Razgovarala: Courtney Brooks, Priredila: Mirjana Rakela
Slijepi aktivist za ljudska prava Čen Guangčeng, koji je međunarodnu reputaciju stekao suprotstavljanjem, između ostalog, i kineskoj politici “jedna obitelj - jedno dijete”, trenutno boravi u New Yorku, gdje studira pravo.
Čen je prošle godine pobijegao iz kućnog pritvora i sklonio se u američku ambasadu u Pekingu. Zahvaljujući diplomatskim naporima i Bruxellesa, i Washingtona, omogućeno mu je da otputuje u SAD.
Razgovarali smo s njim o tome kako se prilagodio životu u SAD i kako vidi aktualnu situaciju u Kini.
Čen: Što se tiče kulturnih razlika, nisam imao problema. Naravno, ima stvari na koje se treba priviknuti, ali uglavnom sam uspio. Najteže mi je “zaliječiti” rane iz Kine. Na primjer, još nisam sanirao povrede nogu, a gotovo da mi je teško govoriti o psihičkim problemima. Trebati će mi uistinu još puno vremena kako bi zaliječio sve ono kroz što sam prošao i što sam doživio.
Čen: Život tih ljudi prilično je težak, jer Komunistička partija (KP) ima na raspolaganju sve instrumente, kako bi u bilo kojem trenutku, zatvorila svoje oponente, razdvojila obitelji… Imate disidenta Hu Jia koji je bio u zatvoru od 2008. do 2011, i uvijek ga pritvore kada se obilježava neka godišnjica, ili u nekom osjetljivom trenutku. Istina, sve je više podrške među ljudima, no ne onoliko koliko bi trebalo da se prekine represija vlasti. Vjerujem da će u budućnosti biti sve više javnih reakcija i da će one biti sve snažnije.
Čen: Ako je to točno, to je dobro. No važno je da se vidi što će učiniti, a ne samo reći. Priča je bilo dosta. Sada se traže akcije. Najprije, bi trebalo promijeniti politiku prema slobodi izražavanja. Ne bi smjela postojati cenzura interneta, ili ograničenja slobode govora. Važno je otvoriti istragu o slučajevima koje su zataškivani. Mnogi od mojih prijatelja aktivista, su bili u kućnom pritvoru kada je američki državni tajnik John Kerry boravio u Kini. Vlast kaže da su se te stvari promijenile, ali, kao što vidite, nema promjena.
Čen: Nisam primjetio da u KP Kine postoji istinska želja za reformama. O tome govore uvijek kada se mijenja vodstvo. To su pričali 1997 pa 2002, pa 2007, i sada. Ipak, kineski narod se budi. Svijest o nužnim promjenama je sve izraženija, i zato Kina neće moći ostati nepromijenjena. Možda će KP pristati na njih, kada ne bude imala drugu opciju. No, ne vjerujem da će promjene doći iznutra, iz same stranke.
Čen: Nacionalizam jest snažan u Kini, ali ne vjerujem da ojačava. Možda suprotno, jer se smanjuje broj onih koji slijepo vjeruju partiji. Ono što se sada događa je podrška vladi. Na primjer, tokom nedavnih demonstracija protiv Japana (zbog spora u Južnom kineskom moru oko nekoliko otoka) bilo je očito da iza protesta stoji vlada. Nema tih javnih skupova koji se mogu održati, a da ih KP Kine ne blagoslovi.
Čen: Želim saznati istinu. Radi se o dogovoru između kineske i američke vlade. Oba naroda, kao i ja osobno, imamo pravo znati što piše u dogovoru. Ako se ne poštuje ono što je dogovoreno, trebali bi imati pravo da upozorimo na to. Ako se to ne želi objaviti, to je razlog da sumnjamo kako oni ne žele da se to sazna. To, nije u redu.
Slijepi aktivist za ljudska prava Čen Guangčeng, koji je međunarodnu reputaciju stekao suprotstavljanjem, između ostalog, i kineskoj politici “jedna obitelj - jedno dijete”, trenutno boravi u New Yorku, gdje studira pravo.
Čen je prošle godine pobijegao iz kućnog pritvora i sklonio se u američku ambasadu u Pekingu. Zahvaljujući diplomatskim naporima i Bruxellesa, i Washingtona, omogućeno mu je da otputuje u SAD.
Razgovarali smo s njim o tome kako se prilagodio životu u SAD i kako vidi aktualnu situaciju u Kini.
RSE: Kako ste se prilogodili životu u SAD?
Čen: Što se tiče kulturnih razlika, nisam imao problema. Naravno, ima stvari na koje se treba priviknuti, ali uglavnom sam uspio. Najteže mi je “zaliječiti” rane iz Kine. Na primjer, još nisam sanirao povrede nogu, a gotovo da mi je teško govoriti o psihičkim problemima. Trebati će mi uistinu još puno vremena kako bi zaliječio sve ono kroz što sam prošao i što sam doživio.
RSE: Možete li nam opisati što danas znači biti aktivist za ljudska prava u Kini?
Čen: Život tih ljudi prilično je težak, jer Komunistička partija (KP) ima na raspolaganju sve instrumente, kako bi u bilo kojem trenutku, zatvorila svoje oponente, razdvojila obitelji… Imate disidenta Hu Jia koji je bio u zatvoru od 2008. do 2011, i uvijek ga pritvore kada se obilježava neka godišnjica, ili u nekom osjetljivom trenutku. Istina, sve je više podrške među ljudima, no ne onoliko koliko bi trebalo da se prekine represija vlasti. Vjerujem da će u budućnosti biti sve više javnih reakcija i da će one biti sve snažnije.
RSE: Kina je nedavno dobila novo vodstvo. Neki smatraju da su oni liberalniji od prošlog?
Čen: Ako je to točno, to je dobro. No važno je da se vidi što će učiniti, a ne samo reći. Priča je bilo dosta. Sada se traže akcije. Najprije, bi trebalo promijeniti politiku prema slobodi izražavanja. Ne bi smjela postojati cenzura interneta, ili ograničenja slobode govora. Važno je otvoriti istragu o slučajevima koje su zataškivani. Mnogi od mojih prijatelja aktivista, su bili u kućnom pritvoru kada je američki državni tajnik John Kerry boravio u Kini. Vlast kaže da su se te stvari promijenile, ali, kao što vidite, nema promjena.
RSE: Da li postoji mogućnost promjena unutar vladajuće Komunističke partije ili je za stvarne promjene nužna revolucija?
Čen: Nisam primjetio da u KP Kine postoji istinska želja za reformama. O tome govore uvijek kada se mijenja vodstvo. To su pričali 1997 pa 2002, pa 2007, i sada. Ipak, kineski narod se budi. Svijest o nužnim promjenama je sve izraženija, i zato Kina neće moći ostati nepromijenjena. Možda će KP pristati na njih, kada ne bude imala drugu opciju. No, ne vjerujem da će promjene doći iznutra, iz same stranke.
RSE: Pojedini promatrači upozoravaju na porast nacionalizma u Kini. Slažete li se s tim?
Čen: Nacionalizam jest snažan u Kini, ali ne vjerujem da ojačava. Možda suprotno, jer se smanjuje broj onih koji slijepo vjeruju partiji. Ono što se sada događa je podrška vladi. Na primjer, tokom nedavnih demonstracija protiv Japana (zbog spora u Južnom kineskom moru oko nekoliko otoka) bilo je očito da iza protesta stoji vlada. Nema tih javnih skupova koji se mogu održati, a da ih KP Kine ne blagoslovi.
RSE: Nedavno ste zatražili da dokumenti koji se odnose na dozvolu Vašeg boravka u SAD budu objavljeni u javnosti. Tko može od toga biti na dobitku?
Čen: Želim saznati istinu. Radi se o dogovoru između kineske i američke vlade. Oba naroda, kao i ja osobno, imamo pravo znati što piše u dogovoru. Ako se ne poštuje ono što je dogovoreno, trebali bi imati pravo da upozorimo na to. Ako se to ne želi objaviti, to je razlog da sumnjamo kako oni ne žele da se to sazna. To, nije u redu.
