"Šta više, fizičkih nasrtaja na oštećene. Sve je to sprječeno efikasnijim djelovanjem pripadnika Uprave policije koji su obezbjeđivali suđenje, ali je stvorena takva atmosfera da oštećenima ne pada na pamet da se više pojave u Bijelom Polju gdje su zaista osjetili veliki stepen svoje ugroženosti i što je najgore svoje poniženosti jer su pristalice optuženih, valjda saborci, uputili niz grubih, neprimjerenih i zaista nerazumnih uvrijeda riječi koje nijesu primjerene. Kako se nijesmo drugog dana suđenja pojavili u Bijelom Polju, iz sredstava informisanja sam saznao da je nastavak pretresa zakazan za 14. april. Ništa nije kazano što će se dogoditi u vezi sa mjestom održavanja pretresa. Ja očekujem da će predsjednik Vrhovnog suda i u vezi sa tim našim zahtjevom donijeti odluku."
Porodice 23 ubijenih kosovskih izbjeglica koje je, prema optužnici, tokom NATO intervencije 1999. godine likvidirala jedinica vojnih rezervista na sjeveru Crne Gore dok su pokušavali da se domognu bezbjedne teritorije bježeći od srpske paravojske i NATO bombi koje su pljuštale po Kosovu, na glavnom pretresu u Bijelom Polju sačekali su zvižduci i neprijateljski povici okupljenih članova familija optuženih. Osim toga ozbiljnijih incidenata nije bilo. Komentarišući zahtjev Velije Murića da se zbog ovih neprijatnosti suđenje izmjesti u Rožaje, Goran Rodić, advokat jednog od optuženih kaže da je taj prijedlog doživio kao vid pritiska na sud:
"Ako im na kraju krajeva i sud dozvoli, ovlastio ga i omogućio da on isplanira sa oštećenima oko njihovog dovođenja i koliko ljudi će doći na sud. Suđenje u Rožajama sigurno nema uslova da se održi tehnički tako da je potpuno nerealan taj prijedlog i nadam se da sud neće podleći takvim ucjenama. Indikativna je činjenica koja govori o nastojanjima punomoćnika oštećenih je i ta što na prvi dan suđenja za Kaluđerski laz 19. marta on rukovodio sa oštećenima i njihovim putovanjem, pa je tako u sudnicu doveo ljude koji se predstavljaju kao oštećeni, a uopšte nijesu imali to svojstvo u ovom predmetu."
Danas u bjelopoljskom Višem sudu nijesmo uspjeli naći sagovornika na ovu temu. Predsjednik suda Gavrilo Čabarkapa i njegov zamjenik Rade Konatar nijesu odgovarali na naše pozive, a nedostupan je bio i Drago Konatar, predsjednik specijalnog vijeća koje sudi ovom slučaju ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica kazala je da u taj Sud nije stigao zahtjev za izmještanje predmeta Kaluđerski laz iz bjelopoljskog Višeg suda u Rožaje. Ona je odbila da komentariše taj zahtjev, naglašavajući da to nije u redu, jer je glavni pretres u toku, ali je zato, osvrćući se na navode da se porodice oštećenih da se osjećaju nesigurno, rekla da je u štampi pročitala pismo Velije Murića upućeno direktoru policije u kom se „afirmativno govori o angažovanju Uprave policije i pružanju pune asistencije na potpunoj bezbjednosti“.
„Sad tu očigledno nešto nije u redu“, ocijenila je Medenica.
Za zločin u Kaluđerskom lazu optuženo je sedam vojnih rezervista, kao i tadašnji komandant Prvog bataljona podgoričkog korpusa Predrag Strugar, srpski državljanin, kome se sudi u odsustvu. Iako je vojska, koja je htjela da zataška ovaj zločin, u startu tvrdila da se radi o obračunu sa teroristima ispostavilo se da je među ubijenim izbjeglicama bilo djece, žena i staraca.
