Kako bi osporio optužbe za organiziran progon građana nesrpske nacionalnosti u općini Bratunac, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je kao svjedoka obrane izveo Vujadina Stevića, lokalnog SDS-ovca i zapovjednika jedinice Slapašnica, Teritorijalne obrane bosanskih Srba.
Nakon što je obrani izjavio da nikad nije dobio naređenje da ubija Bošnjake, haško tužiteljstvo je suočilo Karadžićevog svjedoka s iskazom preživjelog stanovnika mjesta Glogova koji je opisao da je upravo Stević sudjelovao u organizaciji pogubljenja zarobljenika u svibnju 1992.godine.
Mušan Talović, bivši predsjednik mjesne zajednice Glogova, opisao je prethodno na suđenju Karadžiću – kako je jedini preživio egzekuciju preko 20 dječaka i muškaraca bošnjačke nacionalnosti nakon napada na mjesto. Svjedoka Stevića, koji je sudjelovao u spornoj akciji srpskih snaga, tužitelj Matteo Costi (Mateo Kosti) je podsjetio na njezine posljedice.
„Vi znate da su dakle osobe koje ste VI zarobili ubijene. Znate da je vjerovatno još 40 osoba bilo ubijeno. Ja sam siguran da znate da je selo bilo spaljeno, a da je ostatak stanovništva bio protjeran. Cilj te operacije nije bio da se oduzme naoružanje, već da se protjeraju muslimani. Što kažete?“, suočio je svjedoka Costi.
„Ne bih se složio s Vašom tvrdnjom. Broj poginulih tog dana ne može se utvrditi prema izjavi nekog svjedok“, negirao je Stević.
Prema iskazu preživjelog stanovnika Glogove, Karadžićev svjedok Stević je nakon zarobljavanja muškaraca i dječaka nazvao Najdana Mlađenovića, lokalnog vođu srpskih snaga kojem se trenutno sudu u Bosni i Hercegovini za zločine na području Bratunca. Prilikom opisa kobnog razgovora preživjeli Talović je identificirao Vujadina Stevića, spomenuvši da su ga zvali i Dragan.
„Je li točno gospodine Steviću – da je Mlađenović Vama naredio da izvršite egzekuciju tih zarobljenika, a da je Vaš nadimak Dragan?“, upitao je tužitelj.
„Moj nadimak Dragan nije nadimak, to je moje crkveno, odnosno kršeno ime. Ja sam službeno Vujadin Stević. I još Vam jednom kažem – gospodin Talović je mogao da piše što god hoće – to nije istina“, osporavao je svjedok svoju ulogu u zločinu nad stanovnicima Glogove, kao i za masakr u mjestu Suha 10.svibnja 1992.godine, za što je prema vlastitim riječima – krivo oklevetan od „komšije Sakiba Ahmetovića“, iz Udruženja zatočenika iz Bratunca.
(VIDEO: svjedoci o zločinu u Suhoj)
O nevjerici u brojnost srebreničkih žrtava
Tužiteljstvo je podsjetilo na više spornih akcija srpskih snaga na području općine Bratunac, poput masovnih pogubljenja zarobljenika iz Srebrenice 1995. godine. Pri tom je Stević, kao pripadnik snaga bosanskih Srba, izrazio svoju zaprepaštenost - jer je tužiteljstvo za optužbe o preko 7000 ubijenih, iskoristilo prema njegovom mišljenju - nepotpune podatke žrtava.
„Negdje nema ni prezimena, a kamoli datum rođenja, matični broj itd. Po meni je ovo strašno ako ovakav sud koristi ovako nabacane podatke. Hoću Vam reći da u Republici Srpskoj svako drvo posječeno u šumi dobije svoj broj. I točno se zna – gdje je odsječeno. A kamoli zaboga ljudi - kad se radi o ljudima“, osporavao je broj bošnjačkih žrtava Stević koji je sa svojom jedinicom bio aktivan tijekom zauzimanja Zaštićene zone Srebrenica i Žepa.
Kako bi osporio dirigiranje zločina u Sokolcu, Karadžić je kao idućeg svjedoka izveo Dragomira Obradovića, bivšeg zapovjednika policije i člana Kriznog štaba spomenute općine. U unakrsnom ispitivanju njega je također tužiteljstvo suočilo s ulogom policije bosanskih Srba - u stvaranju klime masovnih zločina prema stanovnicima nesrpske nacionalnosti.
Poput zločina u mjestu Novoseocu, kada je u rujnu 1992.godine, nekoliko mjeseci od preuzimanja općine od strane vlasti bosanskih Srba, ubijeno 45 stanovnika nesrpske nacionalnosti.
Nakon što je obrani izjavio da nikad nije dobio naređenje da ubija Bošnjake, haško tužiteljstvo je suočilo Karadžićevog svjedoka s iskazom preživjelog stanovnika mjesta Glogova koji je opisao da je upravo Stević sudjelovao u organizaciji pogubljenja zarobljenika u svibnju 1992.godine.
Mušan Talović, bivši predsjednik mjesne zajednice Glogova, opisao je prethodno na suđenju Karadžiću – kako je jedini preživio egzekuciju preko 20 dječaka i muškaraca bošnjačke nacionalnosti nakon napada na mjesto. Svjedoka Stevića, koji je sudjelovao u spornoj akciji srpskih snaga, tužitelj Matteo Costi (Mateo Kosti) je podsjetio na njezine posljedice.
„Vi znate da su dakle osobe koje ste VI zarobili ubijene. Znate da je vjerovatno još 40 osoba bilo ubijeno. Ja sam siguran da znate da je selo bilo spaljeno, a da je ostatak stanovništva bio protjeran. Cilj te operacije nije bio da se oduzme naoružanje, već da se protjeraju muslimani. Što kažete?“, suočio je svjedoka Costi.
„Ne bih se složio s Vašom tvrdnjom. Broj poginulih tog dana ne može se utvrditi prema izjavi nekog svjedok“, negirao je Stević.
Prema iskazu preživjelog stanovnika Glogove, Karadžićev svjedok Stević je nakon zarobljavanja muškaraca i dječaka nazvao Najdana Mlađenovića, lokalnog vođu srpskih snaga kojem se trenutno sudu u Bosni i Hercegovini za zločine na području Bratunca. Prilikom opisa kobnog razgovora preživjeli Talović je identificirao Vujadina Stevića, spomenuvši da su ga zvali i Dragan.
„Je li točno gospodine Steviću – da je Mlađenović Vama naredio da izvršite egzekuciju tih zarobljenika, a da je Vaš nadimak Dragan?“, upitao je tužitelj.
„Moj nadimak Dragan nije nadimak, to je moje crkveno, odnosno kršeno ime. Ja sam službeno Vujadin Stević. I još Vam jednom kažem – gospodin Talović je mogao da piše što god hoće – to nije istina“, osporavao je svjedok svoju ulogu u zločinu nad stanovnicima Glogove, kao i za masakr u mjestu Suha 10.svibnja 1992.godine, za što je prema vlastitim riječima – krivo oklevetan od „komšije Sakiba Ahmetovića“, iz Udruženja zatočenika iz Bratunca.
(VIDEO: svjedoci o zločinu u Suhoj)
O nevjerici u brojnost srebreničkih žrtava
Tužiteljstvo je podsjetilo na više spornih akcija srpskih snaga na području općine Bratunac, poput masovnih pogubljenja zarobljenika iz Srebrenice 1995. godine. Pri tom je Stević, kao pripadnik snaga bosanskih Srba, izrazio svoju zaprepaštenost - jer je tužiteljstvo za optužbe o preko 7000 ubijenih, iskoristilo prema njegovom mišljenju - nepotpune podatke žrtava.
„Negdje nema ni prezimena, a kamoli datum rođenja, matični broj itd. Po meni je ovo strašno ako ovakav sud koristi ovako nabacane podatke. Hoću Vam reći da u Republici Srpskoj svako drvo posječeno u šumi dobije svoj broj. I točno se zna – gdje je odsječeno. A kamoli zaboga ljudi - kad se radi o ljudima“, osporavao je broj bošnjačkih žrtava Stević koji je sa svojom jedinicom bio aktivan tijekom zauzimanja Zaštićene zone Srebrenica i Žepa.
Kako bi osporio dirigiranje zločina u Sokolcu, Karadžić je kao idućeg svjedoka izveo Dragomira Obradovića, bivšeg zapovjednika policije i člana Kriznog štaba spomenute općine. U unakrsnom ispitivanju njega je također tužiteljstvo suočilo s ulogom policije bosanskih Srba - u stvaranju klime masovnih zločina prema stanovnicima nesrpske nacionalnosti.
Poput zločina u mjestu Novoseocu, kada je u rujnu 1992.godine, nekoliko mjeseci od preuzimanja općine od strane vlasti bosanskih Srba, ubijeno 45 stanovnika nesrpske nacionalnosti.
