Dostupni linkovi

Vanredna vijest

U Hrvatskoj vlada konfuzija


Ines Šaškor

Piše: Ines Šaškor, dugogodišnja urednica zagrebačog biroa Radija Slobodna Evropa


Tko vlada Hrvatskom i što joj se sprema, pitanje je za milijun dolara. Najbliži odgovor bio bi – vlada konfuzija i nitko ne zna što se sprema.

Dvadeset je godina od pada Berlinskog zida. Evociraju se sjećanja, nagomilane emocije, neizmjerna nada i želja za boljim životom koja je nosila to vrijeme.

I vaša se novinarka prisjeća tih dana – svjetske su televizije prenosile nevjerojatne snimke iz Berlina – na tadašnjoj Televiziji Zagreb odlučili smo to prenositi uživo, satima. Znali smo da novo doba dolazi, tada se činilo veselo i sa zanosom, i da ga ništa ne može zaustaviti.

A onda je petnaest dana poslije, 29. studenog 1989., izvjesni Franjo Tuđman izašao sa programom u kojemu se zaklinjao istodobno na europske integracije, te na Starčevića, Radića i hrvatsku ljevicu i – zatražio „Hrvatsku u povijesnim i prirodnim granicama“. Mi smo na televiziji prokomentirali da postariji bivši general ne razumije baš nove evropske integracijske tendencije, jer poziva na podjelu BiH, zaziva rat i patnje.

Jutros u ranu zoru na vrhu Zagrebačke gore ukazao se zagrebački gradonačelnik, svježi socijaldemokratski izopćenik Milan Bandić i objavio svoju predsjedničku kandidaturu. A njegov program je: Starčević, Radić, hrvatski antifašizam i Domovinski rat! Je li moguće da se Tuđmanov program obnavlja 20 godina poslije? Jest, u novim okolnostima. Jer Tuđman i Bandić imali su dijelom iste sponzore. Tada su se borili za svoju državu – ovo „svoju“ je rastezljiv pojam - a sada za zadržavanje i legalizaciju osvojenoga. U materijalnom i duhovnom smislu.

Tako se 20-godišnjica pada Berlinskog zida u Hrvatskoj doima poput lošeg, „već viđenog“ filma.

Ipak, ništa nije isto.

U svijetu i Evropi svjedočimo ozbiljnim raspravama – kuda i kako dalje. Dvadeseta godišnjica pada Zida prilika je za preispitivanje rezultata izabranoga puta. Ima ostvarenih ali i neostvarenih snova; mnoge iluzije nasukale su se na obali surove zbilje divljeg kapitalizma. I svjetska globalna kriza učinila je svoje. Ali, nova Evropa je rođena, ostati izvan nje čini se odgodom budućnosti.

To je napokon shvatila sadašnja HDZ-eova vlada Jadranke Kosor i, nakon 7 izgubljnih godina, kada je njezina stranka i ona osobno torpedirala sličnu zamisao pokojnog SDP-eovog premijera Ivice Račana, pristala na sporazumno rješenje spora sa Slovenijom. Račana su tada ostavili na cjedilu i tadašnji njegovi, a današnji Kosoričini koalicijski partneri – liberali i seljaci.

Da u skučenosti HDZ ne ostane povijesno usamljen pobrinulo se aktualno vodstvo SDP-ea, pa je sada ono suzdržano oko sporazuma sa Slovenijom, iako nije neobuzdano nacionalistički zagrižljivo poput nekadašnjeg HDZ-a. Kandidatu socijaldemokrata za šefa države, Ivi Josipoviću, uz to i profesoru prava, protivljenje sporazumu je čak sastavni dio izborne kampanje.

Ali, to je stvarnost male zemlje i političara još manjeg formata.

Nesumnjiv politički iskorak Jadranke Kosor učinjen je uz asistenciju inozemnih partnera. Poruka je jasna – put u Evropu je otvoren. Preostaje važnija prepreka – korupcija i stanje u pravosuđu.

Nedavna uhićenja visokorangiranih političara i privrednika, prihvaćanje ostavke potpredsjednika Vlade Polančeca govore da je poruka shvaćen.

Bivši potpredsjednik Polančec pokušava usput utopiti predsjednika Republike Mesića, koji je po svemu sudeći tu i tamo sudjelovao u sufliranju firmama i bankama kome i kako pomoći. Ali, svakako nije glava korupcijske hobotnice koja je premrežila Hrvatsku.

Suština je u sustavu, u kojemu su institucije, uključivši i državu, i pravosuđe, i političke stranke, bile paravan, puka zavjesa, ortačkog načina upravljanja zemljom i svim njezinim resursima. U teoriji se to naziva klijentelizam.

Rodonačelnik toga sustava je Franjo Tuđman i sve HDZ-eove vlade. Račanova vlada je bila slabašni diskontinuitet, a Sanaderova je sustav ozakonila.

Sanaderovi sljednici – u načinu vođenja javnih poslova i u osobnoj korumpiranosti – i danas sjede u Vladi, na tom tragu djeluje zagrebački gradonačelnik i predsjednički kandidat Bandić, splitski gradonačelnik i ponosni rasist Kerum, niz lokalnih moćnika širom Hrvatske. Tako se ponašaju prenapuhane tvrtke koje su sanirane ili narasle novcem poreznih obveznika. Građevinske tvrtke, državna cestogradnja, subvencionirana poljoprivreda, brodogradnja, energetski biznis branit će stečeno svim sredstvima.

Može li premijerka Kosor takvo stanje prekinuti?

Njemački su mediji opisivali način na koji je Angela Merkel, „Kohlova djevojčica“, ovladala strankom kao „ubojstvo svilenim jastukom“ stare stranačke nomenklature.

Može li Jadranka Kosor to učiniti? Ne samo Sanaderu, nego i Šeksu, Hebrangu, te svojim najvažnijim ministrima?

Hrvatska nije Njemačka, HDZ nema tradiciju, niti intelektualni i demokratski potencijal CDU-a, niti je opozicijski kapacitet hrvatskog SDP-a blizu onog njemačkog SPD-a. Sama premijerka je pri tom slučajni izbor. Pokazala se boljom nego što je itko prognozirao, ali subjektivno i objektivno je limitirana za tešku zadaću koja joj predstoji.

Na međunarodnom planu i u borbi protiv korupcije učinila je iskorak, ali ne najavljuje se niti jedna sistemska ekonomska mjera za izlazak iz krize – samo porez i zaduživanje. Uz štednju. Premalo, prekasno.

Zavladala je totalna konfuzija, ljudi ne vide razlike između stranaka, institucije civilnog društva lamentiraju o granicama, Crkva o umjetnoj oplodnji i također o granicama, političari čiji programi eventualno korespondiraju sa zahtjevima vremena ili su mutni i korumpirani, ili su anemični birokrati, ili nezajažljivi karijeristi.

A dnevno 150 ljudi ostaje bez posla, desetak novih firmi je u blokadi. Čini se da to nije ničiji prioritet.

Sadašnja konfuzija na hrvatskoj političkoj i društvenoj sceni, gdje teška previranja obuhvaćaju kako HDZ tako i SDP, kako poslovne tako i medijske krugove, ukazuje na preslagivanje političkih snaga i odnosa za nadolazeće vrijeme.

Hoće li to biti vrijeme pravne države, djelujuće demokracije i održivog razvoja ili će se ljepljiva populističko-korupcionaška hobotnica ugodno smjestiti još i na Pantovčak, a u Banskim dvorima razbucati stolice i složiti ih po svome ukusu – najozbiljnije je političko pitanje.

OLAF - Europski ured za suzbijanje korupcije, spor ali dosežan, kako mu tepaju, zakucao je na vrata i nešto je najbolje što se Hrvatskoj može dogoditi.

Sadašnji politički establishment najviše bi pomogao zemlji kada bi mu omogućio nesmetani rad.
XS
SM
MD
LG