Autor: Zarif Nazar, priredila Dinka Jurković
Glavni grad Afganistana okružen je brežuljcima, naseljena su onima koji bježe od nasilja u drugim dijelovima zemlje i koji traže posao.
Naime, Kabul je prije 10 godina imao 1.5 milijuna stanovnika da bi danas prestigao brojku od pet milijuna. Gradske vlasti nisu izgradile infrastrukturu niti ima dovoljno stanova za iznajmljivanje.
Iako kuće niču po brežuljcima, daleko od centra grada, iako se do njih ne može stići automobilom cijena mjesečnog iznajmljivanja je visoka. Naime, one se izdaju za mjesečni najam od oko 250 dolara.
U posljednjih 10 godina stanarine su porasle dva i po puta.
Oni koji imaju mjesečnu plaću od oko 200 dolara se ovdje smatraju srednjom klasom pa čak ni oni ne mogu sebi priuštiti smještaj u glavnom gradu Afganistana.
Tako je smještaj postao veći problem od sigurnosti u gradu.
Većina ih putuje po tri sata dnevno – rade u Kabulu, a žive u obližnjim mjestima.
Tako je smještaj postao veći problem od sigurnosti u gradu. Kupovina stana ili kuće je, naravno, još nedostižnije rješenje za mnoge mještane.
Takvu situaciju "pomogli" su stranci, kojima kompanije plaćaju stanove, najbolje lokacije dostižu cijenu i do nekoliko tisuća dolara.
U dijelovima grada koji se smatraju najsigurnijim i u kvalitetnim kućama stranci plaćaju po 15.000 dolara mjesečno samo za najam.
Bez vodovoda i kanalizacije
Plaće se naravno povećavaju mnogo sporije od cijena iznajmljivanja.
Ovdje se mjesečni prihodi kreću od 50 do 250 dolara. Osnovni troškovi života su povećani za posljednjih nekoliko godina između 30 i 50 posto.
Gradonačelnik Kabula, Muhammad Nawandish, se ne čudi cijenama iznajmljivanja i kaže za RSE da su cijene iste kao i u drugim svjetskim metropolama.
Sve je drugo, naravno, različito ali to gradonačelnika ne brine.
U intervjuu za RSE kaže da je jedini izlaz u gradnji novih naselja i tvrdi da u tu svrhu već postoje četiri gotova projekta.
Ali, kako su rasle cijene kuća rasle su i cijene njihove gradnje pa se investitori ne utrkuju u ulaganju novca.
Naime, kvadratni metar zemlje u boljim dijelovima grada košta oko 1000 dolara, za jednu kuću treba oko 500 kvadrata pa tako pola milijuna treba izdvojiti samo za zemljište.
U predgrađju je naravno sve jeftinije pa se tamo oko 300 kvadrata građevinskog zemljišta može kupiti 10 puta jeftinije. Ali, bogatiji tamo ne žele, siromašniji si to ne mogu priuštiti.
Tako u Kabulu sve više niču kuće na brežuljcima do kojih se ne stiže automobilom i koje nemaju ni vodovod ni kanalizaciju.
Ali, za mnoge je i to bolje od onog što su imali prije doseljenja u Kabul.
