Nekad davno, davno momak se u Kreševu nije mogao oženiti dok nije znao potkovati jaje. Zašto baš u Kreševu?
Kreševo, gradić u središnjoj Bosni, više od sto godina njeguje tradiciju kovačkih zanata. Danas u Kreševu egzistira tek nekoliko kovačnica koje su se uspjele održati. Tri brata Lukić, iz sela Alagići, kovanjem se bave punih 27 godina. Zanat su naslijedili od pokojnog oca:
„Pokojni otac je radio 30 godina u čeliku, onda smo nas dva brata radili pet godina i 1982. smo napustili, otvorili privatno - i evo radimo tri brata tu. Ćaća je umro, a mi radimo evo 27 godina. Uglavnom, otac je radio dugo. On je radio od svoje dvanaeste godine kovački posao.“
Braća LukićBraća Lukić proizvode uglavnom kovani alat koji prodaju za potrebe domaćeg stanovništva:
„Posao je dosta težak, zahtijevan, treba malo, što kažu, umijeća - ja ću reći umijeća, nije to tako. A radimo sve ovdje sem lopata. Lopate ne radimo. Radimo krampe, motike, sjekire svih vrsta, svih težina - od pola kile do 2,5 kile, onda motike hercegovačke, motike ove naše, standardne, bosanske.“
Do rata je u Kreševu egzistiralo više od 30 privatnih kovačkih radnji. Danas ih je ostalo tek pet. Od 1992. godine nije školovana nijedna generacija kovača, što govori da ovaj zanat polako izumire:
„Ja mislim da sam ja jedan među mlađim, možda i jedan od najmlađih kovača. Imaju dvojica još momaka koji rade, koje ja znam da su mlađi od mene možda godinu ili dvije. Prema tome ja sam jedan od najmlađih kovača, a i meni je 50 godina. A mladi samo žele u auta i kamione, ništa drugo. Neće niko na papuču. Neće - jer ovo je ipak težak posao, znojiš se, pogotovo ljeti, kad zađu veliki komadi, kad dođe više prozvodnje. Kad je napolju 30, unutra je 40.“
Od 1982. godine kovačku radnju otvorio je i Stjepan Kujundžić koja danas broji oko 40 radnika:
„Prozvodimo i sačeve koji se izvoze u EU, izvoze se u Hrvatsku, u Srbiju. Dosta se prodaju u BiH, a čak ima i nekog izvoza za Ameriku.“
Stari kovački zanati opjevani su i u zbirkama poezije kreševskog pjesnika i gospodarstvenika Ante Stanića. U 10 godina, koliko piše poeziju, Anto je do sada izdao ukupno 19 knjiga:
„Kreševo i njegovi stari kovački zanati, počevši od davnina kada se je srebro pravilo, srebrne i zlatne niti, i pravio se nakit koji je zaboravljeno, počevši od tih vještina pa danas do veoma jednostavnijih pravljenja alata, su ušli u svjetsku povijest. Naime, ima jedna zanimljiva legenda potkivanje jaja. Smatra se tamo nekad davno, davno da se momak nije mogao oženiti, tako legenda kaže, dok ne bi znao potkovati jaje.“
Kreševo, gradić u središnjoj Bosni, više od sto godina njeguje tradiciju kovačkih zanata. Danas u Kreševu egzistira tek nekoliko kovačnica koje su se uspjele održati. Tri brata Lukić, iz sela Alagići, kovanjem se bave punih 27 godina. Zanat su naslijedili od pokojnog oca:
„Pokojni otac je radio 30 godina u čeliku, onda smo nas dva brata radili pet godina i 1982. smo napustili, otvorili privatno - i evo radimo tri brata tu. Ćaća je umro, a mi radimo evo 27 godina. Uglavnom, otac je radio dugo. On je radio od svoje dvanaeste godine kovački posao.“
„Posao je dosta težak, zahtijevan, treba malo, što kažu, umijeća - ja ću reći umijeća, nije to tako. A radimo sve ovdje sem lopata. Lopate ne radimo. Radimo krampe, motike, sjekire svih vrsta, svih težina - od pola kile do 2,5 kile, onda motike hercegovačke, motike ove naše, standardne, bosanske.“
Do rata je u Kreševu egzistiralo više od 30 privatnih kovačkih radnji. Danas ih je ostalo tek pet. Od 1992. godine nije školovana nijedna generacija kovača, što govori da ovaj zanat polako izumire:
„Ja mislim da sam ja jedan među mlađim, možda i jedan od najmlađih kovača. Imaju dvojica još momaka koji rade, koje ja znam da su mlađi od mene možda godinu ili dvije. Prema tome ja sam jedan od najmlađih kovača, a i meni je 50 godina. A mladi samo žele u auta i kamione, ništa drugo. Neće niko na papuču. Neće - jer ovo je ipak težak posao, znojiš se, pogotovo ljeti, kad zađu veliki komadi, kad dođe više prozvodnje. Kad je napolju 30, unutra je 40.“
Od 1982. godine kovačku radnju otvorio je i Stjepan Kujundžić koja danas broji oko 40 radnika:
„Prozvodimo i sačeve koji se izvoze u EU, izvoze se u Hrvatsku, u Srbiju. Dosta se prodaju u BiH, a čak ima i nekog izvoza za Ameriku.“
Stari kovački zanati opjevani su i u zbirkama poezije kreševskog pjesnika i gospodarstvenika Ante Stanića. U 10 godina, koliko piše poeziju, Anto je do sada izdao ukupno 19 knjiga:
„Kreševo i njegovi stari kovački zanati, počevši od davnina kada se je srebro pravilo, srebrne i zlatne niti, i pravio se nakit koji je zaboravljeno, počevši od tih vještina pa danas do veoma jednostavnijih pravljenja alata, su ušli u svjetsku povijest. Naime, ima jedna zanimljiva legenda potkivanje jaja. Smatra se tamo nekad davno, davno da se momak nije mogao oženiti, tako legenda kaže, dok ne bi znao potkovati jaje.“
