Kako do istine i pomirenja u regiji

Već godinama svaka od zaraćenih strana na prostoru bivše Jugoslavije želi dokazati da je baš ona u pravu i da nije kriva za ono što se dešavalo devedesetih godina prošlog vijeka. Zbog toga ne čude tri istine i duboko podijeljeno društvo, kakvo je u državama nastalim raspadom bivše SFRJ. Takvi, dijametralno suprotni stavovi i 17 godina od završetka rata nameću pitanje da li su pomirenje i pravda mogući u regiji i koji su načini da se provedu u djelo.

U zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije i dalje dominira politika podjele, zbog čega na pitanje kako doći do pomirenja na ovim prostorima teško da se može naći odgovor. Ni nakon 20 godina od završetka rata ne zna se ko su osobe ili organizacije koje bi mogle pomoći u procesu traženja istine i trajnog mira na ovim prostorima, te kako pomoći žrtvama ratova.

Jedno je jasno - to je pomalo nemoguća misija, saglasni su predstavnici akademske zajednice, jer na ovim prostorima i dalje je prisutan fenomen da su pojedinci u isto vrijeme i heroji i ratni zločinci.

„Današnje generacije odrastaju sa jednim posebnim nacionalnim afilijacijama i mržnji koja je po intenzitetu mnogo jača od one 1992. godine, tako da mislim da će puno trebati da zaista dođe do pomirenja, ako do njega ikad uopšte dođe. Problem je jer se svaka presuda Haškog tribunala prima tako kao da se sudilo jednom narodu, a ne pojedincu. Imate slučajeve Haradinaja, Gotovine, Markača“, navodi profesor međunarodnog prava na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Zarije Seizović.

Apsurd je što već godinama svaka od zaraćenih strana želi dokazati kako je baš ona u pravu i da nije kriva za ono što se dešavalo devedesetih godina prošlog vijeka.To je jedan od razloga što udruženja žrtava proteklog rata imaju potpuno različite stavove o ratnim dešavanjima. Bh. reditelj Dino Mustafić objašnjava da platforma pomirenja nije isto što i platforma zaborava.

„Smatram da jedna od stvari u budućoj nekoj platformi pomirenja mora biti njegovanje empatije. Druga stvar je obrazovni sistem. Posebno je to teško pitanje u BiH u kojoj još uvijek imamo na sceni klasičnu segregaciju, ili svojevrsni etnički aparthejd. Zbog te kulture sjećanja mi smo u sistuaciji da kad razgovaramo sa ljudima koji su bili žrtve rata možemo primijetiti jednu veliku gorčinu, jer mi ne možemo zaboraviti šta se dogodilo, ali sasvim sigurno moramo oprostiti. Jedini način da njegujemo kulturu sjećanja i empatije po meni je jedan ozbiljan reformski zahvat u obrazovnom sistemu“, ocjenjuje Mustafić.

I pobjednici i poraženi

Problem je što je na ovim prostorima, a posebno u Bosni i Hercegovini prisutna kolektivna svijest i sam politički sistem je sagrađen na pricipima kolektiviteta, smatra profesor na Univerizitetu u Banjoj Luci Miloš Šolaja:

„Čak i Haški tribunal, ako ga uporediimo nakratko sa Nirnberškim tribunalom - tamo su pobjedinici sudili nekima u redovima poraženih, a ovdje međunarodna zajednica sudi trojici poraženih i onda između njih miješa konce. Svi su u BiH istovremeno i pobjednici i poraženi - kako im kad treba. Mi istorijski nismo došli do tačke u kojoj se možemo na određen način razumjeti. To svaki dan vidimo - zatvaramo se u nacionalne institucije, a dogovaramo se na vrhu elita. Pa hajdemo onda s tim pomirenjem i pravdom u vrh elita – da vidimo šta će oni", poziva Šolaja.

Pomirenje nema alternativu, u tome je većina saglasna. Nakon zatvaranja Haškog tribunala trebao bi se oformiti pandan toj instituciji. Upravo to je bila ideja vodilja inicijatorima REKOMA - Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava.

„I otvoreno pitanje da li zapravo pomirenje znači, što neki pominju, što manje preispitavanja sopstvene i tuđe odgovornosti u vezi sa prošlošću, to je lakše doći do pomirenja, do toga da pomirenje podrazumeva poštovanje drugoga kao sugrađanina, a ne prihvatanje i pristajanje na to da živimo jedni pored drugih", kaže koordinator REKOM-a Nataša Kandić.

„Mislim da je Haški tribunal sa zadnjim presudama, bez obzira kako ih neko tumači u smislu pravnih mehanizama, zabio glogov kolac i u REKOM i u ovaj proces. Ako tužilac Haškog tribunala kaže da Haški tribunal nije pokazao pravednost – s kojim mi to povjerenjem prilazimo Haškom tribunalu?“, pita profesor Miloš Šolaja.

Inicijativa za formiranjem komisija za utvrđivanje istine bilo je i ranije, no nisu uspjele zaživjeti. Stoga se čini da je pred REKOM-om težak zadatak.

**************

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.