Predsjednik Žalbenog vijeća Haškog suda (ICTY) Theodor Meron odbio je tzv.interlokutarnu žalbu bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića na drugostupanjsku odluku o vraćanju u optužnicu prve točke – za genocid na početku rata u 7 bosanskohercegovačkih općina.
Optuženi je zahtjevao da se ponovi razmatranje ove odluke, no sudac Meron je to odbacio, upućujući na zaključke Žalbenog vijeća (drugostupanjskog), koje je vratilo točku 1 u optužnicu (od ukupno 11 točaka). Prema njima odlukom o vraćanju točke 1 u optužnicu – još nije odlučeno o krivnji optuženog u odnosu na nju, a o tome će Raspravno vijeće odlučivati nakon izvođenja dokaza obrane.
Meron je pri tom istaknuo i da je Raspravno vijeće, koje je Karadžića oslobodilo od sporne točke 1 na polovici suđenja po pravilu 98 bis, zaključilo kako je konačan sud o tome donijelo Žalbeno vijeće – je li ta točka treba biti u optužnici nakon izvođenja dokaza tužiteljstva.
Inače je Karadžić prethodno zatražio od Raspravnog vijeća „ignoriranje“ vraćanja točke 1 budući da se za nju nije pripremio u obrani, no samo mu je odobreno dodatno vrijeme od dva mjeseca pauze suđenja, da se za nju pripremi.
Podsjetimo, u srpnju ove godine, Žalbeno vijeće je nakon žalbe haškog tužiteljstva poništilo prošlogodišnju odluku Raspravnog vijeća - kojom je Karadžić oslobođen na polovici suđenja od genocida u sedam BIH općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) uz objašnjenje da tužiteljstvo o tome nije izvelo dovoljno dokaza tijekom svog dokaznog postupka. Odnosno, da Karadžić neće morati o tome izvoditi dokaze, odnosno osporavati svoju ulogu u zločinu.
Iako je odbacilo neke žalbene osnove haškog tužiteljstva, za peteročlano Žalbeno vijeće, u žalbi je bilo presudno podsjećanje na dokaze o logorima i rasprostranjenom zlostavljanju zatočenika. To naime u oslobađajućoj presudi na polovici suđenja – Raspravno vijeće nije uzelo u obzir.
Prema žalbenim sucima, ubijanje velikih razmjera Bošnjaka i Hrvata u općinama koje su preuzele Karadžićeve vlasti također nije bilo dovoljno, kao ni za prvostupanjsko vijeće – da se utvrdi genocidna namjera optuženog. No nju su prepoznali u dokazima o
lošim uvjetima za zatočenika u više uspostavljenih logora 1992.godine.
(VIDEO: Presuda Žalbenog vijeća)
U presudi o vraćanju točke je istaknuto da Žalbeno vijeće nije odlučivalo o samom kredibilitetu dokaza protiv Karadžića, nego ustanovilo – da je Raspravno vijeće pogriješilo kad je ustanovilo da predočeni dokazi tužiteljstva nisu u stanju dokazati određene tipove genocidnih djela. Također, da je krivo procijenilo težinu dokaza, radeći grešku u primjeni prava.
Trenutno traju dva mjeseca pauze koje je Karadžić dobio, a svoju obranu od optužbi za dvostruki genocid, progone diljem BiH, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce – nastaviti će 28.listopada ove godine. Do sada je ispitao preko 170 svjedoka obrane.
Optuženi je zahtjevao da se ponovi razmatranje ove odluke, no sudac Meron je to odbacio, upućujući na zaključke Žalbenog vijeća (drugostupanjskog), koje je vratilo točku 1 u optužnicu (od ukupno 11 točaka). Prema njima odlukom o vraćanju točke 1 u optužnicu – još nije odlučeno o krivnji optuženog u odnosu na nju, a o tome će Raspravno vijeće odlučivati nakon izvođenja dokaza obrane.
Meron je pri tom istaknuo i da je Raspravno vijeće, koje je Karadžića oslobodilo od sporne točke 1 na polovici suđenja po pravilu 98 bis, zaključilo kako je konačan sud o tome donijelo Žalbeno vijeće – je li ta točka treba biti u optužnici nakon izvođenja dokaza tužiteljstva.
Inače je Karadžić prethodno zatražio od Raspravnog vijeća „ignoriranje“ vraćanja točke 1 budući da se za nju nije pripremio u obrani, no samo mu je odobreno dodatno vrijeme od dva mjeseca pauze suđenja, da se za nju pripremi.
Podsjetimo, u srpnju ove godine, Žalbeno vijeće je nakon žalbe haškog tužiteljstva poništilo prošlogodišnju odluku Raspravnog vijeća - kojom je Karadžić oslobođen na polovici suđenja od genocida u sedam BIH općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) uz objašnjenje da tužiteljstvo o tome nije izvelo dovoljno dokaza tijekom svog dokaznog postupka. Odnosno, da Karadžić neće morati o tome izvoditi dokaze, odnosno osporavati svoju ulogu u zločinu.
Iako je odbacilo neke žalbene osnove haškog tužiteljstva, za peteročlano Žalbeno vijeće, u žalbi je bilo presudno podsjećanje na dokaze o logorima i rasprostranjenom zlostavljanju zatočenika. To naime u oslobađajućoj presudi na polovici suđenja – Raspravno vijeće nije uzelo u obzir.
Prema žalbenim sucima, ubijanje velikih razmjera Bošnjaka i Hrvata u općinama koje su preuzele Karadžićeve vlasti također nije bilo dovoljno, kao ni za prvostupanjsko vijeće – da se utvrdi genocidna namjera optuženog. No nju su prepoznali u dokazima o
lošim uvjetima za zatočenika u više uspostavljenih logora 1992.godine.
(VIDEO: Presuda Žalbenog vijeća)
U presudi o vraćanju točke je istaknuto da Žalbeno vijeće nije odlučivalo o samom kredibilitetu dokaza protiv Karadžića, nego ustanovilo – da je Raspravno vijeće pogriješilo kad je ustanovilo da predočeni dokazi tužiteljstva nisu u stanju dokazati određene tipove genocidnih djela. Također, da je krivo procijenilo težinu dokaza, radeći grešku u primjeni prava.
Trenutno traju dva mjeseca pauze koje je Karadžić dobio, a svoju obranu od optužbi za dvostruki genocid, progone diljem BiH, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce – nastaviti će 28.listopada ove godine. Do sada je ispitao preko 170 svjedoka obrane.
