Bosanskohercegovačkim Internet portalima u četvrtak se prenosila satirična fotomontaža slike iz snježnog Sarajeva: na uličnom reklamnom panou ispisana je poruka ljubavi – „Volim te k'o Bakir Sebiju“ – a ispod toga je dopisan duhovit odgovor: „Povjerovat ću kada budem direktorica KCUS-a“. Bilo je to reagovanje na upravo objavljenu vijest kako je supruga bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Sebija Izetbegović imenovana za direktoricu Univerzitetsko-kliničkog centra u Sarajevu. U nekim od ciničnih komentara tog čina primjećuje se i kako je to možda početak ispunjavanja izbornog obećanja njenog muža o otvaranju 100.000 radnih mjesta.
Ova satirična prepiska ujedno je i odgovor na zabrinutost svih koji se sjećaju predratnog „sarajevskog duha“ da je u „svemu što nam se desilo“ uništen i taj smisao da se i u stvarima života i smrti odgovara humorom. Antologijski primjer tog duha je razmjena grafita na zgradi u centru Sarajeva u vrijeme nacionalističkog označavanja teritorija u kojoj je na poruku „Ovo je Srbija!“ neko otpisao: „Ovo je pošta, budalo“. Taj duh održavao se i u najtežim danima opsade, u nedjeljnim radio-emisijama sarajevskih nadrealista, i podrumskim predstavama, izložbama, tribinama pa čak i izboru Miss Sarajeva.
Satirični odgovor na izjavu ljubavi na reklamnom panou u Sarajevu, čija bi se pouka mogla prevesti i kao narodna poslovica: koliko svirke-toliko muzike, zapravo je krajnje aktuelno i dobrodošlo podsjećanje bosanskohercegovačkim političarima da je odavno isteklo vrijeme verbalnog „uzimanja zaleta“ za proevropske reforme i da je vrijeme da se prihvate posla.
Bosancima (i Hercegovcima) će, recimo, malo šta značiti nazdravičarski novogodišnji poziv „u sretnu evropsku 2016. godinu“ predsjedavajućeg Savjeta ministara Denisa Zvizdića ako njegov Savjet ne prione smjesta, bez odgode, na ispunjavanje obaveza iz svečano i „napismeno“ prihvaćene Evropske reformske agende. A sa sjećanjem koliko je trajalo, i kako je besramno potisnuto u stranu, ispunjavanje obaveze iz presude Evropskog suda o jednakopravnosti građana u izbornom procesu (sjećate li se Sejdića i Fincija) teško je biti optimista u vezi s ispunjavanjem i prve obaveze iz proevropskog projekta: uspostave mehanizma koordinacije koji bi omogućio da Bosna i Hercegovina u poslovanju s Evropom „govori jednim glasom“. Kako uprkos svečano potpisanoj obavezi na proevropski angažman vjerovati u saglasnost o koordinaciji institucija koje se uzajamno nipodaštavaju i osporavaju: svjež primjer je galama kojom je u Banjaluci popraćena posjeta Vlade Srbije Sarajevu u kojoj je Savjet ministara predstavljen kao „pogrešan partner“ bez ovlaštenja da predstavlja državu.
Bošnjaci će, takođe, imati malo – ili nikakve – koristi od „istorijskog sporazuma“ dviju vodećih bošnjačkih stranaka ako one iz već poduge faze samočestitanja i busanja u prsa ne pređu u fazu ispunjavanja obaveza prije svega prema građanima a onda i prema Evropi. Dosadašnji učinci i aktuelne izjave čelnika te koalicije svode se uglavnom na raspodjelu vlasti, od ministarstava do najprofitabilnijih javnih preduzeća – uz povremena jedva prikrivena varničenja među prvacima „bošnjačkog jedinstva“ oko najpoželjnijih funkcija – i bez nagovještaja kada će i kako Bosna i Hercegovina postati gradilište olako obećanih kula i gradova.
Sva ta pitanja drastično se umnožavaju i na bosanskohercegovačkoj srpskoj političkoj sceni.
Kad se završi devetojanuarska manifestacija svesrpskog jedinstva, i kad se premijer Srbije vrati kući povici „ne damo Srpsku“ neće moći da zagluše namnožena pitanja o besprimjernom bogaćenju politički najuticajnijih i najpovezanijih
Kad se završi devetojanuarska manifestacija svesrpskog jedinstva, i kad se premijer Srbije vrati kući još dužan da svijetu – do kojeg kaže da mu je stalo – objasni kako misli da poštuje „integritet Bosne i Hercegovine“ a da istovremeno nipodaštava njenu najvišu pravosudnu instituciju, povici „ne damo Srpsku“ neće moći da zagluše namnožena pitanja o besprimjernom bogaćenju politički najuticajnijih i najpovezanijih. Entitetska vlast u Banjaluci pokušavala je posljednjih nedjelja da odigra i još jednu provjereno dobitničku kartu, optužujući, i uz podršku predsjednika Srbije, predstavnike Republike Srpske u državnim organima u Sarajevu za manjak patriotizma pa i izdaju srpskih interesa, na šta su oni odgovorili insistiranjem da je Republika Srpska iznad pojedinačnih politika i interesa a da nadmetanje u patriotizmu ne može potisnuti obavezu da se istražuje i goni korupcija i kriminal.
Evropa je, zaokupljena novim izazovima i naročito dubokim razlikama u vezi s imigracijskom krizom – koja je dovela u pitanje i početnu dobrodošlicu najuticajnije države Evropske unije – odlučila da pohvali „napredak u Bosni i Hercegovini“ navodeći to i kao jedan od značajnijih uspjeha evropske spoljne politike. Zato su izjave njenih zvaničnika potkraj 2015. godine blagonaklone u pohvalama tog napretka: tako šefica evropske diplomatije Federika Mogerini (Federica Mogherini) i komesar za proširenje Johanes Han (Johannes Hahn) u zajedničkoj izjavi ističu „stabilne korake, uz strogu podršku Evropske unije, na evropskom putu“.
Istovremeno – kažu evropski prvaci – očekivanja su čvrsta: građani Bosne i Hercegovine treba da osjete pozitivne rezultate reformske agende.
„Može da bidne, a ne mora da znači“ – kako bi znao da kaže srpski državnik Nikola Pašić.