Da mu je majku odvela policija jer je sjekirom napala supruga na spavanju, Gabrijel Đoković je saznao od komšinice iz sarajevskog naselja Sedrenik.
"Rekla mi je da sjednem da se nešto desilo", priča za Radio Slobodna Evropa (RSE) dvadesetjednogodišnji Gabrijel dok se prisjeća tog majskog dana 2023. godine.
Sedam dana kasnije vidjet će majku Irenu Karić u sobi zeničkog zatvora.
"Tada smo prvi put razgovarali na 10-15 minuta", prisjeća se ovaj mladić koji danas živi u Zagrebu. "Najbitnije mi je bilo da je ona dobro, kakvi su uvjeti tamo, da li joj nešto treba, da li su joj davali lijekove, kako je psihičko stanje, tu sam bio najviše zabrinut za nju u tom trenutku."
'Podmuklo ubistvo'
Dvije godine od tog momenta Irena Karić je i dalje u pritvoru i njen slučaj još nije konačan. Vrhovni sud je uložio žalbu tužilaca na kvalifikaciju u prvoj presudi i ona je ponovo vraćena na suđenje Kantonalnom sudu.
U drugom ponovljenom postupku pred Vijećem Kantonalnog suda u Sarajevu, ponovo je osuđena na 9,5 godina za ubistvo supruga. Sada je na Vrhovnom sudu Federacije BiH da donese konačnu odluku.
"Kriva je što je 10. maja 2023. u porodičnoj kući u kojoj je živjela sa suprugom Karić Nijazom i njihovo troje malodobne djece, a sa kojim je imala narušene odnose zbog verbalnog vrijeđanja i fizičkog nasilja kojem je bila izložena od strane Nijaza (...) što je drugog usmrtila čime je počinila ubistvo", rekla je na izricanju presude početkom decembra sutkinja Kantonalnog suda u Sarajevu Adisa Zahiragić.
Kazna za ubistvo je od pet do 20 godina, a u ponovljenom postupku sud je donio istu odluku. Razlog tome je, kako je u izricanju presude rekla sutkinja Zahiragić, da nije dokazano da je ubila supruga na podmukao način. Podmukao način znači "da je učinjeno na način da se vreba prilika kada je najbolje da se učini neko ubistvo", pojasnila je sutkinja.
Iz Tužilaštva Kantona Sarajevo je potvrđeno za RSE da će se žaliti na presudu, između ostalog zbog kvalifikacije, ali da će više detalja biti jasno kada dobiju presudu.
Iz Kantonalnog suda u Sarajevu je za RSE ranije rečeno da je pismena izrada presude u toku i da stranke u postupku imaju pravo žalbe nakon što dobiju pismeni otpravak presude.
Doktor Omer Ćemalović koji je bio psihijatar vještak na suđenju pojašnjava za RSE da se Irena Karić u braku našla u poziciji da bude fizički i psihički maltretirana.
"On je bio čovjek koji je bio izuzetno samoživa osoba, egoista, koja je bila u stanju da ispred djeteta uzme nešto i da to založi za alkohol, nije vodio računa o porodici, nju je tukao maltretirao, ponižavao. Sve su to neke okolnosti koje se se kumulirale", pojašnjava Ćemalović za RSE.
Kulminiralo je na dan godišnjice njihovog braka. Ćemalović priča da se Irena probudila u košmarnom stanju svijesti, da je ugledala Nijaza u drugoj sobi, da su oko njega bili brlog i prazne boce pića.
"I u tom trenutku kod nje se javlja jedna falš logika da je to trenutak kada je biti ili nebiti, ima jedno strašno unutrašnje osjećanje egzistencijalne životne ugroženosti. I tada zaključuje da je momenat ili on ili ona. I tada donosi odluku da sjekirom napadne supruga na spavanju", pojašnjava vještak.
Sjekiru nije donijela ona, već je bila u sobi od ranije, pojašnjava Ćemalović.
"Sedmicama je govorila suprugu da je skloni jer su djeca u kući, da se neko ne bi povrijedio". Odluka o ubistvu je donesena munjevito, nesvjesno, preskočen je proces razmišljanja "o elementima za i protiv", dodaje.
"Radi se o jednoj afektivnoj, impulsivnoj radnji i zbog toga sve to nije podmuklo ubistvo", zaključuje vještak Ćemalović na osnovu čijeg nalaza je sutkinja i donijela istu odluku.
Nasilje u porodici
Irena Karić je klasični primjer nasilja u porodici, kaže njezin advokat Omar Mehmedbašić koji planira da se žali na posljednju odluku suda.
"Smatram da je Irena Karić jedna žrtva. Ja kad sam njoj otišao prvi put u posjetu, ona je bila kost i koža, ona je u zatvoru dobila kilograma i počela da liči na osobu. Nikad nije pitala za sebe, uvijek za djecu", kaže on za RSE.
Troje djece koje Irena i Nijaz imaju zajedno danas se nalaze u hraniteljskoj porodici.
"Ona se žalila na te probleme, nije mogla da to riješi i djeca su joj uvijek bila u nekoj vrsti zarobljeništva", kaže advokat Mehmedbašić, koji dodaje da smatra da je kazna velika s obzirom na okolnosti.
Izloženost nasilju, svjedočenja drugih kao i nalaz vještaka, između ostalog, doveli su do sudske odluke.
"Ipak je oduzela život drugom, imala je toliko snage i svijesti i takvu čvrstu odluku da oduzme život drugom, i to suprugu koji je otac troje malodobne djece", rekla je sutkinja Zahiragić tokom izricanja prve presude.
Da su živjeli u nasilnom odnosu svjedoči i Irenin sin Gabrijel. On je imao 14 godina kada je ona upoznala Nijaza. I na početku sve je bilo uredu, ali polako saznaju da se Nijaz voli kockati, počinju nesuglasice i problemi.
"Svaki dan je bilo verbalno vrijeđanje i prema meni i prema njoj."
Zbog cijele situacije Gabrijel se odselio kod porodice u Hrvatsku. "Nisam više mogao trpiti vrijeđanje na dnevnoj bazi, takav način života, da sve što zaradim bude prokockano." Gabrijel je, priča, često pomagao Nijazu na raznim poslovima iznošenja stvari, čišćenja.
Sedam dana nakon što se odselio dobio je fotografije od Nijaza na kojima je vidio pretučenu majku. I dobio prijetnje da će biti tako svakog dana dok se ne vrati.
"Njegov razlog je bio zato što sam mu ja bio besplatna radna snaga koju je on mogao koristiti kada je bilo potrebno jer bi inače morao platiti nekoga."
Fotografije je dao i Vrhovnom sudu.
Prvi put kad je dobio prijetnju Gabrijel je nazvao policiju jer se zbog papira nije mogao vratiti iz Zagreba. Plašio se za život majke kaže, a i ona je sve to podnosila jako teško.
"U to vrijeme se nismo čuli jer je on uzimao njen telefon i slao nam poruke, pretvarao se da je ona."
Do neke granice kaže mogao je zamisliti da će sve kulminirati, ali da se nije nadao da će biti "baš ovakav užas".
Dodaje da ga je njegova majka prijavila supruga za nasilje u porodici, ali da niko u to vrijeme nije reagovao. "Dok se nije desilo ovo što se desilo."
Nijaz Karić preminuo je 28. juna 2023. godine od posljedica udarca sjekirom koje mu je nanijela supruga Irena.
Zašto žene ubijaju?
Studija rađena u Švedskoj na osnovu ubistava koja su se desila u ovoj zemlji u rasponu od 20 godina navodi da postoje značajne razlike u načinima i razlozima zbog kojih muškarci i žene počine ubistva.
Ranije nasilje između počinioca i žrtve zabilježeno je mnogo češće u slučajevima u kojima žena čini ubistvo pojašnjava za RSE Thomas Nilsson, psiholog i profesor forenzičke psihijatrije Sahlgrenska univerzitetske bolnice i Univerziteta Geteborg u Švedskoj.
On je jedan od učesnika spomenute studije i dodaje da je jedan od nalaza istraživanja pokazao da su najčešće žrtve ženskih ubistava njihovi intimni partneri ili članovi porodica, dok je u slučajevima kada su ubice muškarci raspon različit.
"Muškarci ubijaju iz bijesa, osvete i korištenja moći, dok žene ubijaju zbog očaja i samozaštite", pojašnjava Nilsson. U slučaju kada je počinilac žena, vrlo često se pokazalo da je žrtva činila nasilje nad počiniteljicom, dodaje.
"To je nerijetko trajalo duži vremenski period i je na kraju, često u kombinaciji s konzumiranjem alkohola ili droga, doseglo tačku u kojoj žena reagira izljevom bijesa, što završava nasiljem."
Isto objašnjenje daje i Elizabeth Sheehy, profesorica prava sa kanadskog univerziteta Ottawa koja se bavi pitanjem krivičnog prava i pravnog odgovora na muško nasilje nad ženama. Širom svijeta, mnogo više muškaraca će ubiti ženu nego što će žena ubiti muškarca, naglašava. Ne samo da je rijetko, nego ubistva, metode i motivi su također različiti.
"Muškarci ubijaju iz mizoginih razloga", navodi. "Ubijaju iz ljubomore, stvarne ili zamišljene, ubijaju kada žena želi da ih napusti uz stav 'ako je ja ne mogu imati neće niko'".
Dalje, navodi ova kanadska profesorica za RSE, ubijaju žene kada "pruža otpor njihovom autoritetu".
"Žene najčešće ubijaju iz samoodbrane, obično nakon historije nasilja ili prisilne kontrole muškaraca. Ubijaju kako bi zaštitile sebe ili djecu, odnosno kako bi pobjegle u situacijama kada muškarac pokušava zatvoriti sve mogućnosti njenog bijega."
Britanska platforma Femicide census koja prikuplja informacije o ženama ubijenim u Velikoj Britaniji navodi da je odlazak ili priprema za odlazak često faktor rizika, odnosno da je okidač za nasilne muškarce.
Prema globalnoj studiji ubistava Kancelarije Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal (UNDOC) svako peto ubistvo na svijetu počine intimni partneri ili članovi porodice, a većina žrtava su žene.
Gabrijel danas razgovara sa majkom jednom sedmično na pet minuta. Kaže da je u zatvoru "malo došla sebi" fizički i psihički, radi, čita knjige i dobila je odobrenje da se vidi sa djecom.
Užasno je to što je ona učinila, kaže, ipak se radi o nečijem životu, ali smatra da je kazna koju je njegova majka dobila previsoka.
"Mislim da je takva kazna sa svim okolnostima, sa svim dokazima i primjerima što smo predali velika. Devet i pol godina nije malo nikako, pogotovo za djecu."
Od 17.461 počinjeno krivično djelo u Bosni i Hercegovini prošle godine, 1.953 je bilo ženskih počinilaca, podaci su Agencije za statistiku BiH. Kada su u pitanju krivična djela koja uključuju porodicu i brak od 1.951 prijavljenih lica, 220 je žena. Od ukupnog broja osuđenih, 92 posto sudskih presuda izrečeno je muškarcima.
Nasilje nad ženama
Kakvi ožiljci ostaju nakon nasilja? Kako porodice i žrtve nasilja nastavljaju dalje sa životima zauvijek obilježenim traumom?
Uprkos Istanbulskoj konvenciji i zakonskim okvirima rodno uslovljeno nasilje je i dalje sveprisutno u zemljama Zapadnog Balkana.
U "Ispričaj mi" pronađite priče onih koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje, kao i svjedočenja porodica žena kojih više nema.
Saznajte i kako prijaviti nasilje u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji.