Piše: Qishiloq Ovozi (Priredila: Biljana Jovićević)
Nakon što su predsjednici Azerbejdžana, Irana, Kazahstana, Rusije i Turkmenistana napustili samit država Kaspijskog mora, nekoliko pitanja je ostalo je u vezi zajedničkog dokumenta o podjeli mora koji je potpisan 12. avgusta.
Iako je određeni napredak postignut - neriješeni problem, po svemu sudeći, je ostao na koji način podijeliti pomorski pojas na granici između Azerbejdžana i Turkmenistana sa Iranom.
Transkaspijski gasovod je u srcu problema, koji po svemu sudeći, nije razriješen, a Iran može biti glavna prepreka.
Iranski predsjednik Hasan Rohani je na samom Kaspijskom samitu izjavio da je potrebno još pregovarati o kaspijskim granicama, iako je prethodno potpisani sporazum između Azerbejdžana, Rusije i Kazahstana i zajednički Turkmenistana i Kazahstana - razriješio pitanje razgraničenja još prije samog samita u kazahstanskom Aktau.
Rohanijeva poruka za blisku budućnost znači da Azerbejdžan i Turkmenistan vjerovatno neće moći da razviju hidrokarbonska polja u kaspijskoj oblasti koja se nalazi u blizini još neutvrđene granice sa Iranom - u najmanju ruku, ne bez konsultacije ili uključivanja Irana u bilo koji projekat.
Transkaspijski gasovod
Kada je riječ o dugo planiranoj izgradnji Transkaspijskog gasovoda (TCP) čiji je cilj dovođenje 30 milijardi kubnih metara gasa iz Turkmenistana do Azerbejdžana i na kraju Evrope, u Kaspijskoj konvenciji potpisanoj 12. avgusta se kaže, da “strane mogu položiti podmorske kablove i gasovode na dnu Kaspijskog mora”.
Dokument takođe daje susjednim državama pravo da zaključuju bilateralne sporazume o gasovodima koji će voditi ispod podmoraja isključivo kroz njihove teritorijalne vode. Što zakonski znači da ne bi trebalo da bude problem za Azerbejdžan i Turkmenistan da izgrade Transkaspijski gasovod, naročito zato što je ta oblast, gdje bi gasovod bio izgrađen, sjeverno od bilo koje potencijalne pomorske granice sa Iranom.
I to je bilo jasno i prije nego što je Kaspijska konvencija potpisana.
Najveća potencijalna prepreka ostaje dio u kojem se u sporazumu kaže: "strane mogu položiti podvodni gasovod na dnu Kaspijskog mora pod uslovom da je njihov projekat u saglasju sa standardima očuvanja okoline i zahtjevima međunarodnih sporazuma o tome..."
Rusija i Iran su upotrijebile argument zabrinutosti za očuvanje životne sredine da bi zaustavili izgradnju Transkaspijskog gasovoda skoro već dvije decenije i prethodno navedena rečenica konvencije po svemu sudeći ostavlja prostor da debatu o "standardima i zahtjevima" za očuvanje životne sredine.
U uvodnim izlaganjima na samitu, azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev i turkmenistanski Gurbankuli Berdimukamedov pomenuli su ovo pitanje, uvjeravajući da njihove zemlje brižljivo vode računa o zaštiti životne sredine i da konsultuju vodeće eksperte da bi garantovali ekološku bezbjednost projekta.
No ispostavilo se na kraju samita da u to tek treba da ubijede Iran i to bi se moglo ispostaviti kao komplikovano.
Promjena pravca?
Odnosi Azerbejdžana sa Iranom su stabilni, ali su Turkmenistan i Iran imali problema na relacijama od kada je Turkmenistan odlučio da prekine slanje gasa na sjever Irana početkom 2017. zbog, kako tvrdi Ašhabat, neplaćenih računa za gas.
I Azerbejdžan i Turkmenistan treba da ubijede Iran da ekologija Kaspijskog mora neće biti narušena izgradnjom Transkaspijskog gasovoda - ali će to zahtijevati da Turkmenistan promijeni komunikaciju sa Teheranom koje je u posljednje vrijeme konfrontirala dvije države.
Ali Ašhabat do sada nije pokazao znakove niti volju da odustane od potraživanja od skoro 2 milijarde dolara za gas koji su slali tokom zime 2007-2008., dok Iran insistira da je Turkmenistan podigao cijene gasa te posebno hladne zime za oko 900 posto u odnosu na dogovorenu cijenu i odbija da plati račun Ašhabatu.
I pored potpisivanja Kaspijske konvencije, ovaj bilateralni finansijski spor i ekološke primjedbe mogle bi ponovo odgoditi izgradnju Transkaspijskog gasovoda, iako je ovaj dugo odlagani projekat, kako je izgledao, dobio zeleno svjetlo na stavak izgradnje.
Facebook Forum