Dostupni linkovi

Nakon duljeg vremena politička nestabilnost zakucala je na vrata Hrvatske, piše Ines Šaškor, ugledna zagrebačka novinarka i bivša urednica programa za Hrvatsku Radija Slobodna Evropa.

Premijer je otišao ne objasnivši razloge. Javnost je šokirana. Teorije se umnožavaju – govori se o unutarstranačkom puču, uroti, ucjeni, iznenadnoj bolesti, taktičkoj diverziji s ciljem povratka na bijelom konju.

Kada su vidjeli razorne efekte ovakve ignorancije javnosti hadezeovci su se uprli uvjeravati naciju kako je riječ o činu prosvjeda prema Evropi, Sander je otišao zato što je Hrvatskoj postavila brklju na putu u EU, malo se zamorio, pa će se vratiti. Sam je dojučerašnji premijer svome dvorskom novinaru prisnažio da je riječ o poruci Evropi. Nedovoljno i neuvjerljivo objašnjenje. I podloga za rast eurofobije.

Glavno pitanje ostaje: zašto je otišao Ivo Sanader? Bez odgovora na njega teško da se može odgovoriti i na pitanje – što slijedi Hrvatskoj.

Zašto se Ivo Sanader ponio politički neodgovorno?

Na pola puta

Pristaše i protivnici Sanaderu zamjeraju napuštanje broda, iskakanje iz vlaka, odustajanje na pola puta i slično. Ali brod kojim je Ivo Sanader kormilario nije plovio ni u kakvu luku, već juri prema hridi. Ivo Sanader bio je autoritativni i neuspješni premijer još lošije Vlade. Sada ostaje samo loša Vlada.

Ekonomija zemlje je u rasulu, državne financije u minusu za 2 milijarde eura, proizvodnja na izdisaju, dug je u nekoliko godina udvostručen i premašuje društveni proizvod, izvoz stalno pada, nelikvidnost koju je Račanova vlada bila posve obuzdala, ponovno je nabujala i guši i zdravu privredu, zaustavljen je dotok svježeg novca, novi kapital je zbog sniženog rejtinga zemlje sve skuplji. Nešto od tih kretanja rezultat su svjetske krize. Dubinski, strukturalni problemi su autentični, hrvatski: više se troši nego što se proizvodi, porezna politika i raspodjela pogoduje bogatima.

Reforme pravosuđa, uprave, zdravstva, školstva i cijelog javnog sektora nisu ozbiljno ni otpočele. Nema niti jedne velike afere koja je završila sudskim pravorijekom. Mir seljaka kupuje se subvencijama, a evropski fondovi za reformu poljoprivrede ne koriste se. Nema navodnjavanja, nema hladnjača, nema okrupnjavanja, a milijun hektara plodne slavonske zemlje stoji neobrađeno i čeka da je netko jeftino kupi. Slično je i s jadranskim zemljištem i otocima, slično je i u preostalim granama gospodarstva. Još nekoliko godina i ostatak hrvatskog nacionalnog blaga bit će definitvno otuđen na, blago rečno, netransparentan način. Nema tako loše Vlade koja to ne bi znala.

Korupcija vlada državom.

Država pred bankrotom?

Ekonomist Ljubo Jurčić, jedan od SDP-eovskih kandidata za šefa države, koji je sjedio u Sanderovom Ekonomskom vijeću, ustvrdio je da je stranku prije mjesec dana izvijestio kako je premijerov odlazak neminovan, jer više nema kuda – Sanader je vladao tako da je državnim novcem plaćao političke saveznike i socijalne partnere. Sada tih novaca više nema a on drugačije ne zna vladati.

Ostat će, međutim, upamćeno da u njegovo vrijeme ni jedna plaća u javnom sektoru, niti mirovina, nije kasnila. Za nekoliko mjeseci ili će početi kasniti plaće i mirovine, ili će neka prava u zdravstvu, socijali, subvencijama biti srezana. Trećega nema. Samo bankrot države.
Je li Sanader na to računao? Da će se uskoro svi početi prisjećati vremena kada su stizale i plaće i mirovine?

Sanader u ekonomiji nije učinio ništa i odlučio je taj tonući brod ostaviti. I osobno korupcionaške afere prate ga oduvijek. Na funkciji se enormno obogatio.
Je li on ipak pokušao nešto od tih velikih afera okončati, pa ga je zaskočila stranačka mašinerija, ne znamo. A nije ni važno - dok je vladao, negirao je svaku aferu, a rješavao se pojedinih ljudi samo pod pritiskom Evrope.

U socijalnom i političkom pogledu ovakva gibanja podloga su populizmu, ekstremizmu, ksenofobiji i nacionalizmu. Ne treba zaboraviti da je to politički profil izvornog HDZ-a.

U Splitu je nedavno na lokalnim izborima pobijedio lokalni tajkun, HDZ-eov klijent i ratni profiter. Radi za sebe i u korist svojih firmi otvoreno, prostosrdačno i bez ustezanja. U Osijeku pobjeđuje stranka osuđenog i odbjeglog ratnog zločinca, onog istog koji je Sanadera doveo na vlast u stranci. Na suđenju u Osijeku, Vladimir Šeks, novi stvarni gospodar Hrvatske, ustvrdio je da su osječke Srbe po gradu ubijali preobučeni KOS-ovci i peta kolona. Nema toga suda u Hrvatskoj koji bi pokušao Šeksa natjerati da odgovori istinu o ratnim zbivanjima u Osijeku, a da ga kao suoptuženika stavi i na klupu, još manje. Neposredno prije Sanaderovog odlaska Ustavni sud popunjen je Šeksovim ljudima. Najviši sud postao je po stručnim referencama inferioran, a stranački ovisan. Ortački sustav se zaokružio.

Sanader je otišao, tko ostaje

Nakon Sanadera dolazi vlada Jadranke Kosor. Osim Šeksa, najvažniji ljudi stranke i zemlje bit će Andrija Hebrang, te dosadašnji ministri Darko Milinović i Božidar Kalmeta. Jadranka Kosor nema prirodno izgrađeni autoritet u stranci, on je izveden, najprije iz potpune lojalnosti Tuđmanu, potom Sanaderu. Lakše će upravljati vladom nego strankom. Kao što netko reče – ni Margaret Thatcher ne bi uspješno vodila vladu uz ovakvu stranku. Za očekivati je nestabilnost, unutarnju frakcionašku borbu za vlast. Milinović i Kalmeta tvrdi su hadezeovci. Prvi se vezivao lancima kada je počelo suđenje ratnom zločincu Mirku Norcu i sudjelovao u svim tadašnjim pokušajima rušenja vlade s neoustaških pozicija. Kalmeta je neformalni vođa organizacije bijega generala Gotovine i gospodar Zadra – uspješnog grada u kojemu gradonačelnici ne odaju počast poginulim partizanima. Sanader je ovoj dvojici zabranio da se proustaški izjašnjavaju. I uspio. Za sada. A što će biti kada dosadašnji vođa stranke i vlade bude sve dalje?

Andrija Hebrang, hiroviti i frustrirani političar, koji je ulazio i izlazio iz HDZ-a, davao ostavke i vraćao se, svađao se i divinizirao Tuđmana, ostrašćeni antikomunist kojemu je otac bio čelni čovjek KP Hrvatske i komunistička žrtva – uvijek u ljutnji, nikad staložen – priča je za sebe.

Svaki od budućih prvih ljudi Hrvatske ima za sobom i nerazjašnjene korupcionaške afere. Svatko od njih otkada su u vlasti enormno se i netransparentno obogatio. Eto, u njihovim rukama sudbina je zemlje na rubu ekonomske katastrofe.

Ne računa li Ivo Sanader na neizbježno potonuće, koje će odnijeti njegove dojučerašnje najbliže suradnike, a njega u očima javnosti ostaviti neokrznutoga? Je li to uopće moguće? U zemlji koja slobodno, demokratski i višekratno bira korumpiranu vlast – jest.

Ono oko čega se Sanader doista potrudio, osobito u prvom dijelu svoga mandata bila je stabilizacija političkih prilika u samoj Hrvatskoj, relaksacija javnog govora, jačanje tolerancije. Pružio je ruku pomirenja Srbima u Hrvatskoj, istina s figom u džepu – jer oduzeta prava i imovinu teško je vraćao. Verbalno je zaustavio veličanje ustaštva u javnom govoru svojih suradnik i pristaša. Stvarnost je bila nešto drugo, ali važno je što političar javno zastupa, za što se zalaže, koje poruke šalje. Sanaderove su poruke bile proevropske.

Sa susjedima je vodio konstruktivnu politiku, vješto je balansirao u kriznim trenucima priznanja kosovske neovisnoti – izjašnjavajući se za Kosovo nastojao je ne porušiti mostove sa Srbijom. Ostao je hladne glave i na scene masovne histerije i zapaljene hrvatske ambasade u Beogradu. Odnosi s Bosnom i Hercegovinom su zapravo složeniji. Tu je bio suzdržan, računajući na neriješen status te zemlje. Nije joj mnogo pomagao, nije niti odmagao. Sanader je nastojao diskretno podržavati sebi odani dio HDZ-a, bez Tuđmanove osionosti i posezanja za teritorijem. U Mostar nije dolazio poput Koštunice i Tadića u Banja Luku, ali je Sarajevu dao zvučnu pljusku prkosno označivši radove na budućem Pelješkom mostu, a bez prethodnog dogovora sa susjedima.
S Crnom Gorom i Makedonijom Sanaderova vlada gradila je uspješne odnose.

Sa Slovenijom se stvar zakomplicirala zbog graničnog spora i slovenske ucjene. Tu je Janez Janša još ranije, a ne nespretni Pahor, Sanadera naprosto nadmudrio. Jedino racionalno rješenje – povratak na Račan-Drnovšekov sporazum – Sanaderu nije padalo napamet. Njegov je politički instinkt zakazao, jer on dosta dobro zna kako funkcionira EU. A kada je isporučio Gotovinu i odlučio se za još nekoliko suđenja za ratne zločine i mirno preživio, prebrodio bi i taj kompromis sa Slovenijom, pravno nesavršen, ali praktičan i racionalan. Sada mu je preostala ljutnja. Loša osobina političara.

U vanjskoj politici Sanader je nastojao razvijati dobre odnose s Washingtonom, posjet tadašnjeg predsjednika Busha svakako je bio rezultat takvih nastojanja. Ali stječe se dojam da je vezanost njegovog bivšeg ministra vanjskih poslova Žužula, politička i lobistička, s dijelovima američkog establishmenta bliskim staroj administraciji, zatekla Sandera nespremnog da brzo i efikasno uspostavi prave kontakte s novom, predsjednika Baracka Obame. Tako ne radi uspješna Vlada.

Naravno, pozitivna vanjskopolitička bilanca Sanaderove vlade bila bi neostvariva bez doprinosa šefa države, predsjednika Mesića. On je imao hrabrosti i vizije da u pojedinim trenucima nastupi s izbalansiranim stavovima prema svjetskim velesilama, čuvajući integritet Hrvatske kao male zemlje. Mesić je također stalno gurao Sanaderovu vladu da se više angažira u regiji, osobito na ekonomskom polju.

Sve u svemu, i uz ponešto nesporazuma, regija je u Hrvatskoj, koju su na vanjskom planu predstavljali Stipe Mesić i Ivo Sanader, imala stabilnog partnera.
Što se na tom planu može očekivati od nove vlade Jadranke Kosor? U vanjskoj politici zadržat će isti smjer prema susjedima, ali je za očekivati da će je ekonomski problemi i neminovne unutarnje trzavice toliko zaokupljati i potresati, da će suradnju u regiji zanemariti.

A ako Vlada potraje, u što mnogi sumnjaju, i za predsjednika Republike bude izabran HDZ-eov kandidat, ne bi bilo iznenađenje kada bi se odnosi sa susjedima počeli kvariti i Hrvatska se ponovno destabilizirala i zatvorila.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG