Dostupni linkovi

Kurspahić: Prijevod na 'europski'


Sa jednog od zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora (HNS), političke organizacije hrvatskih stranaka u BiH

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Godinama se, u vrijeme američkog liderstva i odsustva evropskog uticaja u međunarodnim odnosima, bivšem dugogodišnjem šefu američke diplomatije Henriju Kisindžeru (Henry Kissinger) pripisivala cinična izjava: "A koga da zovem kad hoću da razgovaram s Evropom" ponekad u pojednostavljenoj formi: "A koji je pozivni broj za Evropu"?

Od tada je, imenovanjem Engleskinje Katrin Ešton (Catherine Ashton) 2009. godine za prvu šeficu diplomatije Evropske unije taj problem bar u personalnoj ravni riješen. Sada je na toj funkciji Džozep Borel (Josep Borell).

Ali, za političke predstavnike bosanskohercegovačkih Hrvata – uz podršku još mjesec dana predsjedavajuće zemlje Evropske unije: Hrvatske – i nije baš bitno kojeg dužnosnika ili koji pozivni broj u evropskim institucijama da biraju: oni svojim pismima i priopćenjima zasipaju sve dostupne evropske adrese. Nakon što su se dugo predstavljali kao "promicatelji europskih aspiracija" Bosne i Hercegovine, u novije vrijeme utrkuju se u alarmiranju evropskih institucija zbog "islamističke opasnosti"; "prijetnji i napada na Hrvate, katolike i kardinala Puljića" i – naročito – uskraćivanja Hrvatima kao najmalobrojnijem konstitutivnom narodu "prava da biraju vlastitog predstavnika u državnom Predsjedništvu".

Ta kampanja koristi se za blokadu bilo kakvog pokušaja da se najzad počne ispunjavati 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o kandidaturi Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.

Tako je predsjednik HDZ-a, vodeće hrvatske stranke u BiH, Dragan Čović, odbio poziv za učešće na sastanku 4. maja uz posredovanje evropskih i američkih diplomata u Sarajevu pravdajući taj bojkot deblokade evropskog puta optuživanjem takozvanih probošnjačkih stranaka za nepoštovanje "natkrovljujućih" ustavnih principa: konstitutivnosti, demokratskog predstavljanja i osiguranja biračkih prava pripadnicima manjina. To se – po Čoviću – radi u cilju postizanja dominacije većinskog bošnjačkog naroda i predstavlja poništavanje jednog od ključnih evropskih standarda: vladavine prava. On u obrazloženju neodazivanja na sastanak o deblokadi evropskog puta kaže i kako "Predsjedništvo u sadašnjem sastavu ne može biti predvodnik pozitivnih procesa, posebno europskih integracija".

Riječ je o upornom dokazivanju kako su izborom u Predsjedništvo BiH Željka Komšića Bošnjaci izabrali "nelegitimnog predstavnika Hrvata" iako ta kampanja delegitimizacije ishoda demokratskih izbora 2018. godine nema osnova ni u Ustavu ni u logici: po Ustavu se u Predsjedništvo biraju dva člana iz Federacije, jedan Bošnjak i jedan Hrvat, i nigdje ne piše da to mora biti Hrvat po volji vodeće hrvatske stranke; po logici – pitanje je zašto je sam Čović smatrao sasvim legitimnim vlastiti izbor u Predsjedništvo 2014. godine po istom zakonu i Ustavu po kojem je sada biran Komšić.

Ali, zakonitost i logiku najlakše je potisnuti galamom o "ugroženosti najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda".

Tu misiju ovih je dana preuzeo predsjednik bosanskohercegovačke Federacije Marinko Čavara koji je evropskim zvaničnicima poslao alarmantno pismo o tome kako smo uz skoru 25. godišnjicu Dejtonskog sporazuma svjedoci njegova sve češćeg kršenja: "diskriminacije, omalovažavanja i pokušaja uskraćivanja osnovnih ljudskih prava" hrvatskog naroda.

Čavara, sa pozicije, ni manje-ni više, predsjednika Federacije, poručuje Evropi:

"Otvorene prijetnje i napadi na Hrvate i katolike u Bosni i Hercegovini postali su svakodnevica, iz dana u dan je ta netrpeljivost i, slobodno mogu reći, govor mržnje prema hrvatskom narodu , prema katolicima sve jači i bez ikakve sankcije".

Predsjednik Federacije, kao ilustraciju te mržnje i "jednoumlja Sarajeva", navodi kozaračko kolo u protestima protiv "blajburške mise" u Sarajevu "sljedbenika komunističkog režima koji su počinili strašna zlodjela, samozvanih antifašista ... za vrijeme molitve za žrtve tih zločina je više nego morbidno i za svaku osudu".

Pismo Čavare (krajnje lijevo, na fotografiji sa vrhom HDZ BiH) možete pročitati klikom na fotografiju
Pismo Čavare (krajnje lijevo, na fotografiji sa vrhom HDZ BiH) možete pročitati klikom na fotografiju

Ta kvalifikacija iz samog vrha hrvatske nacionalističke partije u Bosni i Hercegovini, po kojoj su blajburške žrtve – iz kolone ustaških zločinaca odgovornih za genocidna zlodjela u Jasenovcu i više od 10.000 ubijenih građana Sarajeva – tek "žrtve komunističkih zločina" pokazuje i namjere organizatora mise da se nekako u smrti izjednače i ustaški zlikovci i njihove žrtve.

Hrvatska je, nasuprot izjavama njenih zvaničnika o "potpori Bosni i Hercegovini na njenom euroatlantskom putu", svoje šestomjesečno predsjedavanje Evropskom unijom iskoristila uglavnom za ukazivanje na potencijalnu "islamističku prijetnju" i pozive Evropskoj komisiji da službeno reaguje na "ozbiljne prijetnje upućene katoličkoj crkvi i kardinalu Puljiću".

To je opasna politizacija kulture sjećanja: sarajevski protest protiv rehabilitacije fašizma i ustaštva bio je građanski odgovor na provokaciju i – koliko je o tome javno poznato – ni na koji način nije predstavljao prijetnju ni katolicima, ni Hrvatima ni kardinalu. Tako bi trebalo i da ostane.

Očuvanje kulture i tradicije poštovanja za razlike – etničke i vjerske tolerancije – okvir je u kojem se bolje razaznaju i namjere i nastojanja sljedbenika udruženih zločinačkih poduhvata devedesetih koje se danas manifestuju u rehabilitaciji i odavanju, pored ostalog i pod okriljem crkve, najviših počasti odgovornim za zlodjela devedesetih.

XS
SM
MD
LG