Dostupni linkovi

Kazahstanska udovica svjedoči o životu pod ‘Islamskom državom’ u Siriji


Pripadnici kazahstanske vojske prate porodicu koja je vraćena iz Sirije tokom akcije Žusan. Kazahstanska vlada vratila je gotovo 600 svojih građana u operaciji koja se odvijala u tri faze između januara i maja 2019.

Pišu: Farangis Najibullah i Yelena Veber

Sabinela Ajazbaeva ima pune ruke posla sa svojih petoro male djece, časovima psihologije na univerzitetu i honorarnim poslom u centru za mlade u svom rodnom gradu u centralnom Kazahstanu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.

Uprkos tome pronalazi vremena za učestvovanje u anti-ekstremističkoj kampanji koju podržava država s ciljem da upozori mlade ljude na opasnosti terorističkih grupa koje koriste religiju za regrutovanje novih članova putem interneta.

Udovica borca takozvane Islamske države (IDIL), Ajazbaeva jedna je od oko 600 kazahstanskih državljana koje je vlada u Nur-Sultanu vratila iz sirijskih izbjegličkih kampova 2019. godine.

Ajazbaeva (31) je provela pet godina u Siriji, gdje je, kako kaže, svjedočila brutalnim ubistvima i "strašnim nepravdama" koje su počinili pripadnici IDIL-a, dok je živjela u stalnom strahu od ubojitih vazdušnih napada.

U intervjuima za medije, govorima i sastancima, Ajazbaeva govori o strahotama života pod tzv. Islamskom državom i svom razočarenju, nadajući se da će njene riječi spriječiti druge da "naprave greške" koje su ona i njen suprug napravili 2014. godine.

Kako je sve počelo

Opisujući svoj život prije ‘Islamske države’, Ajazbaeva kaže da su ona i njen suprug imali "sretan brak, uspješan posao i privatni stan" u Karagandiju.

Oboje su bili muslimani koji su posjećivali lokalnu džamiju i vodili miran život. Odnosno, dok se njen suprug nije sprijateljio s "netradicionalnim" islamskim grupama na internetu, prisjeća se.

On je 2014. uvjerio Ajazbaevu da bi se trebali preseliti u Siriju kako bi živjeli i odgajali svoju djecu u ‘Islamskoj državi’.

Par je uzeo svoje troje djece - starosti između jedne i šest godina - i napustio Kazahstan, rekavši rodbini da idu na "porodični odmor".

Za nekoliko nedjelja mlada porodica stigla je u Raku - glavno uporište samozvanog kalifata - gdje je par bio pogođen tamošnjom stvarnošću gotovo odmah.

Njen suprug je postao borac i danima se nije vraćao kući. Bilo je gotovo svakodnevnih vazdušnih udara koji su natjerali nju i ostale da se skrivaju u podrumu zgrade u kojoj je živjela, razmišljajući: "Je li došao red na mene da budem ubijena?"

"Reakcija društva [prema meni] bila je uglavnom pozitivna", kaže ona. "Na primjer, nikada nisam čula da me neko naziva teroristkinjom. Ali neki moji stari prijatelji plaše se da me opet kontaktiraju."
"Reakcija društva [prema meni] bila je uglavnom pozitivna", kaže ona. "Na primjer, nikada nisam čula da me neko naziva teroristkinjom. Ali neki moji stari prijatelji plaše se da me opet kontaktiraju."

Rekla je da je vidjela "tijela žena i djece bez ekstremiteta kako ih izvlače ispod ruševina nakon vazušnih napada ili nečije utrobe."

Par je želio napustiti Siriju, ali znali su da više nema puta kući, jer će pripadnici IDIL-a "ubiti svakoga ko želi pobjeći", rekla je.

Također, iz Kazahstana su dolazile loše vijesti zbog njihove odluke da se presele: majka Ajazbaeve pretrpjela je moždani udar nakon što je saznala da je njena kćerka otišla u Siriju.

Ajazbaeva je u Raki rodila još dvoje djece prije nego što je njen suprug ubijen u vazdušnom napadu 2017. godine.

Ona i njeno petero djece bili su prepušteni na milost i nemilost borcima IDIL-a koji su od sirijske vojske i kurdskih snaga gubili sve više teritorija.

"Tada, 2018., započeo je period velike gladi u [područjima pod kontrolom IDIL-a]. Bilo je teško objasniti zašto ne jedemo. Napravila bih supu od trave", kaže ona.

Ajazbaeva i djeca su na kraju završili u selu Baghuz, posljednjem području koje IDIL još uvijek kontroliše. Početkom 2019., samo nekoliko nedjelja prije konačnog poraza tzv. Islamske države u selu, Ajazbaeva se uputila u izbjeglički kamp pod kontrolom Kurda.

Bila je to prekretnica u njenom životu.

Novi počeci

U izbjegličkom kampu kurdski zvaničnici su rekli Ajazbaevi da će Kazahstan "poslati avion da vrati svoje građane kući". Čekajući skoru repatrijaciju, Ajazbaeva je provela samo nekoliko sedmica u kampu.

"Bilo je hladno, ali sada smo imali hrane i nije bilo vazdušnih napada. Osim toga, bilo je puno lakše izdržati jer smo znali da je to privremeno i da idemo kući", rekla je.

"Avion je došao 6. maja 2019. i sve nas je odveo u Kazahstan", prisjeća se Ajazbaeva.

Razumijem da nas neki ljudi doživljavaju kao sigurnosnu tempiranu bombu, ali to nije istina. Svjedočila sam tim strahotama iz prve ruke. Razumijem više od bilo koga drugog da ne bismo trebali slijediti [radikalne] ideje. - Sabinela Ajazbaeva

Ajazbaeva kaže da je bila emotivna kada joj je Kazahstanka u "vojnoj uniformi" na aerodromu rekla: "Dopustite mi da nosim vašu bebu. Jedva stojite na nogama".

Kazahstanska vlada vratila je gotovo 600 svojih građana u takozvanoj operaciji Žusan koja se odvijala u tri faze između januara i maja 2019.

U sličnoj operaciji ove godine, vlada je 4. februara objavila da je iz Sirije dovedeno još 12 ljudi - četiri muškarca, jedna žena i sedam maloljetnika.

Vlasti kažu kako je najmanje 800 kazahstanskih državljana otišlo u Siriju i Irak da bi se tamo pridružili militantnim grupama.

Kazahstanski zvaničnici rekli su u maju 2020. da je među povratnicima 31 muškarac i 12 žena zatvoreno zbog optužbi povezanih s terorizmom, dok je nekolicina drugih bila pod istragom.

Ajazbaeva i drugi povratnici odvedeni su u rehabilitacioni centar u gradu Aktau, gdje su imali ljekarske preglede i gdje su im ponuđena savjetovanja s psiholozima i drugim stručnjacima.

Sljedeći korak bio je boravak u rehabilitaciionom centru Šans u njenom rodnom gradu, prije nego što su joj rekli da može slobodno nastaviti svoj normalan život.

Mješoviti osjećaji u društvu

"Otprilike dva mjeseca sam i dalje mislila da je to samo san", rekla je Ajazbaeva u jednom od svojih javnih govora. "San mi je bio spavati na mekom krevetu, pod krovom."

Dok je Ajazbaeva započinjala novo poglavlje u svom starom domu u Karagandiju, njezin je prioritet bio osigurati djeci nesmetanu tranziciju na život u Kazahstanu - odlazak u školu, sklapanje prijateljstva i ponovno povezivanje s bakom i djedom i drugom rodbinom.

Nada se da će njena djeca na kraju prebroditi traumu koju su pretrpjela za pet godina rata.

Živi u blizini roditelja i održava bliske odnose s rodbinom pokojnog supruga.

"Reakcija društva [prema meni] bila je uglavnom pozitivna", kaže ona. "Na primjer, nikada nisam čula da me neko naziva teroristkinjom. Ali neki moji stari prijatelji plaše se da me opet kontaktiraju."

No, Kazahstan - centralnoazijska zemlja s oko 18,5 miliona ljudi u kojoj 70 odsto stanovništva čine muslimani - zabrinut je zbog prijetnje domaćih terorista.

Vlada je krivila islamske ekstremiste za nasilje sa smrtnim posljedicama u gradu Aktobe 2016. godine kada je napadnuta vojna jedinica. Zvaničnici su rekli da je napad izvršilo 20-ak islamista koji su upali u dvije trgovine oružjem prije nego što su pucali na vojnike.

Ajazbaeva nastoji uvjeriti društvo da ljudi poput nje nisu sigurnosna prijetnja.

"Razumijem da nas neki ljudi doživljavaju kao sigurnosnu tempiranu bombu, ali to nije istina", insistira ona. "Svjedočila sam tim strahotama iz prve ruke. Razumijem više od bilo koga drugog da ne bismo trebali slijediti [radikalne] ideje."

Ajazbaeva kaže da je zahvalna kazahstanskoj vladi što joj je pružila drugu šansu i vjeruje da bi sve zemlje čiji su građani zaglavljeni u sirijskim kampovima trebale učiniti isto. Ta je tema bila u fokusu njenog govora pred Evropskim parlamentom 2019.

Još jedan planirani sastanak u Švicarskoj otkazan je zbog pandemije, ali ona i dalje učestvuje u antiterorističkim projskupovima u Kazahstanu.

Upitana o religiji, Ajazbaeva je rekla da je i dalje muslimanka koja ide u džamiju i nosi hidžab.

"Nisam razočarana u svoju vjeru", kaže ona, dodajući da ne krivi vjeru za svoju "pogrešnu odluku da ode u Siriju".

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG