Šta kriza u Kazahstanu znači za Kinu?

Piše: Reid Standish

Dok je talas neviđenih protesta zapljusnuo Kazahstan i prerastao u nasilne nemire, Kina je ostala uglavnom utišana o krizi koja se odvija u toj centralnoazijskoj zemlji s kojom dijeli granicu od 1.782 kilometra, rekavši da je to unutrašnja stvar za koju se nada da će se uskoro stabilizovati, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Tek kada je kazahstanski predsjednik Kasim-Žomart Tokajev održao prkosan, prijeteći govor 7. januara u kojem je za nasilje okrivio navodne "teroriste" obučene u inostranstvu, rekavši da su snage bezbjednosti dobile naredbu da pucaju kako bi suzbili proteste, tada je kineski predsjednik Si Đinping ponudio svoju podršku naporima Tokajeva da uguši ono što Peking vidi kao "obojenu revoluciju" u Kazahstanu.

"U ključnom trenutku ste preduzeli odlučno efikasne mjere, brzo povrativši smirenost", rekao je Si Tokajevu, prema zapisima njihovog razgovora koji su objavljeni u kineskim državnim medijima. "Kina se protivi bilo kakvom uplitanju stranih sila u planiranju ’obojene revolucije‘ u Kazahstanu."

Dok je Kina pružila podršku Tokajevu, analitičari kažu da reakcija Pekinga na brzo promjenljivu krizu u svom susjedstvu bogatom naftom ukazuje na odmjeren pristup Kine prema regionu u cjelini, gdje Peking rigorozno slijedi svoje ekonomske ciljeve i često bude u situaciji da upravlja interesima još jednog od uticajnih susjeda Centralne Azije: Rusije.

Suočen s nemirima koji su poprimili sve veće dimenzije, od narodnih protesta izazvanih cijenama goriva i dugo tinjajućim političkim ogorčenjem, do nasilnih nereda i sukoba unutar kazahstanskih političkih elita, kao i intervencije ruskih trupa, Peking je krenuo oprezno i pružao je podršku Tokajevu i Kremlju, ali s određene distance.

"Kina shvata da nema moć da utiče na situaciju na isti način kao Rusija i također ne želi da se previše upliće", rekao je za RSE Temur Umarov, stručnjak za Kinu u Moskovskom Karnegi centru. "Peking ima pragmatičan pristup ovoj krizi i za njih je najvažnija stvar koju žele ta da Kazahstan ponovo postane stabilan."

Kriza pred vratima

U Centralnoj Aziji – a posebno u Kazahstanu – došlo je do širenja kineskog uticaja posljednjih godina i Peking njeguje duboke ekonomske veze sa svojim susjedima.

U Kazahstanu je Kina uložila desetine milijardi dolara, prije svega u unosan energetski sektor, i iskoristila zemlju kao lansirnu rampu za Sijev spoljnopolitički projekat infrastrukture, Inicijativu Pojas i put.

Ali uprkos svojim strateškim interesima i rastućem uticaju u zemlji, Peking je uglavnom posmatrao događaje s distance, kao što je dolazak - na zahtjev Tokajeva - ruskih trupa u Kazahstan pod maskom Organizacije ugovora za kolektivnu sigurnost (CSTO).

Dok su se ruske snage u Kazahstanu fokusirale na obezbjeđivanje aerodroma i drugih strateških lokacija umjesto na suzbijanje protesta, intervencija Moskve da podrži Tokajeva se smatra dijelom dugoročne igre ruskog predsjednika Vladimira Putina da izgradi još veću lojalnost Kremlju i ojača uticaj Rusije širom regiona, potencijalno na račun Kine.

Peking i Moskva imaju sve čvršće međusobne veze, ali Centralna Azija – gdje su kineske investicije i bezbjednosni interesi počeli da narušavaju ruski uticaj – smatrana je potencijalnim područjem konkurencije dvije zemlje.

Umarov kaže da iako je brza intervencija ruskih snaga u Kazahstanu možda zatekla Kinu nespremnu, potezi Moskve nisu nepoželjni u Pekingu.

"Ova ideja o rivalstvu Rusije i Kine u Centralnoj Aziji je trenutno precijenjena", rekao je Umarov. "Ako misija CSTO-a može da bude uspješna i da podrži kazahstanske snage, onda Kina nema problem s tim."

Dio tog prihvatanja može biti da se dolazak ruskih trupa zvanično dogodio preko CSTO-a na zahtjev kazahstanske vlade, a ne kao jednostrani potez Kremlja.

Kazahstan ima veliko etničko rusko stanovništvo koncentrisano duž svoje sjeverne granice s Rusijom, a dolazak ruskih snaga u zemlju je naveo nekoliko posmatrača da povuku paralele s prošlim vojnim intervencijama Moskve, kao što je njena aneksija Krima 2014. Iako mnogo toga tek treba da se vidi, CSTO je saopštio da njegova misija ima ograničen vremenski okvir i da su ruske snage do sada igrale minimalnu ulogu.

"Ako bi Moskva intervenisala pod izgovorom da štiti etničke Ruse, to bi izazvalo uzbunu u Pekingu", rekao je za RSE Rafaelo Pantuči (Raffaello Pantucci), viši saradnik na londonskom Kraljevskom institutu ujedinjenih službi (Royal United Services Institute). "Ali opravdanje za misiju je to što je Tokajev otišao kod Putina tražeći pomoć. Kina može da živi s tim sve dok na kraju to pruža stabilnost."

Pogled iz Pekinga

Reakcija unutar Kine na događaje u Kazahstanu bila je tiha, ali se polako formirala oko podrške kazahstanskom režimu suočenom s navodnim i neimenovanim stranim prijetnjama.

Prvi komentar o nemirima dao je portparol kineskog ministarstva spoljnih poslova Vang Venbin 6. Januara, rekavši da su događaji u Kazahstanu stvar unutrašnje politike i da se Peking nada uspostavljanju reda.

Rani izvještaji u strogo kontrolisanim kineskim državnim medijima bili su usko fokusirani na status kineskih investicija u Kazahstanu, prvenstveno u energetskom sektoru.

Ali to se promijenilo nakon Sijevog razgovora sa Tokajevim 7. januara.

Od tada je izvještavanje prešlo na kineske ponude ekonomske pomoći kazahstanskoj vladi i o prijetnjama terorizma u zemlji. Šangajska organizacija za saradnju (SCO), regionalni sigurnosni blok predvođen Kinom, saopštila je da je spremna pomoći Kazahstanu da se suprotstavi terorizmu.

Nema naznaka da kriza u Kazahstanu ima bilo kakvo spoljno porijeklo, ali te tvrdnje je ponovilo nekoliko kineskih komentatora.

Žu Jongbiao, profesor Istraživačkog centra za inicijativu Pojas i put na Univerzitetu Landžou, rekao je za državni Global tajms (Global Times) da bi SOC mogao pomoći Kazahstanu da se nosi sa stranim prijetnjama, dok je Pan Guang, direktor Centra za studije Šangajske organizacije za saradnju na Šangajskoj akademiji društvenih nauka, govoreći za kineski novinski sajt Guancha.cn, upozorio na rizike od terorizma.

"Da li će terorističke organizacije kao što je Islamski pokret Istočnog Turkestana biti ohrabrene kazahstanskim nemirima? Situacija je zaista nepredvidiva",rekao je Pan, misleći na ujgursku ekstremističku grupu koju Peking okrivljuje za napade u svojoj zapadnoj provinciji Sinđang.

Stabilnost sada, ali šta onda?

Dok su protesti u Kazahstanu postali nasilni, a neki su rekli da su ih pokrenule organizovane grupe, Tokajev je za krizu okrivio strane elemente i nazvao demonstrante "grupom međunarodnih terorista". Ovaj jezik je od tada usvojila Rusija, a kasnije i Peking.

"U početku je Kina prilično šutjela o tome šta se dešava", rekao je Pantuči. "Tek nakon što je ovaj narativ o stranom miješanju javno iznio Tokajev a potom i Rusija, Peking je također počeo da ga koristi."

Sličan nivo strahovanja proširen je i na ono što se čini da je borba za kontrolu koja bijesni unutar kazahstanske vlade između Tokajeva i snaga lojalnih Nursultanu Nazarbajevu, bivšem dugogodišnjem predsjedniku zemlje koji još uvijek ima veliki autoritet.

U pokušaju da konsoliduje vlast, Tokajev je od tada smijenio Nazarbajeva s njegove pozicije šefa uticajnog Savjeta bezbjednosti i krenuo protiv drugih lojalista Nazarbajevu. Portparol Nazarbajeva tvrdio je 8. januara da je bivši predsjednik Tokajevu dobrovoljno ustupio mjesto u Savjetu.

Karim Masimov, bivši šef Komiteta za nacionalnu bezbjednost, kazahstanske domaće obavještajne agencije, priveden je 8. januara zbog sumnje za veleizdaju. Nekoliko drugih zvaničnika je također privedeno, navodi se u saopštenju državne agencije za bezbjednost.

Prema mišljenju Umarova iz Moskovskog Karnegi centra, Peking "nema želju da bude umiješan u sukobe elita" u Kazahstanu i tek je jasnije iznio svoje stavove nakon što je Kremlj podržao Tokajeva i kada je opkoljeni predsjednik signalizirao da namjerava ostati na vlasti.

"Kina je bila u situaciji da sačeka i vidi", rekao je Umarov. "Peking zna da bi onaj ko bi bio na vlasti morao da radi s Kinom jer je ekonomski previše moćna da bi bila ignorisana."