Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Kurspahić: Nož, žica i sudnica


Tabuti sa posmrtnim ostacima ubijenih srebreničkih muškaraca i dječaka čekaju na ukop u Memorijalnom centru Potočari, juli 2017.

Piše: Kemal Kurspahić

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Ono što je uoči obilježavanja 23. godišnjice genocida u Srebrenici ponegdje predstavljeno i kao diplomatski skandal moglo bi se – u dubljem sagledavanju – razumjeti i kao korisna diplomatska lekcija: riječ je o poruci uprave Memorijalnog centra Potočari ruskom ambasadoru u Bosni i Hercegovini kako njegova najavljena posjeta tom počivalištu srebreničkih žrtava nije poželjna.

Srebreničani su objasnili i kako to nije odluka koja se tiče ličnosti ruskog ambasadora nego činjenice da on predstavlja zemlju čija spoljna politika prednjači u negiranju genocidne prirode zločina u Srebrenici.

U odsustvu funkcionirajuće države i bilo čega što bi se moglo zvati državno dostojanstvo, u kojem nema nijedne institucije ni ličnosti koja bi mogla autoritativno zaštiti dostojanstvo srebreničkih žrtava, dobro je da su tu ulogu sprečavanja političke zloupotrebe Potočara preuzeli najpozvaniji: sami Srebreničani.

Njihov načelnik opštine Mladen Grujičić, koji propovijeda zadatu istinu kako se u Srebrenici "jeste dogodio veliki zločin ali ne i genocid", okarakterisao je odluku o otkazivanju gostoprimstva ruskom ambasadoru kao primjer bošnjačke politike kojoj je nepoželjan svako "ko misli drugačije od njih".

On – u razgovoru za Politiku – kaže kako vjeruje da će "doći vreme kada će svi oni koji su zastupali jednu istinu shvatiti da su grešili i da su naneli štetu svom narodu".

Grujičić: Dogodio se veliki zločin ali ne i genocid
Grujičić: Dogodio se veliki zločin ali ne i genocid

Agresivna nastojanja da se kao ravnopravna i relevantna nametnu "drugačija mišljenja" i "druga istina" uprkos svim presudama međunarodnih sudova za genocid jedva da su vrijedna prezira i sažaljenja.

Prvi svjedok o prirodi i razmjerama zlodjela oko Srebrenice jula 1995. u svjetskoj štampi, američki novinar Dejvid Rod (David Rohde) – koji je tragom satelitskih snimaka prikazanih u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija na kojima se na lokalnom stadionu vide gomile ljudi a koji dan kasnije samo prekopana zemlja došao u to područje i vidio gomile ličnih dokumenata i dijelove tijela ubijenih iz plitko prokopanih masovnih grobnica – vraćajući se u Srebrenicu na 20. godišnjicu genocida zabilježio je u razgovorima s lokalnim srpskim stanovništvom neka od tih "drugačijih mišljenja" i "drugačijih istina".

Srebrenica kao alibi
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:01:41 0:00

Novinar Rod nije mogao da se načudi kako – i nakon 93 istražene masovne grobnice i 6.827 naučno-identifikovanih žrtava – do tada još mogu da tvrde kako je priča o masovnom ubijanju nedužnih oko Srebrenice uveliko pretjerana.

Govorili su kako je priča o 8.000 mrtvih "farsa" i "cirkus".

Tvrdili su i kako su Muslimani krali tijela ubijenih pravoslavnih Srba i sahranjivali ih u Potočarima ("Mnogo je srpskih tijela zakopanu u tom centru" – rekao mu je jedan od njih).

Starija udovica rekla mu je i kako neki od bosanskih Muslimana, čija se imena nalaze na spiskovima žrtava, žive u Njemačkoj.

Gotovo bez izuzetka su dokazivali kako je sve to oko Srebrenica međunarodna zavjera i provokacija i kako razne međunarodne organizacije plaćaju svojim članovima put na obilježavanje godišnjica kako bi ti skupovi bili što masovniji.

Tu kolekciju "drugačijih mišljenja" i "istina" dopunjuje i tvrdnja kako su među pokopanim u Potočarima i tijela Filipinaca stradalih u tajfunu u toj zemlji.

Nema pravde za Srebreničane
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:07:05 0:00

Sklonost da se negira genocid i da se nameću sve te "drugačije istine" može se objasniti i potrebom da se zatru tragovi zločina. Jer, srebrenički genocid je – kako kaže autor više studija o Bosni i Hercegovini američki profesor Džerard Tol (Gerard Toal) – bio "masivan poduhvat".

"On je zahtijevao ne samo armiju počinilaca nego i armiju čistača koji su vozili autobuse, rovokopače i kamione, koordinatore za raspored autobusa, rovokopača, kamiona i čistačkih timova, koji će reći svim učesnicima gdje zakopati dijelove tijela", kaše Tol.

RSE specijal – Srebrenica: Svaka fotografija je neispričana priča

"Prikupljanje ovih fotografija je vraćanje unazad, vraćanje identiteta brojevima na šta su obično svedene žrtve. Ovo je i najveća zbirka fotografija žrtava srebreničkog genocida prikupljena na jednom mjestu, mada ih još oko pet hiljada nedostaje."
"Prikupljanje ovih fotografija je vraćanje unazad, vraćanje identiteta brojevima na šta su obično svedene žrtve. Ovo je i najveća zbirka fotografija žrtava srebreničkog genocida prikupljena na jednom mjestu, mada ih još oko pet hiljada nedostaje."

Prekopavanje i premještanje ubijenih tijela iz primarnih u sekundarne pa tercijarne masovne grobnice pokazuje grozničavu prirodu nastojanja da se prikriju razmjere zločina.

Zabilježeno je i kako su dijelovi tijela jednog Srebreničanina, tada 23-godišnjeg Kadrije Musića, nađeni u pet grobnica međusobno udaljenih i do 30 kilometara.

Ramin glas iz srebreničkog pakla
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:04:02 0:00

Nasuprot zastupnicima "mišljenja" kako je sva priča o genocidu u Srebrenici međunarodna režija i zavjera, sudski je utvrđeno kako je 8. marta 1995. Radovan Karadžić odredio sudbinu dviju "zaštićenih zona" Ujedinjenih nacija, Srebrenice i Žepe, kad je u Direktivi 7 zapovjedio "stvaranje nepodnošljive situacije totalne nesigurnosti bez nade za dalji opstanak ili za život stanovnika Srebrenice".

A zatim – kao početak genocidne završnice – general Mladić 11. jula ulazi u Srebrenicu i poklanja taj grad "srpskom narodu za osvetu nad Turcima".

Ruski veto na tu, pred najvišim međunarodnim sudovima utvrđenu istinu, ne znači i da bi neka druga "mišljenja" i "istine" mogle biti jednako relevantne. Nipošto u Potočarima.

Spomenik Čurkinu ili ruskom 'njet' rezoluciji o Srebrenici
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:03:52 0:00

Žrtve genocida zaslužuju bespogovorno poštovanje. Ono se ne može očekivati od javnosti čiji predsjednik, pridružujući se histeričnom reagovanju zbog načina kako su dvojica kosovskih Albanaca u dresu Švicarske proslavili golove kojima su eliminisali Srbiju sa Svjetskog prvenstva, kaže kako njihova navodna mržnja "više govori o njima nego o nama" a nema šta da kaže povodom toga što su navijači Srbije to ispadanje na ulicama Beča obilježili skandiranjem "Nož, žica, Srebrenica".

Ta "alternativna istina" pokopana je zauvijek u haškoj sudnici i možda je vrijeme da i oni koji govore u ime žrtava negatore genocida upute na haške arhive umjesto do im pridaju važnost upuštajući se u dokazivanje sudski dokazanog.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG