I dok se u BiH raspravlja o strategijama čiji bi krajnji cilj trebao biti spriječiti nasilje među maloljetnicima i mladima, na šta se troše ogromna sredstva, istovremeno za ustanove koje se bave promocijom tradicije, druženja i upoznavanja drugog i drugačijeg na margini su interesovanja u ovoj zemlji. Jedan od takvih primjera je i KUD Lola, koji okuplja djecu učeći ih da se vole, druže i da promoviraju istinske umjesto kvazi vrijednosti koje su preplavile bh. društvo.
Uskoro će sedam decenija otkako KUD Lola okuplja ljubitelje tradicije i njeguje narodne igre i pjesmu. U 15 sekcija i ansambala, oko 500 mladih rade ono što je već odavno zaboravljena kategorija - druže se, kaže Mihailo Perućica - ili čika Mišo, sekretar društva:
„Odvajamo, broj jedan, djecu od ulice. Ovo je mjesto socijalizuju i solidarišu u svim segmentima. Naša intencija i cilj su da tu djecu, koliko god možemo, usmjeravamo u druženje i prijateljstva", dodaje Perućica.
Moderan život uzima svoj danak i na djeci. Folklor je uz očuvanje tradicije način da se očuva i zdravlje, kaže voditeljica ove sekcije Zrinka Glavaš:
„Ja radim još i u OŠ Hrasno. Vjerujte, djeca koja su drugi, treći razred, već imaju problem krivljenja kičme, dioptrije, težine – sve zbog nekretanja, zbog sjedenja u školi, pa dođu kući i opet sjede. Vrijeme takvo došlo, i kompjuteri - treba i to, normalno - pa se fizička aktivnost djece smanjila stvarno na minimum. I jako je teško djecu pokrenuti", navodi Zrinka Glavaš.
Obišli su planetu uzduž i poprijeko noseći bosanski duh na svaki kontinent. Čika Mišo kaže kako prkose kvazi kulturi koja prijeti da potisne tradiciju:
„Svi se dive piitajući se zar postoje u tako maloj zemlji, Bosni, takve različitosti i takvo bogatstvo narodne tradicije, od muzike, kostima, ritmova i svega onoga što nosi epitet prave i bogate narodne tradicije. Taj detalj je u našim okolnostima, nažalost, zapostavljen. Ne znam iz kojih raloga. Valjda su se ljudi opredijelili za nešto drugo, odnosno na sceni su kod nas više prisutne neke estradne vrijednosti – bez vrijednosti ustvari, koje više pale narod i običnog gledaoca nego kvalitet ovog istinskoga bogatstva."
Iznjedrio je Lola, navodi čika Mišo, i velika estradna imena:
„Od estradnih umjetnika Hanka Paldum, Zehra Deović, rahmetli Himzo Polovina, Meho Puzić, do onih najmlađih. Ima super orkestar gdje oni korepetiraju svoje glasove, oslobode se i onda su slobodni i zreli da idu na scenu", kaže čika Mišo.
Za 50 godina, koliko je u Loli, čika Mišo ne pamti nijedan incident. Zato pamti ljubav i oko 200 brakova sklopljenih među članovima društva. Iako su pokazali da mogu sve ono što je za državu neprovodiva strategija, i bez obzira na uspjehe, za njih iz državne kase nema novca.
„Snalazimo se kako znamo i umijemo. Imamo vlastiti prostor, dom, i moramo se sami snalaziti za podmirivanje režijskih troškova. Tu i tamo, zahvaljujući ljudima dobre volje, uspijemo da nekako izbalansiramo sve to. Uz to, imamo i podršku roditelja u nekom vidu - tako kad dođe prvi, a budemo na pozitivnoj nuli, mi smo ekstra zadovoljni", zaključuje.
Oduprli su se godinama, ratu, a preživjaće i nimalo im naklonjen poratni period. Iz ovog društva biju prkos i ponos. Čini se da ne nose uzalud ime narodnog heroja i antifašiste Ive Lole Ribara. Ima nešto i u tome.
