Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Kako odmiče izborna godina, u Bosni i Hercegovini se rasplamsava nadvikivanje prvaka vladajućih stranaka na temu – uglavnom pogrešno usmjerenog – patriotizma.
Kandidati za člana Predsjedništva iz Republike Srpske (RS), Milorad Dodik i Mladen Ivanić, takmiče se u tome ko će od njih dvojice odlučnije zastupati interese Srbije i Rusije a prvaci partija na vlasti u Federaciji BiH, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, dokazuju kako samo Stranka demokratske akcije (SDA) i Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ) mogu zastupati interese bošnjačkog i hrvatskog naroda.
Pri tome, prvi prisvaja zasluge za opstanak i odbranu zemlje a drugi zahtijeva da se i Izbornim zakonom osigura da se u Predsjedništvo bira samo Hrvat s pečatom podobnosti njegove partije i da se "onemogući da drugi biraju hrvatske predstavnike" sve do nagovještaja da bi u protivnom mogli doći u pitanje i izbori, i formiranje i funkcionisanje državnih institucija i sam evropski put.
Čović to govori sa pozicije političke partije čiji sljedbenici, s posjedovanjem hrvatskog pasoša, praktično već jesu u Evropskoj uniji (EU) i sada bi – ako im se zakonom osigura status jedino legitimnih nosilaca "konstitutivnosti" hrvatskog naroda – ponudili emancipatorsku ulogu u širenju europejstva i među bošnjačkim susjedima kojima inače pripisuju sklonost ako ne i potencijalnu pripadnost islamskom ekstremizmu sve do opasnosti od stvaranja "Islamske države" ili kalifata.
Pri tome, dok među narodom šire strah a među stranim dobronamjernicima brigu o tome kako, eto, "Hrvatima drugi biraju predstavnike" – podižući politiku aparthejda na nivo najvišeg ustavnog principa – bošnjačke i srpske partije i politike zasnovane na tom istom principu i ne pokušavaju da objasne kako nema ništa loše ni nezakonito u tome da, ako imate moć ucjene nad državnim institucijama i evropskim perspektivama zemlje, i "drugi" imaju pravo pa i odgovornost da utiču na to ko će im sjediti u državnom Predsjedništvu.
Politika partnerstva u toj nakaradnoj interpretaciji "konstitutivnosti", koja se saživjela sa postojanjem "dvije škole pod jednim krovom" i sa uskraćivanjem najosnovnijih demokratskih prava građanima Mostara, ne može se naravno ni Izbornim zakonom baviti na nivou principa jednakopravnosti ako osim "konstitutivnih naroda" sva prava nemaju i građani (na primjer - Sejdić i Finci).
[TV Liberty, februar 2018.]
Za razliku od te konstrukcione greške u funkcionisanju Federacije BiH, u kojem su samozvani "čuvari i branitelji državnosti" na jednoj i sljedbenici međunarodnopravno osuđenog "udruženog zločinačkog poduhvata" u vidu herceg-bosanske paradržave na drugoj strani samom prirodom tog partnerstva osuđeni na neuspjeh, u RS-u predizborna bitka će se voditi u dokazivanju ko je od dvojice kandidata za Predsjedništvo odlučniji u zastupanju interesa Srbije i Rusije.
Tekuća javna prepiska te dvojice – Dodika i Ivanića – pokazuje kako je ta odanost Srbiji i Rusiji odlučujuća mjera njihovog patriotizma i tako, samom prirodom tog izbora, suprotstavljena euroatlantskim aspiracijama većine bosanskohercegovačkog stanovništva.
U toj prepisci Dodik je optužio Ivanića da je usvajanjem strategije spoljne politike Bosne i Hercegovine od 2018. do 2023. godine ponizio RS i "omalovažio njen međunarodni kapacitet" obmanjujući domaću javnost i međunarodnu zajednicu stvarajući privid jedinstva "barem u pitanju spoljne politike".
Dodik je posebno optužio Ivanića da se, prihvatajući u toj strategiji obavezu Bosne i Hercegovine da prati zajedničku spoljnu politiku Evropske unije, obavezao i na uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji a prihvatanjem euroatlantske budućnosti "stavio van snage" rezoluciju Narodne skupštine Republike Srpske o vojnoj neutralnosti koja isključuje približavanje NATO-u.
Ivanić je uzvratio profesorskom lekcijom o tome kako je po Ustavu samo Predsjedništvo ovlašćeno na odlučivanje o spoljnoj politici i kako prihvatanje evropske perspektive – na koju se obavezao i Dodik – podrazumijeva usklađivanje spoljne politike s Evropskom unijom.
Ali, on je otišao i znatno dalje od tog principijelnog odgovora.
O sankcijama za Rusiju: rekao je da "toga nije bilo niti će biti dok sam je član Predsjedništva BiH, pa makar to značilo i zaustavljanje evropskog puta" i tu vjernost interesima Rusije potkrijepio i time što je lično spriječio izvoz oružja u Ukrajinu što je Rusija "i te kako znala da cijeni".
O euroatlantskoj budućnosti: napisao je kako smatra da "Bosna i Hercegovina ne može postati članica NATO-a sve dok i ako Srbija ne bude u NATO-u".
U raspirivanju osjećanja bratstva s Rusijom Dodik je ovih dana poručio i da RS neće dozvoliti održavanje NATO vježba na Manjači i kako će pozvati 30.000 ljudi da blokiraju održavanje te vježbe nudeći se tako kao "veći katolik od pape": naime, sama Srbija je – nasuprot patriotskom raspirivanju proruskih i anti-NATO osjećanja – u 2015. godini održala dvije vojne vježbe s Rusijom i 22 s NATO snagama.
Nadvikivanje dvojice kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine o tome ko će dosljednije obavljati ulogu "trojanskog konja" ruskih interesa teško da će promaći zapadnim prijestonicama u danima kad one usklađeno uvode sankcije u vezi s upotrebom ruskog otrova u Velikoj Britaniji a premijerka te zemlje govori o opasnosti širenja ruskog uticaja na Balkanu.
- Pročitajte i ove tekstove Kemala Kurspahića iz kolumne Govoreći bosanski: Bosanska verzija 'misije nemoguće' | Bauk 'balkanizacije' nad Unijom
Facebook Forum