Dostupni linkovi

Kurspahić: Potkopavanje vladavine prava


Milorad Dodik
Inicijativa dvije vodeće političke partije u Republici Srpskoj za ukidanje Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine doživljava se ovih dana u federalnoj javnosti i medijima kao najnovija epizoda u istrajnim nastojanjima predsjednika tog entiteta za ukidanje institucija na državnom nivou i slabljenje države sve do njenog "neminovnog raspada" kakav se proriče iz Banjaluke.

O namjerama Milorada Dodika u vezi sa sudbinom države i njenih institucija i nema potrebe nagađati i gatati: On već duže vremena javno poziva na poštovanje "slova a ne duha" Dejtonskog sporazuma i zahtijeva da se entitetima vrate nadležnosti koje su navodno neustavnim pritiscima i odlukama visokih predstavnika prenesene na državni nivo.

Tako je i Dodik ovih dana, u potkopavanju autoriteta i nezavisnosti državnih pravosudnih institucija, najboljeg partnera dobio u reisu Islamske zajednice Mustafi ef. Ceriću: On je na Dan sjećanja na žrtve holokausta u Sarajevu primio porodice osumnjičenih za ratne zločine u Silosu u Tarčinu.
Kako nerijetko biva u politici na balkanski način, Dodikovo nastojanje da pozive na ukidanje državnih institucija predstavi kao principijelno zalaganje za "slovo" dejtonskog ustava najefikasnije potkopava sam Dodik.

Inicijativa za ukidanje državnog Tužilaštva i Suda došla je, naime, kao vrhunac orkestrirane političko-medijske kampanje u Republici Srpskoj protiv odluke Tužilaštva da obustavi istragu protiv bosanskog političkog i vojnog vrha za napad na kolonu JNA u povlačenju u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992.

Koliko god se ta kampanja nastojala predstaviti kao principijelno zalaganje za striktno poštivanje Dejtonskog sporazuma, ona ostavlja gorak okus nastojanja da se državne institucije - kao i sve u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini - potčine političkim pritiscima, ucjenama i diktatu.

Zar, uostalom, tri respektabilne međunarodne pravne institucije - Tribunal za ratne zločine u Hagu, londonski i bečki sud - nisu i prije bosanskog Tužilaštva zaključile da nije bilo pravnog osnova za gonjenje osoba koje srpska strana optužuje za Dobrovoljačku?

Mustafa Cerić
Mustafa Cerić
Međunarodni visoki predstavnik - koji je i po "slovu" Dejtona najpozvaniji za tumačenje sporazuma - već se izjasnio o inicijativi iz Republike Srpske naglašavajući da su nezavisne sudske institucije ključni preduslov uspostavljanja vladavine prava i da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već dva puta, 2001. i 2008. godine potvrdio da država ima obavezu da provodi svoje ustavne odgovornosti putem Suda BiH.

Američka ambasada takođe je potvrdila podršku pravosudnim institucijama na državnom nivou i ukazala da se problemi u vezi s njihovim funkcionisanjem mogu rješavati "u okviru strukturalnog dijaloga" koji je u toku.

Ali, predvidivi fokus na Dodika kao nekoga ko uporno radi na slabljenju bosanske države zanemaruje toliko puta iskustveno potvrđenu činjenicu da samo jedan nacionalizam nikada ne bi bio dovoljan i efikasan na tom poslu kad ne bi imao oslonac u manifestacijama nacionalizma na drugim dvjema stranama sve dublje podijeljene države i društva.
U devedesetima je ideja etničkih podjela i dejtonske degradacije bosanske državnosti dobila međunarodni blagoslov tek onda kad se Karadžićevom projektu "nestajanja jednog naroda" pridružio i projekt sličnih progona u zaokruživanju "hrvatske Herceg-Bosne" i sukob među bošnjačkim frakcijama u Krajini sve do prevladavanja u bošnjačkom političkom vrhu mirenja s nekom vrstom "bošnjakistana" na ruševinama međunarodno priznate multietničlke države.

Tako je i Dodik ovih dana, u potkopavanju autoriteta i nezavisnosti državnih pravosudnih institucija, najboljeg partnera dobio u reisu Islamske zajednice Mustafi ef. Ceriću: On je na Dan sjećanja na žrtve holokausta u Sarajevu primio porodice osumnjičenih za ratne zločine u Silosu u Tarčinu i, izjašnjavajući se protiv političkih pritisaka na Sud i Tužilaštvo BiH, podržao zahtjev da se optuženi za zločin u Tarčinu brane sa slobode. Reis je, prema pisanju štampe, i u ovom povodu ponovio kako se Bošnjaci osjećaju kao pod nekom vrstom Guantanamo režima u kojem ih država hapsi a ne objašnjava zašto ih drži u zatvoru dokle ona hoće.

Svako ko iskreno brine za nezavisnost i autoritet pravosudnih institucija na državnom nivou morao bi vidjeti da ovako aktivističko izjašnjavanje vrhovnog islamskog poglavara o jednom sudskom predmetu u ranoj fazi gonjenja, nasuprot verbalnom zalaganju za nezavisno pravosuđe, predstavlja upravo primjer neprimjerenog pritiska.

To, u javnim istupima reisa Cerića, nije usamljen primjer: njegovi svojevremeni prigovori kako Bošnjaci nemaju svoje pravosuđe samo je odraz u ogledalu Dodikove izjave kako "ne mogu nama suditi sudije muslimani".

Slične paralele mogu se izvući i u odnosu prema prisustvu međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini: dok Dodik uporno vodi kampanju za ukidanje ovlašćenja i zatvaranje ureda međunarodnog visokog predstavnika, reis mu se u tome vatreno pridružio onda kada je u javnost dospio šematski prikaz vaninstitucionalno najuticajnijih među Bošnjacima među kojima se našao i on. Optužio je međunarodnu zajednicu za kolonijalnu upravu nad Bosnom i Hercegovinom, sve do učešća u "konačnom rješenju" bošnjačkog pitanja, a onima koji kritikuju njegovo miješanje u političke i državne poslove prigovorio je da je to odnos prema vrijednostima koje on baštini "kao simbol svog bošnjačkog naroda".

Takvim angažmanom, naravno, ni najmanje ne doprinosi stvaranju atmosfere i kulture vladavine prava niti uspostavljanju zaista nezavisnih pravosudnih institucija koje u evropskom društvu ne bi trebalo da primaju naloge ni od entitetskog predsjednika ni od islamskog ili kog drugog vjerskog poglavara.

Pogledajte komentare (33)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG