Portugalski diplomat Žoze Kutiljero (Jose Cutileiro) branio je svoj mirovni plan na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, izjavivši da bi njegovim prihvaćanjem u ožujku 1992. godine pitanje Bosne i Hercegovine moglo biti rješeno odmah, a ne tek sličnim Daytonskim sporazumom nakon tri i pol godine krvavog rata.
S druge strane Tužiteljstvo je Kutiljera podsjetilo na predratne i ratne aktivnosti optuženog Karadžića i njegova nastojanja da nasilno raskomada državu i pripoji njezine teritorije Velikoj Srbiji, među ostalim i područja gdje su bosanski Srbi bili manjina.
Kutiljero je nevoljko došao u Den Haag kao svjedok obrane, tek nakon što mu je sudsko vijeće izdalo obvezujući nalog. No, potvrdio je tezu Karadžića kako je bošnjački predsjednik Alija Izetbegović, uz nagovor nekih vanjskih savjetnika, odbacio mirovni sporazum od 18. ožujka 1992. godine:
„Da se muslimanska strana nije povukla iz tog sporazuma, bosansko pitanje bi bilo riješeno ranije, sa mnogo manje gubitaka, uglavnom muslimanskih života i zemlje.“
Portugalski diplomat opisao je kako je međunarodna zajednica bila svjesna opasnosti od izbijanja rata proglašenjem nezavisnosti Bosne i Hercegovine, nakon što on prethodno potresao susjednu Hrvatsku zbog istog razloga:
„Zbog toga je lord Karington zatražio od mene da počnem pregovore. Ideja je bila da se pronađe sistem koji bi omogućio zemlji da bude nezavisna, uz sporazum tri konstitutivna naroda.“
Prema iskazu svjedoka, bošnjačka strana je polovicom 1992. godine formalno odbacila sporazum zbog želje za unitarnom zemljom. Kutiljero, koji se trudio zaustaviti sukob kao predstavnik Europske zajednice potvrdio je zato optuženom da bi za situaciju u državi bilo apsurdno kriviti isključivo Srbe:
„Osnovna tačka te cijele priče je da li smo mogli ostvariti jedinstvenu Bosnu ili smo morali da ostvarimo tripartitnu Bosnu. Moje ubjeđenje na kraju tog perioda bilo je da jedino što će funkcionisati jeste tripartitna Bosna. U to je bio ubijeđen i Holbruk na kraju. I to je sve.“
S druge strane tužitelj Alan Tiger je pokušao pokazati da je bilo više načina za sprječavanje rata, osim prihvaćanja Kutiljerovog sporazuma:
„Prvo, kako ste Vi pomenuli u članku, muslimanska strana je mogla da nastavi sa sprovođenjem sporazuma o principima i kantonizacijom Bosne i Hercegovine. To je bio jedan način, a drugi način je bio da je strana bosanskih Srba mogla da prihvati nezavisnost Bosne i Hercegovine. Je li tako, to je drugi način?“
Tužitelj Tiger je pojasnio kako je načelnim prihvaćanjem Kutiljerovog sporazuma ponuđen samo okvir za daljnje pregovore između predstavnika tri naroda. Pri tom je naglasio i da su vođe bosanskih Srba i Hrvata rekli svojim pristalicama – da Kutiljerov lisabonski sporazum nije konačan:
„Dakle, samog tog dana kada je potpisan sporazum, 18. marta, održana je sjednica Skupštine srpske Republike BiH, dakle Skupštine RS, i na njoj je dr. Karadžić izjavio: ’Mi smo ušli u ovaj proces sa svojim strateškim ciljevima i mi ih ostvarujemo korak po korak. Mi ne bismo nikada potpisali ovaj papir kao dokument, nikad, nikad, nikad.’.“
Osim prikazivanja da je Karadžić želio iskoristiti i Kutiljerov sporazum za podjelu Bosne i Hercegovine, a ne za zaustavljanje rata, tužitelj je podsjetio i na još neke izjave optuženog koje pokazuju da je upravo korištenjem sile ostvarivao svoje političke ciljeve.
************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
S druge strane Tužiteljstvo je Kutiljera podsjetilo na predratne i ratne aktivnosti optuženog Karadžića i njegova nastojanja da nasilno raskomada državu i pripoji njezine teritorije Velikoj Srbiji, među ostalim i područja gdje su bosanski Srbi bili manjina.
Kutiljero je nevoljko došao u Den Haag kao svjedok obrane, tek nakon što mu je sudsko vijeće izdalo obvezujući nalog. No, potvrdio je tezu Karadžića kako je bošnjački predsjednik Alija Izetbegović, uz nagovor nekih vanjskih savjetnika, odbacio mirovni sporazum od 18. ožujka 1992. godine:
„Da se muslimanska strana nije povukla iz tog sporazuma, bosansko pitanje bi bilo riješeno ranije, sa mnogo manje gubitaka, uglavnom muslimanskih života i zemlje.“
Portugalski diplomat opisao je kako je međunarodna zajednica bila svjesna opasnosti od izbijanja rata proglašenjem nezavisnosti Bosne i Hercegovine, nakon što on prethodno potresao susjednu Hrvatsku zbog istog razloga:
„Zbog toga je lord Karington zatražio od mene da počnem pregovore. Ideja je bila da se pronađe sistem koji bi omogućio zemlji da bude nezavisna, uz sporazum tri konstitutivna naroda.“
Prema iskazu svjedoka, bošnjačka strana je polovicom 1992. godine formalno odbacila sporazum zbog želje za unitarnom zemljom. Kutiljero, koji se trudio zaustaviti sukob kao predstavnik Europske zajednice potvrdio je zato optuženom da bi za situaciju u državi bilo apsurdno kriviti isključivo Srbe:
„Osnovna tačka te cijele priče je da li smo mogli ostvariti jedinstvenu Bosnu ili smo morali da ostvarimo tripartitnu Bosnu. Moje ubjeđenje na kraju tog perioda bilo je da jedino što će funkcionisati jeste tripartitna Bosna. U to je bio ubijeđen i Holbruk na kraju. I to je sve.“
S druge strane tužitelj Alan Tiger je pokušao pokazati da je bilo više načina za sprječavanje rata, osim prihvaćanja Kutiljerovog sporazuma:
„Prvo, kako ste Vi pomenuli u članku, muslimanska strana je mogla da nastavi sa sprovođenjem sporazuma o principima i kantonizacijom Bosne i Hercegovine. To je bio jedan način, a drugi način je bio da je strana bosanskih Srba mogla da prihvati nezavisnost Bosne i Hercegovine. Je li tako, to je drugi način?“
Tužitelj Tiger je pojasnio kako je načelnim prihvaćanjem Kutiljerovog sporazuma ponuđen samo okvir za daljnje pregovore između predstavnika tri naroda. Pri tom je naglasio i da su vođe bosanskih Srba i Hrvata rekli svojim pristalicama – da Kutiljerov lisabonski sporazum nije konačan:
„Dakle, samog tog dana kada je potpisan sporazum, 18. marta, održana je sjednica Skupštine srpske Republike BiH, dakle Skupštine RS, i na njoj je dr. Karadžić izjavio: ’Mi smo ušli u ovaj proces sa svojim strateškim ciljevima i mi ih ostvarujemo korak po korak. Mi ne bismo nikada potpisali ovaj papir kao dokument, nikad, nikad, nikad.’.“
Osim prikazivanja da je Karadžić želio iskoristiti i Kutiljerov sporazum za podjelu Bosne i Hercegovine, a ne za zaustavljanje rata, tužitelj je podsjetio i na još neke izjave optuženog koje pokazuju da je upravo korištenjem sile ostvarivao svoje političke ciljeve.
************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
