Kupovina ispita uobičajena pojava na bh. fakultetima

Svaki četvrti student u anketi koju je proveo Transparency International BiH priznao je da je platio ispit ili da je od njega to traženo. Anketa je provedena u okviru istraživanja o percepciji korupcije među 2.000 studenata i 500 profesora i administrativnih radnika na osam univerziteta u BiH. Na problem korupcije na univerzitetima, i pored ovakvih pokazatelja, neki i dalje gledaju samo kao na sporadične slučajeve koji ne ugrožavaju sistem visokog obrazovanja.

Istraživanje Transparency Internationala pokazalo je da bi skoro polovina anketiranih studenata pribjegla korupciji ukoliko ne bi bilo drugog načina da polože ispit.

Studenti u mnogo većem procentu od svojih profesora smatraju da je korupcija ozbiljan problem univerziteta u Bosni i Hercegovini koji ugrožava kvalitet i nivo znanja, dok su zaposleni na fakultetima skloni poricanju i relativizaciji stvarnih razmjera korupcije.

Voditelj istraživanja i profesor na Sveučilištu u Tuzli Najil Kurtić kaže da su ispitanici ukazali na nekoliko tipova korupcije, od čega je najčešći onaj kroz direktnu kupovinu ispita:

„Neki ispiti na nekim fakultetima, na nekim predmetima dostižu vrijednost i do 2.000 maraka. Imamo drugu, jednu suptilniju kupoprodaju – uslovljavanje, pružanje seksualnih usluga, radno angažiranje itd. Ima priča da profesorima studenti, odnosno njihovi roditelji, prave vikendice itd. Imamo treću, to je uslovljena kupovina knjiga. I na kraju imamo to jedno klasično ’poklanjanje’ispita, a ustvari ono nije poklanjanje jer mi i tu imamo protuuslugu, nekakav socijalni kapital, jačanje socijalnih veza sa jako moćnim, utjecajnim pojedincima“, kaže Kurtić.

Sklonost ka prihvatanju stvarima onakve kakve jesu i nespremnost za njihove promjene pokazale su se i u ovom istraživanju u kome su i profesori i studenti podjednako krivili jedni druge za problem korupcije.

Nakon godina studentske ćutnje, u jednom dijelu BiH, u Republici Srpskoj, novo rukovodstvu Unije studenata, koja okuplja studente na univerzitetima u Banjoj Luci i Istočnom Sarajevu, zaprijetilo je protestima ukoliko institucije ne počnu da se bore protiv korupcije i nepotizma na fakultetima.

„Ako su Ivica i Marica 50 puta zaokruženi da uzimaju novac, pa nemoguće je da ne uzimaju novac, nešto tu ima. Što se tiče nepotizma i dokaza o nepotizmu, pojedine katedre i pojedini fakulteti su postali dnevni boravci - gdje jednostavno otac, dvoje djece, troje djece idu na ljetovanje, na putovanja. Ja ne znam stvarno šta je više to. Ono što je nama jasno jeste da je nama dosta riječi tipa komiteta, komisija, konferencija itd. Stvarno bih želio da studenti shvate, kao i javnost i profesori i ministarstva i vlada, da su studenti jedinstveni u vezi sa svim tim pitanjima“, navodi predsjednik Unije studenata Nikola Dronjak.

Kprupcije ima ime i prezime

Ova studentska prijetnja donekle je pokrenula stvari sa mrtva tačke, ali većina profesora i upravljačkog kadra univerziteta čvrsto stoji iza svojih stavova da se ne može generalizovati stanje na svim fakultetima, niti da se može govoriti o korupciji kao nečem enormnom. Korupcija ima ime i prezime pojedinca a ne fakulteta, kaže rektor Univerziteta u Banjoj Luci Stanko Stanić.

„Ocjena da je Univerzitet u Banjoj Luci korumpiran je zaista velika uvreda za 90 posto izuzetno časnih, odgovornih i poštenih profesora i asistenata ovog univerziteta. Takva ocjena ni u primisli ne može da bude“, naglašava Stanić.

Pričali smo i sa banjalučkim studentima, koji nerado pred mikrofonom govore o sopstvenim iskustvima o korupciji. Međutim, priznaju da su kupovina ispita i drugi oblici korupcije itetkako prisutni na fakultetima:

„Čuli smo da ima ne Medicinskom, na AGF-u, bilo je na Ekonomiji nekih slučajeva. Problem je to - jer ko se bo sa rogatim, nije dobro prošao. Globalno, veliki je problem. Nije samo na univerzitetu.“

„Problem je da ljudi progovore, da javno istupe sa svojim problemima. To je tako bilo uvijek, ali nadamo se da će se i to prebroditi u budućnosti. Ja sam uvijek mislila da je korpucija samo primanje mita i taj novčani dio. Međutim, korupcija je svašta nešto. I nepotizam je korupcija, kao i mnoge druge stvari za koje nismo znali da spadaju u korupciju.“

„Poslije novca, što je prvo, su usluge i poznanstva - ti meni, ja tebi.“

U istraživanju Transparency-ja se navodi da korupciji i dalje najviše pogoduju netransparentna ispitivanja u četiri oka, te neformalna druženja profesora i studenata. Kao glavni krivac za korupciju na fakultetima se ipak navode institucije, te loši i neodređeni zakonski i podzakonski akti, kaže profesor Kurtić:

„Na prvom mjestu su nadležna ministarstva za obrazovanje, na drugom mjestu su pravosudni organi, i tek na trećem mjestu je upravljačka struktura univerziteta, odnosno upravljačka struktura fakulteta. Utisak o tome šta je dosad urađeno: preovladava ocjena da nema iskrene namjere da se nešto ozbiljno poduzme.“

Najil Kurtić zaključuje da bi se hitnim mjerama za samo godinu dana promjenama u načinu održavanja ispita i nabavke knjiga mogla značajno onemogućiti korupcija na fakultetima. To je ujedno i obaveza Bosne i Hercegovine nastala pristupanjem njenih visokoškolskih institucija Bolonjskom procesu.