O svojoj vlastitoj tragediji, na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba optuženom za genocid Radovanu Karadžiću, svjedočio je Alen Gičević, koji je tijekom opsade Sarajeva ranjen dva puta, jednom od granate, drugi put snajperskim hicem.
Haško tužiteljstvo u ovom dijelu suđenja izvodi dokaze za teroriziranje sarajevskih civila između 1992.i 1995. godine dok će se kasnije baviti optužbama za genocid i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce za što također tereti Karadžića po zapovjednoj odgovornosti.
„Gola borba za preživljavanje tijekom tri godine“, tako je tužiteljstvu opisao opsadu Sarajeva svjedok Gičević, diplomirani ekonomist koji je već svjedočio u Hagu na suđenjima Dragomiru Miloševiću, zapovjedniku Sarajevsko romanijskog korpusa te Momčilu Perišiću, načelniku Glavnog štaba Vojske Jugoslavije u sporno vrijeme.
Gičević se ukratko prisjetio najvećih problema za sarajevske civile tijekom rata.
„Bio je nedostatak hrane, struje, kad nemate struje nemate ni vode. Od granata i puščane paljbe veliki je broj stakala bio polomljen pa je bilo teško zagrijati prostorije u zimi. A, prije svega, bila je neizvjesnost oko golog preživljavanja, iznenadnih granatiranja, puščanog djelovanja“, opisao je Gičević.
Kuća svjedoka bila je tijekom opsade dva puta pogođena minobacačkim projektilima, i više puta puščanim mecima.
Alen Gičević, u Haškom sudu, suđenje Karadžiću, 11. oktobar 2010.
3.ožujka 1995.te svjedok je pogođen snajperskim hicem dok se vozio tramvajem u blizni hotela Holliday In i to za vrijeme primirja, prvog dana Bajrama. Tužiteljstvo je ukazalo kako je ranjen kod mjesta gdje nije bilo nikakvih vojnih ciljeva ili aktivnosti, dok je svjedok zaključio kako je hitac došao s područja pod kontrolom snaga bosanskih Srba. S psihičkim posljedicama proživljenog se dobro nosi, ali s fižičkim teže, rekao je Gičević sudu.
„Pa u psihološkom, tisuću dana u tako velikoj neizvjesnosti mora na svakog normalnog čovjeka ostaviti posljedice. Međutim mi pokušavamo naći načine da to zaboraviti, ali kao što kaže jedan liječnik iz Sarajeva: mozak je možda zaboravio, ali tijelo nije“, izjavio je Gičević.
Tijekom ljeta 1995.te svjedok je osobno vidio kako u ulici Maršala Tita civili stradavaju od snajperskih hitaca ispaljivanih također s područja Grbavice. No tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić koji se brani sam pokušao je poljuljati vjerodostojnost izjave svjedoka ukazujući kako su projektili mogli doći i s položaja Armije BiH zbog bliskih linija fronta.
Optuženi je želio prikazati kako je svjedok pristran jer nije ni mogao vidjeti smjer ispaljenja hica budući da je stajao u tramvaju.
„Pa gospodine Gičeviću, vi ako stojite u tramvaju vi možete vidjeti samo ulicu, asfalt. Vi ne možete vidjeti Grbavicu. Da ste rekli da ste sjedili pa da ste rekli da ste mogli vidjeti Vraca i Jevrejsko groblje ajde ajde. Ali vi stojite, 170 (cm) i nešto ste visoki i tvrdite da mjesto na kojem stojite ste mogli vidjeti Vraca i Jevrejsko groblje“, konstatirao je optuženi.
„U najmanju ruku vi govorite nešto što nema veze sa stvarnošću. Jako dobro znate kad stojite u tramvaju da kroz prozor možete sve vidjeti. Veoma dobro znate da kad stojite u tramvaju možete kroz prozor vidjeti. Kakav bi to bio tramvaj koji nigdje ne bi imao pogled, i kada se stoji. Tako je i ovdje u Haagu, tako je u Sarajevu, u cijelom svijetu“, odgovorio je vidno uznemiren svjedok.
Kako bi potvrdio svjedokovu pristranost Karadžić je Gičevića upitao i za neke vlastite stavove.
„Je li smatrate da su četnici oni koji su htjeli Republiku Srpsku“, upitao je Karadžić.
„Ne mislim uopće. Pod četnicima podrazumijevam najgori dio srpskog naroda i uopće ne bi htio da poistovijetim, da budem jasan i precizan - četnike i Srbe. To su dva skroz različita pojma. Srbi su častan i pošten narod, a četnici su šljam“, odgovorio je svjedok upozorivši i Karadžića da ne zove Armiju BiH muslimanskom vojskom budući da dobro zna da je u njoj bilo pripadnika svih naroda.
Iako je želio za ispitivanje svjedoka Gičevića još vremena suci Karadžiću nisu dali više od par sati, „da bi se optuženi potrudio skoncentrirati na bitna pitanja“, objasnio je predsjedavajući sudac O Gon Kwon.
Uz protivljenje obrane, suđenje se nastavilo svjedočenjem policijskih istražitelja (prvo Mirze Sabljice) na uviđajima snajperske i artiljerijske vatre po Sarajevu.
Haško tužiteljstvo u ovom dijelu suđenja izvodi dokaze za teroriziranje sarajevskih civila između 1992.i 1995. godine dok će se kasnije baviti optužbama za genocid i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce za što također tereti Karadžića po zapovjednoj odgovornosti.
„Gola borba za preživljavanje tijekom tri godine“, tako je tužiteljstvu opisao opsadu Sarajeva svjedok Gičević, diplomirani ekonomist koji je već svjedočio u Hagu na suđenjima Dragomiru Miloševiću, zapovjedniku Sarajevsko romanijskog korpusa te Momčilu Perišiću, načelniku Glavnog štaba Vojske Jugoslavije u sporno vrijeme.
Gičević se ukratko prisjetio najvećih problema za sarajevske civile tijekom rata.
„Bio je nedostatak hrane, struje, kad nemate struje nemate ni vode. Od granata i puščane paljbe veliki je broj stakala bio polomljen pa je bilo teško zagrijati prostorije u zimi. A, prije svega, bila je neizvjesnost oko golog preživljavanja, iznenadnih granatiranja, puščanog djelovanja“, opisao je Gičević.
Kuća svjedoka bila je tijekom opsade dva puta pogođena minobacačkim projektilima, i više puta puščanim mecima.
3.ožujka 1995.te svjedok je pogođen snajperskim hicem dok se vozio tramvajem u blizni hotela Holliday In i to za vrijeme primirja, prvog dana Bajrama. Tužiteljstvo je ukazalo kako je ranjen kod mjesta gdje nije bilo nikakvih vojnih ciljeva ili aktivnosti, dok je svjedok zaključio kako je hitac došao s područja pod kontrolom snaga bosanskih Srba. S psihičkim posljedicama proživljenog se dobro nosi, ali s fižičkim teže, rekao je Gičević sudu.
„Pa u psihološkom, tisuću dana u tako velikoj neizvjesnosti mora na svakog normalnog čovjeka ostaviti posljedice. Međutim mi pokušavamo naći načine da to zaboraviti, ali kao što kaže jedan liječnik iz Sarajeva: mozak je možda zaboravio, ali tijelo nije“, izjavio je Gičević.
Tijekom ljeta 1995.te svjedok je osobno vidio kako u ulici Maršala Tita civili stradavaju od snajperskih hitaca ispaljivanih također s područja Grbavice. No tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić koji se brani sam pokušao je poljuljati vjerodostojnost izjave svjedoka ukazujući kako su projektili mogli doći i s položaja Armije BiH zbog bliskih linija fronta.
Optuženi je želio prikazati kako je svjedok pristran jer nije ni mogao vidjeti smjer ispaljenja hica budući da je stajao u tramvaju.
„Pa gospodine Gičeviću, vi ako stojite u tramvaju vi možete vidjeti samo ulicu, asfalt. Vi ne možete vidjeti Grbavicu. Da ste rekli da ste sjedili pa da ste rekli da ste mogli vidjeti Vraca i Jevrejsko groblje ajde ajde. Ali vi stojite, 170 (cm) i nešto ste visoki i tvrdite da mjesto na kojem stojite ste mogli vidjeti Vraca i Jevrejsko groblje“, konstatirao je optuženi.
„U najmanju ruku vi govorite nešto što nema veze sa stvarnošću. Jako dobro znate kad stojite u tramvaju da kroz prozor možete sve vidjeti. Veoma dobro znate da kad stojite u tramvaju možete kroz prozor vidjeti. Kakav bi to bio tramvaj koji nigdje ne bi imao pogled, i kada se stoji. Tako je i ovdje u Haagu, tako je u Sarajevu, u cijelom svijetu“, odgovorio je vidno uznemiren svjedok.
Kako bi potvrdio svjedokovu pristranost Karadžić je Gičevića upitao i za neke vlastite stavove.
„Je li smatrate da su četnici oni koji su htjeli Republiku Srpsku“, upitao je Karadžić.
„Ne mislim uopće. Pod četnicima podrazumijevam najgori dio srpskog naroda i uopće ne bi htio da poistovijetim, da budem jasan i precizan - četnike i Srbe. To su dva skroz različita pojma. Srbi su častan i pošten narod, a četnici su šljam“, odgovorio je svjedok upozorivši i Karadžića da ne zove Armiju BiH muslimanskom vojskom budući da dobro zna da je u njoj bilo pripadnika svih naroda.
Iako je želio za ispitivanje svjedoka Gičevića još vremena suci Karadžiću nisu dali više od par sati, „da bi se optuženi potrudio skoncentrirati na bitna pitanja“, objasnio je predsjedavajući sudac O Gon Kwon.
Uz protivljenje obrane, suđenje se nastavilo svjedočenjem policijskih istražitelja (prvo Mirze Sabljice) na uviđajima snajperske i artiljerijske vatre po Sarajevu.
