Nakon što je poslednji ministar odbrane SFRJ Veljko Kadijević protiv koga je Hrvatska pokrenula tri optužnice za ratne zločine rekao da se neće odazivati pozivu Haškog tribunala otvoraju se pitaja da li je Haški tribunal uopšte vodio istragu protv čoveka koji je bio na čelu nekadašnje JNA u vreme krvavog raspada nekadašnje Jugoslavije kao i da li je srpsko tužilaštvo za ratne zločine preduzimalo neke korake po tom pitanju.
General Veljko Kadijević bio je savezni sekretar za narodnu odbranu od 15 maja 1988 do 8. januara 1992 godine i komandovao je ili na drugi način vršio efektivnu kontrolu nad jedinicama JNA I TO u vreme raspada bivše Jugoslavije kada su na teritoriji Hrvatske počinjeni masovni ratni zločini. Nakon podnošenja ostavke pa sve do 2001 godine, Kadijevic je živeo u Beogradu kada iznenada, nakon što ga je kontaktirala kancelarija Haškog tribunala odlazi iz Srbije. Mediji u Beogradu su spekulisali da Kadijevic živi u SAD, na Floridi, povezujući ovakva nagađanja sa činjenicom da je Kadijević 1963. godine jedno vreme proveo na vojnom usavršavanju u Americi. Prema sopstvenim rečima od odlaska iz Srbije poslednji ministar odbrane SFRJ živi u Moskvi u statusu izbeglice i kako kaže oseća se bezbedno u Rusiji.
Istovremeno, Kadijević kaže da se neće odazvati eventualnom pozivu Haškog tribunala jer to, kako ocenjuje, "nije sud već politička institucija". U intervjuu za Radio-televiziju Srbije iz Moskve, on je rekao da je Beograd napustio kada su ga predstavnici tog suda prvi put kontaktirali 2001. iako nije znao da li su bili zainteresovani da se on na sudu pojavi kao svedok ili kao optuženi:
“Ja sam pratio šta se događa i zano sam da će doći kod mene bilo po osnovi optuženog ili po osnovi svedoka. Onog časa kad su se pojavili iz beogradske kancelarije Haškog suda pred mojom kućom, noću oko osam časova, izjutra sam napustio Beograd”.
Protiv generala Veljka Kadijevića u Hrvatskoj su pokrenute tri optužnice, u Bjelovaru zbog granatiranja civilnih objekta na području Pakraca, Daruvara, Garešnice, Grubišnog Polja, Viroritice, Križevaca i Bjelovara, zatim zbog ratnih zločina u Vukovaru, kao i na području Slavonije 1991 godine. Činjenica da je u to vreme komadovao snagama JNA I TO koje su počinile ratne zločine u Hrvatskoj otvara pitanje da li je Tužilaštvo tribunala vodilo istragu u slučaju generala Kadijevica imajući u vidu njegovu komandnu odgovornost na kojoj je u nekim drugim slučajevima upravo insistirao Tribunal. U beogradskoj kancelariji Haškog tribunala su nas uputili na Tužilaštvo, a Olga Kavran portparol Tužilaštva nije mogla za nas program ni da potvrdi ni da demantuje informaciju da je u slučaju Kadijevića vođena istraga. Ona je naglasila da su tužilaštvima u bivšoj Jugoslaviji dostavljani materijali kada je to od Tribunala traženo i dodala:
“Da li to uključuje materijale vezano za Kadijevića konkretno, to ne mogu da potvrdim, niti demantujem. Mogu samo da kaže da u normalnoj saradnji kao deo strategije suda mi dostavljamo materijale tužilaštvima u bivšoj Jugoslaviji. Istrage su završene zaključno sa krajem 2004 godine i to je sve što mogu da kažem”.
U srpskom Tužilaštvu za ratne zločine takođe nisu želeli da komentarišu slučaj Kadijević, a na naše pitanje da li je Tužilaštvo vodilo istražne radnje ili dostavilo materijale hrvatskom Tužilaštvu potrparol Bruno Vekarić kratko je odgovorio:
“Nemamo nikakav zahtev od hrvatskog tužilaštva po tom pitanju. U Prethodnom ciklusu kada je bio pominjan slučaj Kadijević nije ništa traženo”.
Sam Kadijević tvrdi da ne snosi odgovornost za zločine za vreme “građanskog rata” u Hrvatskoj i da, kako kaže "mirno spava", On dodaje da je JNA pokušala da spreči nelegalno naoružavanje i blokadu kasarni.
“JNA je bila jedina legalna vojska Jugoslavije. Sve drugo su bile paravojske uključujući ilegalno naoružavanu paravojsku Hrvatske. Nikoga ni takvim uslovima JNA nije napala prva”.
Nekadašnji portparol Vojske SRJ, sada analitičar dnevnika Politika Ljubodrag Stojadinović međutim Kadijevićevu ulogu vidi nešto drugačije. On kaže da je Kadijević verovao samo svojim ideološkim ubeđenjima ne obazirući se na realne informacije sa terena.
“Niti je te informacije pokušavao da akumulira tako da mu one pomognu da se vojska, ne mislim na državu čija je ta vojska bila, izvuče sa što manje ožiljaka, a ne da kasnije bude generator građanskog rata i jedan od bitnih faktora raspada bivše Jugoslavije”.
Komentator nedeljnika Vreme Miloš Vasić zaključuje da van svake sumnje u Kadijevićevom slučaju postoji komandna odgovornost, ali i naglašava:
“Odgovornost postoji u smislu komandne odgovornosti kako je definiše haški tribunal, ali je zanimljivo da njega Haški tribunal ne traži jer je Tribunal koliko toliko uočio suštinu stvari. On je bio jedan obmanuti izvršilac Miloševićevih ideja, čovek koji je ispustio sopstvenu sudbinu iz ruku. On je naravno za to sam i kriv i u tom smislu ga smatram odgovornim i rado bih mu sudio za neke stvari”.
Tus podsjeća na optužnice protiv Kadiejvića
Umirovljeni general Antun Tus, prvi načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, a prije toga zapovjednik Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva u izjavi za naš radio stavio je Kadijevićev interview u kontekst triju optužnica koje ga u Hrvatskoj terete za ratne zločine, i azila u Rusiji za kojeg Kadijević vjeruje da će ga zaštiti.
"On pokušava sada sebe izvući da se opravda i da taj azil koji je dobio u Rusiji na neki način zadrži."
Kadijevićeve izjave o tome da ni on ni JNA nisu odgovorne ni za kakve ratne zločine su za generala Tusa apsurdne i neprihvatljive.
"On je napravio zločin time što u raspadu višenacionalne zajednice Jugoslavije nije pustio da se to demokratski odvija, kako su to željele Slovenija, Hrvatska, a i drugi su to željeli, nego se priklonio jednom narodu da zadrži neku 'Treću Jugoslaviju', odnosno 'Veliku Srbiju'. A razaranja od Vukovara do Dubrovnika su poznata i mislim da tu ne treba trošiti riječi. Pogledajte samo apel nobelovaca upravo na jučerašnji dan 1991. godine, i on govori o tome kakva je to bila agresija na Hrvatsku. Nema obrane za takve ljude i greška je Hrvatske što nije u samom početku dala da se vojni vrh koji je to vodio zajedno sa Miloševićem procesuira u Hagu."
Profesor povijesti na prestižnom američkom sveučilištu Yale i političar liberalne orijentacije Ivo Banac u izjavi za Radio slobodna Europa proziva Radio televiziju Srbije zbog toga što objavljivanjem ovog interviewa šteti normalizaciji odnosa Hrvatske i Srbije.
"Netko daje katedru generalu Kadijeviću da svoje već poznate budalaštine ponavlja i da na taj način šteti relativno dobrim obnovljenim odnosima između Hrvatske i Srbije."
Nije slučajno da je Kadijević zatražio i dobio azil baš u Rusiji, nstavlja profesor Banac:
"Oni koji u ovom trenutku daju utočište generalu Kadijeviću - dakle kreatori ruske politike u ovom dijelu svijeta - možda misle da je zanemarivo da ga oni drže, ali za nas koji znamo politički misliti, možemo samo zaključiti da je to vrlo indikativno."
Zamolili smo profesora Banca da pojasni u kojem smjeru bi mogle ići te indikacije:
"Danas 2007. godine, u trenutku kada se u Hrvatskoj vodi predizborna kampanja, dati mogućnost jednom čovjeku koji je sasvim sigurno impliciran u ratnim zločinima da te svoje notorne laži ponavlja, to je znak neprijateljstva i pritiska, to je znak nečega što je apsolutno nedopustivo i govori zapravo o tome da se situacija u ovom dijelu svijeta uopće nije normalizirala, nego se sada pojavljuje u jednom novom obliku, sasvim drugačijem od onih iz devedesetih godina. Sada imamo jednu aktivnu Rusiju koja nije ni izbliza tako benigna kao što je bila u vrijeme Jeljcina."
