenutno sam besposličar. Inače sam diplomirani inženjer elektrotehnike. Ganjam neki posao, ali trenutno jesam nezaposlen.
RSE: Sandro, zbog čega si se odlučio izaći na ulicu?
Šehović: Tu sam od prvog dana. Tu sam zato što sam nezadovoljan - vrlo jednostavno. Ova klika koje je na vlasti već 20-ak godina ne umije da radi svoj posao i mi na ovaj način želimo da im stavimo do znanja da se ne može živjeti od nerada. I da se ne može dobivati plaća za nerad, nego isključivo za rad.
RSE: Smatraš li da se na ovaj način nešto može promijeniti?
Šehović: Postoji šansa, samo što ovo treba da bude masovnije. Žalosno je da je na ulici stotinjak, dvestotinjak ljudi. U glavnom smo gradu. To je jako, jako žalosno.
RSE: Zašto je to tako?
Šehović: Valjda ljudi još uvijek nisu svjesni gdje žive. Tu smo gdje smo.
RSE: Po tvom mišljenju – kuda idu ove demonstracije?
Šehović: Ne znam. Ja jesam tu, ne bih bio tu da ne mislim da se može nešto promijeniti. Ali evo vidite, ovo je slika i prilika Sarajeva. I ja se bojim da se ovo ne razvodni. To je ono čega se ja bojim.
RSE: Zašto se bojiš?
Šehović: Zato što ovo treba biti puno masovnije. Ja ne mogu da vjerujem da od 70.000 nezaposlenih ljudi u Kantonu Sarajevo samo ovoliko - ja ne znam gdje su ti ljudi? Da krenemo od omladine - gdje su studenti? Gdje su radnici? Ovo je sporadično. Izađe par radnika iz Feroelektra, par radnika iz GRASA itd., ali to je sve sporadično i individualno. Ljudi su nezadovoljni i izađu na cestu. Sindikat je očajan. To i ne postoji. Nije mi jasna omladina, zaista mi nisu jasni omladinci.
RSE: Od prvog dana si i član Plenuma građana i građanki Sarajeva. Reci mi da li kroz plenume može doći do promjena?
Šehović: Plenum kao plenum je jako dobra ideja. Ukoliko ne preraste u nešto politički ozbiljnije, sam plenum nema mehanizme da natjera vlast. To je dobro mjesto gdje se mogu kanalisati zahtjevi građana, ali u smislu da nešto konkretno može plenum kao plenum napraviti ukoliko ne preraste u nešto ozbiljnije, ne baš. Samo kao ideja to je odlična stvar. To je mjesto gdje ljudi mogu izaći sa svojim zahtjevima, iskazati svoje nezadovoljstvo ili zadovoljstvo.
RSE: Ima li omladine na plenumima?
Šehović: Ima. Na sarajevskom plenumu je do nekih hiljadu ljudi je prisutno. Ja mislim da je maksimalna cifra bila do nekih hiljadu ljudi.
RSE: Znaju li građani u Sarajevu, ali i u drugim gradovima BiH, zašto uopšte služi plenum?
Šehović: To je nešto definitivno novo i nisam siguran baš da ljudi znaju šta je to. To nije opravdanje da se ne pojave i da ne sudjeluju na neki način - i da se informišu u krajnjem slučaju. U 21. stoljeću živimo, pa proguglajte plenum, vrlo jednostavno.
RSE: Šta je tvoja priča? Da li si zaposlen?
Šehović: Moj tata to voli reći – trenutno sam besposličar. Inače sam diplomirani inženjer elektrotehnike. Ganjam neki posao, ali trenutno jesam nezaposlen.
