Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Kukić: Dobra je 2019. kakva bi mogla biti 2020.


Ilustrativna fotografija

U rubrici Zašto? Radija Slobodna Evropa(RSE) doktor socioloških nauka Slavo Kukić govori da li je i zašto 2019. godina razočaranja ili nade.

Što se mene osobno tiče, nije to godina, ni kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, ni kada je u pitanju regija, pa ni kada je u pitanju globalna scena, koja je za pamćenje. Dapače, što se jednog ovako kozmopolitskog, humanističkog pristupa tiče, to je godina koju bi čovjek rado zaboravio i koju ne bi ponovo poželio.

Ako gledate novogodišnje analize glavnih igrača na bh. političkoj sceni, onih koji čine državnu vlast u Bosni i Hercegovini, 2019. godina je godina uzlaznih trendova, najuspješnija godina do sada, godina nade za drugačiju budućnost.

Međutim, gledaju se objektivni parametri i 2019. godina je godina koja nas puno više približava 90-im godinama, no što bi nas trebala približiti budućnosti kakvu želimo.

U njoj zapravo imamo sve političke trendove koji imaju silaznu putanju, imamo zaoštrenu političku retoriku, to je prva godina u kojoj se vrlo otvoreno svakodnevno priziva na disoluciju Bosne i Hercegovine kao države i društva, to je prva godina u kojoj se poziva na odcjepljenje Republike Srpske, to je prva godina u kojoj se vrlo otvoreno govori o drugačijoj organizaciji BiH, prva godina u kojoj se i na nižim razinama vlasti zapravo primjenjuje logika koja je svih prethodnih 25 godina primjenjivana na državnoj ili entitetskoj razini, pri tome mislim na sve ono što se događa u Kantonu Sarajevo.

To je godina u kojoj je najeklatantnije suprotstavljanje euroatlantskim trendovima. Po mojoj procjeni to je godina koja neće ostati u lijepom sjećanju, nažalost, to je godina za kojom bismo mogli još i žaliti kakva bi nam mogla biti sljedeća, ocijenio je Kukić.

RSE: Je li u susjednoj Hrvatskoj prvi krug predsjedničkih izbora zapravo taj koji će obilježiti godinu na izmaku?

KUKIĆ: Ja zastupam tezu da je Hrvatska nakon ulaska u Evropsku uniju 2013. godine, zapravo širom otvorila vrata toj desnoj radikalizaciji hrvatske političke scene, koja se reflektira i na Bosnu i Hercegovinu. Podsjetio bih na sve izraženije i sve učestalije ambicije Hrvatske, prije svega njezine aktuelne predsjednice, da igra ulogu tutora prema Bosni i Hercegovini.

Podsjetio bih i na slične akcije aktuelnog hrvatskog premijera. Podsjetio bih na nepodržavanje dobrih normi iz diplomatskog vokabulara, hodanje po BiH, a da se pri tome uopće ne poštuju norme diplomatske komunikacije kada ulazite kao državni dužnosnik u neku drugu zemlju. Po Bosni i Hercegovini se šeta kao da se radi o vlastitom prostoru, kao da ne postoje nikakve norme iz međunarodnog prava. Iskreno bih želio da se s novim predsjednikom Hrvatske ta praksa zaustavi, iako nisam siguran da će se to i dogoditi.

RSE: Što se tiče situacije u Srbiji, kako tvrde vladajući, ona je nikad bolja i stabilnija, u političkom i ekonomskom smislu. Međutim, nikad više ni afera nije bilo nego u 2019. godini?

KUKIĆ: Istina je da je 2019. godina bila godina afera u smamim vrhovima srbijanske vlasti. Tu je još uvijek aktuelni slučaj doktorata Siniše Malog, koji je jedan od prvih saradnika gospodina (Aleksandra) Vučića. Tu je i niz drugih afera. Podsjetio bih i na tu krim aferu u koju je obiteljski involviran također jedan od prvih ljudi srbijanske vlasti, ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović.

Za sada ta vlast sve te afere uspijeva trpati pod tepih, iz prostog razloga jer je Srbija naglašeno podijeljena, između evropske i Srbije prošlih stoljeća, Srbije garašaninovskih apetita i ambicija, koja sve drugo ignorira zarad te velikosrpske ideje.

Ja sam siguran da će se ta podijeljenost osjetiti i da će se prenijeti na 2020. godinu. Uostalom, tu podijeljenost na veoma suptilan način zaoštrava i prvi čovjek istočnih susjeda gospodin Vučić, i dakako, on te garašaninovske i ambicije Srpske akademije nauka i umjetnosti pokušava na sve moguće načine prenijeti i na Bosnu i Hercegovinu.

Među inim, podsjetio bih i na to da u svom predsjedničkom i premijerskom mandatu, niti jednom nije spomenuo Bosnu i Hercegovinu kao suverenu zemlju. Uvijek se zadržavao na njezinom teritorijalnom integritetu, uprkos upornim provokacijama novinara i ljudi iz javne scene, izbjegava spomenuti taj termin suverenitet, što je obilježje Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznatog subjekta.

Zahvaljujući činjenici da u BiH ima logističku podršku Milorada Dodika, sasvim sigurno je da će to talasanje prema BiH, koje je i obilježilo 2019. godinu, biti nešto s čim ćemo se sretati i naredne godine.

RSE: U odnosu na tri ranije pomenute države, možemo li reći da je u Crnoj Gori mirnija, stabilnija godina? Međutim, pored velikih koraka na euroatlantskom putu, hoće li godinu na izmaku u Crnoj Gori obilježiti sukob zbog famoznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti?

KUKIĆ: Crna Gora je napravila zaista veliki iskorak u prethodnoj i prethodnim godinama, kada je u pitanju njezino pridruživanje velikoj obitelji evropskih naroda, uostalom, članica je NATO-a, ali ona nije izvan sfere interesa te velikosrpske ideje, koja je i danas, pokazuje se, veoma žilava.

Podsjetio bih na veliki eksces prilikom crnogorskih izbora, eksces koji je trebao završiti zapravo atentatom na Mila Đukanovića. Podsjetio bih potom i na ovo što se sada događa, gdje se u prvi plan istura Srpska pravoslavna crkva, a iza koje stoji velikosrpska ideja, i iza koje zapravo stoji i srbijanski politički vrh. To je sasvim izvjesno nešto s čim će se Crna Gora susretati, uostalom, potpora takvoj velikosrpskoj ideji dolazi i s prostora Bosne i Hercegovine. Ovih dana imali ste potporu Srpskoj pravoslavnoj crkvi iz različitih dijelova BiH.

Što se mene tiče, ne očekujem mirnu 2020. godinu niti za Crnu Goru, iako joj iskreno taj mir želim.

RSE: Za kraj, je li 2019. godina razočaranja ili nade u globalnim tokovima?

KUKIĆ: Globalne tokove ne određuju mali, određuje krupni međunarodni kapital, određuju multinacionalne kompanije. Imate trendova koje je, recimo, vrlo teško razumjeti, kada je u pitanju evropski prostor, za očekivati je bilo da multinacionalne kompanije kojima je potrebno slobodno tržište, koje žele rušiti granice, zapravo ne reagiraju na dezintegracijske najave, na najave usporavanja integriranja evropskog kontinenta, najave koje su najeksplicitnije dolazile iz ureda francuskog predsjednika, ali kojima se ne suprotstavljaju i neke druge evropske zemlje.

Ili, neke druge procese, kada je u pitanju trgovinski rat Sjedinjenih Američkih Država sa ostatkom svijeta, koji osim benefita za američki kapital, objektivno nanosi i štete američkim multinacionalnim korporacijama, posebice onima koje su svoj kapital angažirale na Dalekom Istoku.

Ali to je naprosto dio igranke krupnog međunarodnog kapitala i ja ne dvojim da će se ta igranka nastaviti i u sljedećoj godini, prije svega zahvaljujući činjenici da je na čelu američke države čovjek koji je karakterističan predstavnik krupnog američkog kapitala, i koji sve interese američkih građana reducira zapravo prema tim interesima.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG