Dostupni linkovi

Jon Stewart mag političke satire


Jon Stewart u razgovoru sa novinarom RSE Bruceom Jacobsom, 28. mart 2006.

Nažalost, u mnogim zemljama svijeta politički humor može imati posljedice koje nisu ni malo smiješne. Imajući u vidu tu činjenicu, zanimalo nas je mišljenje jednog od vodećih američkih humorista o ulozi političke satire u demokratskom društvu. Sa svojom emisijom "The Daily Show" Jon Stewart zabavlja milione gledatelja praveći šale na račun moćnika.

Mada Stewart sumnja da njegov program ima neki značajan uticaj na društvo, rezultati prošlogodišnjeg istraživanja Pew Research Centra su pokazali da je popularni komedijaš četvrti najpovjerljiviji američki novinar. John Stewart je nedavno razgovarao sa novinarom RSE Brucom Jacobsom o svojoj profesiji.

RSE: Vi ste više puta rekli da radite za emisiju 'lažnih vijesti'. To je ipak samo djelom tačno, jer dosta stvari koje kažete su istinite, ili osnovane na istinskim događajima i ljudima.

Stewart: Mi reagujemo na prave vijesti sa lažnim utiscima, ali sve drugo je stvarno. Mi ne izmišljamo priče.

RSE: Ali kada kažete sa lažnim utiscima, gledatelji ipak uzimaju nešto stvarno iz svega toga. O čemu se radi? Koje su to istinske informacije koje publika prima kroz vašu emisiju?

Stewart: Ja mislim da ljudi uvijek vole dobar vic i šalu, pogotovo kada nema veze sa politikom, a nešto manje kada je vezano za politku. Ali u svakom slučaju vole šalu. Naš cilj je upravo to, da ako publika uopšte primi neku poruku gledajući naš program, pretpostavljam da je to činjenica da je moguće imati pogled na svijet prožet humorom i apsurdom, a uz to zadržati osjećaj vezanosti za taj isti svijet. Ne vjerujem da se radi o nečem dubljem. Znate li o čemu govorim? Iskreno ne vjerujem da našim gledaocima nudimo osjećaj da se oni nešto tu pitaju, kao što se možda nekima čini.

RSE: Da li je onda vaš jedini cilj da budete smiješni, ili se radi o nečem drugom?

Nemamo neku značajniju platformu ili neki cilj za koji se zalažemo, na koji možemo da se koncentrišemo. Ali činjenica je da tako mora i biti, jer u suprotnom se ulazi u prostor aktivizma ili političarenja, i drugih stvari koje nemaju veze sa komedijom o temama koje, ja se nadam, zanimaju narod.
Stewart:
To ‘nešto’ drugo je, kako da kažem, stvar ličnosti a ne politike…za razliku od onoga što se inače vrednuje u toj vrsti dijaloga, od političkih partija do interneta, liberala i konzervativaca, ovih ili onih – uglavnom je najvažnije da je tvoj tim u prednosti, i naći način da se svjetski dogadjaji gledaju sa stanovištva tvog tima, njegovih ciljeva, uspjeha i ambicija. Mi ne igramo ni za jedan tim. Naš jedini cilj je da se što više zabavimo sa stvarima koje su nama zanimljive. Nažalost nemamo neku značajniju platformu ili neki cilj za koji se zalažemo, na koji možemo da se koncentrišemo. Ali činjenica je da tako mora i biti, jer u suprotnom se ulazi u prostor aktivizma ili političarenja, i drugih stvari koje nemaju veze sa komedijom o temama koje, ja se nadam, zanimaju narod.

RSE: Ponekad ispoljite ljutnju oko nekih stvari. Odakle to dolazi? Da li se radi o istinskoj ljutnji?

Stewart: Ah, to dolazi od kućnog ureda. Šalim se, to je show koji liči na vijesti kada bi ih čitali ljudi koji znaju izmisliti vic. Ali sama činjenica da pravimo komičan show ne znači da nema mjesta za ljutnju, i ne mora značiti da smo potpuno odsječeni od sopstvenih emocija. Bavimo se komedijom, ali to ne znači da nas se ne tiču stvari o kojima se šalimo. Ali bez šale, onda – kako da objasnim, da ste iz Mađarske, rekao bih vam da pravimo gulaš. Nažalost ne znam kako se u vašoj zemlji zove gulaš. Kako se to kaže kod vas?

RSE: Gulaš.

Stewart: Znao sam! Zašto to nisam pogodio? Ako je to samo meso bez povrća i drugih dodataka, iz toga se mora napraviti jedan dobar paprikaš, jedan izbalansiran program od 22 minute, koji je iznenađujući, zanimljiv, ali prije svega počiva na humoru. Ako nema humora, onda nemamo ništa.

RSE: Politička satira izaziva smijeh, ali ima i druge svrhe u društvu. To je jedan oblik slobodnog govora, i ima odredjene poglede na svijet. Karikatura u novinama može imati politički stav.
Jon Stewart u jednoj od svojih emisija "The Daily Show" pravio je šale i na račun Georgea W. Busha

Stewart: To je vjerovatno najbolja usporedba: karikatura, naš show je urednička karikatura od 22-ije minute, ali često bez uredničkog doprinosa. Čista karikatura. S jedne strane radi se o stvaranju nečeg novog, ali smo u isto vrijeme kao parazit. Mi se hranimo mesom nečeg drugog što preradjujemo za naše potrebe, i tako stvaramo našu sliku stvari.

RSE: Dobro, ljudi koji upravljaju Amerikom su među najmoćnijim na svijetu. Šta je toliko smiješno oko njih? Šta ih to čini smiješnim?

Stewart: Oni sami po sebi i nisu toliko smiješni, naprotiv. To je baš sadržaj ovog programa. Show nije o tome koliko su oni smiješni. Da su oni smiješni, imali bi svoj show. Oni jesu moćni. To je razlog što nas ljudi često pitaju: 'Čovječe, pa da li se vlada ikada ljuti na vas?' Oni imaju satelitski-vođeno nuklearno oružje, a ja se oslanjam na igre riječi i povremene šašave montaže. Znate, imam utisak da bi oni pobijedili. Podrazumijeva se da ovo što mi radimo, ako bi imalo neki konkretni (politički) cilj, bilo bi bezuspješno i neefikasno; ovo nema baš nikakav uticaj na svijet, osim što nekim ljudima pruža malo olakšanje ili razonodu. Ne tvrdim da je to bezvrijedno. Naprotiv, mi smo zadovoljni ako postižemo baš to, ako ljudi tako reaguju. Ali pomisao da mi nešto pokrećemo u nekom pravcu, politički, društveno, u to sumnjam…

RSE:
Vi pravite šale na račun obje političke partije.

Stewart: Naravno. I na račun medija. Znate, u svijetu Los Angeles-a i Washington-a, to je laskanje. Otprilike: "Oh, oni govore o nama." I ja mislim da je to razlog zašto to dobija više pažnje nego što zaslužuje, ili što je potrebno. Vi dolazite iz drugog svijeta, gdje se kritika mnogo više cijeni, gdje je korisno održati razlike u mišljenju. S druge strane, ovdje se može prigovoriti da mi humaniziramo ljude koji to ne zaslužuju, da trivijaliziramo stvari koje su itekako ozbiljne, i tako dalje, ali naše društvo ne funkcioniše po principu da je kritika cijenjena roba. S tim što ta vrijednost kritike može da poraste kada je autoritorizam u velikom usponu.

RSE:
Neko bi mogao reći da trivijalizirate stvari, ali neko drugi bi isto tako rekao da vi izgovarate ono što drugima nije dopušteno da kažu, ili za to baš nemaju priliku. Novinari se ipak moraju držati nekih granica, u smislu, "To ne smijemo reći, moramo to poravnati, ublažiti.

Ako nas je Bushova administracija išta naučila, onda je to činjenica da sami stvaramo svoju realnost.
Stewart:
Da, ali ta pravila novinari sami sebi određuju. Ako nas je Bushova administracija išta naučila, onda je to činjenica da sami stvaramo svoju realnost. Novinari ipak žive u toj lažnoj paradigmi, gdje se recimo u raspravi o globalnom zagrijavanju oni osjećaju obavezni da uz mišljenje naučnika koji to proučava stave i nekog tipa koji je ubijeđen da to zapravo nema veze sa nama, i da se tu nemože ništa učiniti. I to za novinare predstavlja objektivnost, znate, ili recimo kreacionizam i evolucija, to je za njih ravnopravna usporedba, i balansirana rasprava. Ali nije. To se jednostavno ne može izjednačiti. To je u suštini pod kontrolom samih novinara. Ono što mene lično najviše frustrira, to je kada se nama obrate razni ljudi iz medija i poručuju, ‘Čovječe, pa vi govorite sve ono što bi mi baš htjeli da kažemo.’ A mi uzvratimo sa - ‘Oh da, da samo imate svoj TV program…koji zapravo imate. I još uz to više kredibiliteta.'

RSE: Vi sigurno niste nikad bili pod pritiskom, niti ste dobili prijetnju zbog neke šale koju ste napravili. Ipak, da li ponekad strahujete da ćete nehtijući preći neku granicu, aktivirati ‘minu’, na primjer pokazati sliku Muhameda, ili vam se može desiti ono što se dogodilo Billu Maheru (poznati američki humorista i TV komedijaš, čiji show 'Politically Incorrect' ABC nije obnovio zbog Maherovog komentara iz 2001, kada je tvrdio da teroristi koji su izvršili napad na New York u Septembru 'nisu kukavice', za razliku od američke vojeske koja bombarduje svoje neprijatelje iz zraka) - jer nikad ne znate gdje vas sve šala može odvesti.

Jon Stewart
Stewart:
Ne, jer se jednostavno taj rizik ne može porediti sa toliko opasnijih stvari. Upotrijebili ste dobru metaforu – ‘aktivirati minu’. RSE slušaju ljudi za koje jedan pogrešan korak može da znači da su aktivirali (ili zgazili, stali na) pravu minu. Spomenuli ste Billa Mahera. Ali pogledajte samo kako je njega (Američko) društvo kaznilo: jadnik je morao da nastupa na (plaćenoj) kablovskoj TV, i to na najprestižnijem kanalu (HBO). Postoje mjesta na svijetu gdje je čovijek u pravoj opasnosti od lokalnih vlasti i institucija moći ako se usudi da ispolji bilo kakav kritički stav. Ne vjerujem da je Amerika takvo mjesto.

RSE: Ali zamislite recimo da napravite neku šalu koja šokira vaše sponzore.

Stewart: Dobro. Ali šta me čeka u tom slučaju? U najgoroj varijanti, zbog lošeg publiciteta može se desiti da izgubim posao na Comedy Central kanalu, i onda mi samo preostaje da nekako preživim od nezamislivo visokog prihoda koji dobijam za pozorišne nastupe. Hoću da kažem da ja zapravo živim zahvaljujući potrebi koju jedan dio stanovništva osjeća za nečim što je autentično, ne u smislu komedije, već samih insitucija ovog društva – medija i vlade. To je potreba koju ja zadovoljavam, i ta uloga je uvijek bila prisutna. Znate, dvorska budala uvijek ima dozvolu da bude nestašna. Ali ta potreba bi se možda izgubila da ne živimo u vremenu kojem nedostaje ta jedna autentičnost. Ali isto tako ne treba pobrkati uspjeh naše emisije sa istinskim korakom u nekom drugom pravcu - to će, nažalost, morati da naprave drugi.

RSE: U Rusiji se svojevremeno pojavila emisija političke satire, bazirana na Britanskoj (lutkarskoj) emisiji ‘Spitting Image’ [popularna Ruska emisija "Kukly"] – gdje su bez prestanka pravili šale na Putinov račun. Jednog dana izgleda da je njemu bilo dosta, i emisija je nestala. Istina, ti ljudi sada rade druge poslove, ali ta emisija, u tom formatu, više nije na malim ekranima.

Stewart:To je tačno, ali govorimo o dva potpuno drugačija društva, i upravo to hoću da kažem – to što su oni uradili u Rusiji, za to je potrebna istinska hrabrost. To se razlikuje od naših okolnosti. Ja bih vam rado saopštio da ono što mi radimo zahtjeva hrabrost. Nažalost, ja nemam pravo da tvrdim tako nešto. Znate li o čemu govorim? Mislim da je svakako potrebna neka vještina u pravljenju šala. To nikako ne omalovažavam u kontekstu svijeta u kojem to postoji. Ali to je svijet komedije i TV, a nikako socijalnog protesta ili društvene kritike.

RSE: Ipak društvo ima neku korist od vašeg programa, i da vi ne postojite, onda…
Da li smo korisni? U svakom slučaju vjerujem da nismo štetni za društvo, i vjerovatno smo nekim ljudima korisni. Mislim da određeni ljudi pronalaze olakšanje ili razonodu, i to im sigurno pomaže. Može se reći da smo mi ventil za neke ljude.

Stewart: Da li smo korisni? U svakom slučaju vjerujem da nismo štetni za društvo, i vjerovatno smo nekim ljudima korisni. Mislim da određeni ljudi pronalaze olakšanje ili razonodu, i to im sigurno pomaže. Može se reći da smo mi ventil za neke ljude. I ako je to sve što jesmo, bar ponekad, meni je jako drago. Znate ima neke časti i u toj ulozi ventila na automobilskoj gumi, koji se nekad mora odvrnuti.

RSE: Teško je biti siguran u sastav publike, ali čini li vam se ponekad da ste dirigent u crkvenom horu?

Stewart: Mi se ne osjećamo kao da dirigujemo. To je ključ. Mi funkcionišemo na bazi unutarnjeg barometra kojim mjerimo šta je smješno a šta ne. ‘Muzika’ uz koju mi plešemo je muzika komedije, a ne političke ili partijske retorike. Dakle, ono što ja čujem nije, ‘To se ne slaže sa našom idejom socijalnog inženjeringa s tim i tim ciljem..’. Ja čujem stvari u stilu, ‘Ta šala je previše komplikovana. To moramo srezati. Taj video se ne slaže sa temom.’ Ljudi zamišljaju da je naš proces rada drugačiji, ali nije tako.

RSE: Ali dobijete li ponekad utisak da ljudima otvarate oči, mijenjate mišljenja, ili slično?

Stewart: Otvaranje očiju, mijenjanje mišljenja? Nemam taj utisak. Moram biti iskren. Možda smo u nekom smislu zaštićena zona za neke ljude koji osjećaju da jednostavno moraju znati neke stvari… Ja imam običaj da kažem da ništa nije jače od ‘dvojke’. Ako jedna osoba sebi kaže, ‘Ja imam to mišljenje, ali možda sam lud! Jer, svi ostali imaju drugi pogled.’ Onda se pojavi druga osoba sa sličnim idejama, i čovijek pomisli, ‘Hej, ipak nisam lud, ja sam baš kao onaj idiot sa Comedy Central.’

* * * * *
Pogledajte dio jedne od mnogobrojnih emisija "The Daily Show" Jona Stewarta na engleskom (izvor: oficijelni sajt). U ovom dijelu pod nazivom Moral Kombat (Moralna bitka; aludira na naziv kompjuterske igrice, poznate po scenama nasilja, Mortal Kombat - Smrtonosna bitka) bavi se temom mučenja zatvorenika osumnjičenih za terorizam.





* * * * *
Emisije Jona Stewarta možete pogledati na www.thedailyshow.com

XS
SM
MD
LG