Dostupni linkovi

Kurspahić: Baka pod autobusom


Fahrudin Radončić i Zlatko Lagumdžija
S krajem ljeta, američki predsjednički izbori ulaze u završnu fazu. Iduće nedjelje, od 27. do 30. avgusta, Republikanska stranka će na nacionalnoj konvenciji u Tampi na Floridi i zvanično imenovati svoje kandidate za predsjednika i potpredsjednika Sjedinjenih Država i to će gotovo neizbježno biti bivši guverner države Massachusetts Mitt Romney (Romni) i kongresmen iz države Wisconsin Paul Ryan (Pol Rajan).

Nedjelju dana kasnije, od 4. do 6. septembra, Demokratska stranka će na konvenciji u gradu Charlotte u Sjevernoj Karolini kao svoje kandidate potvrditi sadašnjeg predsjednika i potpredsjednika Baracka Obamu i Josepha Bidena (Džozefa Bajdena).

Jedina sjenka neizvjesnosti nad takvim ishodom dvije konvencije više je klimatske nego političke prirode: obje stranke, naime, organizuju konvencije u gradovima koji su potencijalno na udaru uragana pa se sa zebnjom iščekuje hoće li majka priroda poštedjeti ili onemogućiti republikansku konvenciju.

Politička završnica izborne trke za Bijelu kuću odvija se u znaku krajnje emocionalnog pitanja: ko to - koja stranka i ideologija - "baca baku pod autobus"?

Demokrati, naime, dokazuju kako politika Republikanaca - u kojoj se u ime uravnoteženja budžeta i smanjivanja nacionalnog duga dovode u pitanje i socijalne penzije i medicinska briga za starije - znači udar na najugroženije kategorije stanovništva i otud uzvik: "Bacaju baku pod autobus".

Barack Obama
Barack Obama
Republikanci će dokazivati da politika demokrata, koja garantuje socijalna prava starijih, vodi zemlju u još veće dugove u kojima će osim poslovične "bake" biti žrtvovana i unučad. Oni nastoje da uvjere Ameriku kako predsjednik Obama nije našao rješenja za ekonomsku krizu i kako su upravo oni "stranka bolje budućnosti". Tako su, naime, i naslovili svoju nacionalnu konvenciju: Bolja budućnost.

U toj simboličnoj ravni, obećanja bolje budućnosti, odvija se i zagrijavanje za predstojeće opštinske izbore u Bosni i Hercegovini. Tamo je partija sličnog imena - Savez za bolju budućnost - ulazak u vlast koji nije ostvarila na izborima počela da ostvaruje u pokušaju matematičkog "prekomponovanja vlasti". Ništa neobično jer u iskustvu svjetske demokratije sklapaju se i najmanje vjerovatne koalicije.

Primjer za to je, recimo, aktuelna vladajuća koalicija u Velikoj Britaniji: tamo su, nakon što nijedna partija nije dobila izborni mandat da samostalno formira vlast, koalicioni sporazum postigli konzervativci i liberalni demokrati - prva i treća partija po izbornom rezultatu - i njihovo je partnerstvo počelo objavljivanjem dokumenta o 11 pitanja o kojima uprkos ideološkim razlikama moraju da se saglase kako bi mogli da "rade zajedno kao snažna i stabilna vlada". (Ta pitanja su: smanjivanje deficita; preispitivanje državnih troškova u vezi s nacionalnim zdravstvom, školama i pravednijim društvom; poreske mjere; reforma bankarstva; imigracija; politička reforma, uključujući i promjene u izbornom sistemu; penzije i socijalno staranje; obrazovanje; odnosi s Evropskom Unijom; građanske slobode i okolina.)

Nije, dakle, neobično da se u ime uspostave stabilne vlasti sklapaju i savezi ideološki najudaljenijih partija.

Može li budžet biti uravnotežen ako SAD za odbranu troše više nego 17 sljedećih država rangiranih po izdacima za odbranu zajedno?
Ali, ono što jeste neobično u bosanskohercegovačkom iskustvu jeste to što je partija koja je na prošlim izborima napravila značajan pomak u osvajanju povjerenja birača (SDP) u ime novog partnerstva počela da promoviše lidera Saveza za bolju budućnost kao eksperta za ekonomiju (u izjavi lidera SDP-a: "Potpuno sam uvjeren, kada je u pitanju nova koalicija sa SBB-om, da ćemo imati jednog dobrog partnera, jer gospodin Radončić dolazi iz realnog sektora. On zna kako se s problemima suočava i šta treba raditi na jačanju ekonomije".)

Time se sugeriše kako bi novi partner na tom terenu mogao uraditi više nego prva od socijaldemokratskih "pet politika" - ona koja se tiče ekonomije. To velikodušno ustupanje bilo kom partneru "sredine terena" u najznačajnijem sektoru svake ozbiljne državne politike moglo bi u budućim izborima biti prepoznato i sankcionisano kao slabost sa štetnim posljedicama po izborni rejting socijaldemokrata.

A što se završnice američke izborne kampanje tiče, ona osim ekonomije i socijalne politike nudi i obilje drugih tema za nacionalnu debatu. Jedna od njih tiče se nacionalne bezbjednosti: je li Obama, okončavajući rat u Iraku i najavljujući završetak vojnog angažovanja u Afganistanu, pokazao "slabost" ili mudrost; je li, likvidacijom Osame bin Ladena i više drugih vođa svjetskog terorizma, stekao u javnosti kredit i za značajniju reformu na području odbrane u kojem su najveći izdaci pa tako i najveći potencijal za uštede.

Ono o čemu političari s izbornim ambicijama baš i ne pričaju sve češće se čuje u medijskim dijalozima o američkom budžetu: može li on uopšte biti uravnotežen ako Sjedinjene Države za odbranu troše više nego 17 sljedećih država rangiranih po izdacima za odbranu zajedno?

Pogledajte komentare (6)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG