Dan nakon što je 9. aprila objavljen prekid vatre između SAD, Irana i Izraela, Marjam (pravo ime poznato redakciji) je uzela svoje tri mačke i vratila se u stan nakon što je provela skoro šest nedelja u kući prijateljice u naselju na sjeveru Teherana.
Rekla je da nije mogla sama da se nosi sa bombardovanjima i da ju je prijateljica pozvala da ostane. Marjam, koja ima oko 40 godina, rekla je da je osjetila olakšanje kada je objavljen prekid vatre. Ali brzo dodaje da je i dalje veoma zabrinuta za budućnost.
"Prva stvar koju danas kažemo jedna drugoj je: 'Preživjele smo'", rekla je.
- Pratite BLOG UŽIVO o dešavanjima na Bliskom istoku
"Drago mi je što je rat završen. Istovremeno, i dalje osjećam da smo u stanju neizvjesnosti i brinem se da će ekonomska situacija postati gora nego ranije", dodala je.
Konstantni američki i izraelski vazdušni napadi koji su potresali zemlju od 28. februara prestali su sporazumom o prekidu vatre koji je doveo do mirovnih pregovora prošlog vikenda u Islamabadu.
Ali više od 20 sati pregovora nije dovelo do sporazuma i dok je predsjednik Donald Trump rekao neposredno nakon završetka razgovora da je američka delegacija postala "veoma prijateljska" i da se s "poštovanjem" odnosila prema iranskoj delegaciji, on je takođe pozvao na potpunu blokadu Ormuskog moreuza koja bi trebalo da počne 13. aprila.
Trump je u objavi na društvenim mrežama dodao da je američka vojska i dalje "potpuno 'NA GOTOVS' i da bi mogla "da dokrajči ono malo što je ostalo od Irana!"
"Hoće li se primirje održati? I šta će se desiti poslije dvije nedelje kada se završi?" rekla je Marjam, dodajući da ne misli da može da se nosi sa daljim bombardovanjima.
"Bilo je užasno. Osećjam se iscrpljeno i još uvijek sam veoma anksiozna... Svi uzimaju lijekove za smirenje. Cijena [antidepresiva] Asentre se višestruko povećala i teško ga je naći u Teheranu", rekla je.
'Očekivanje najgoreg'
Marjam je rekla da nije bilo nestašica u iranskom glavnom gradu tokom neprijateljstava, koja su trajala skoro šest nedelja, ali su cijene astronomski porasle.
"S jedne strane, sve je izgledalo kao prije, osim bombardovanja i zvuka aviona i dronova. S druge strane, ništa nije bilo normalno", rekla je.
U fotografijama: Šesta sedmica rata s Iranom
Noću, pristalice režima su izašle na ulice, skandirajući provladine slogane i puštajući vjerske i patriotske pjesme preko zvučnika. U međuvremenu, kontrolni punktovi su postavljeni širom grada gdje su pripadnici Basidž milicije pregledali mobilne telefone i automobile.
Lejla, majka dvoje djece, rekla je da je zaustavljena na kontrolnom punktu u teheranskom naselju Niavaran, gdje su snage Basidža pregledale njen automobil.
"Nisam nosila maramu, ali nisu to pomenuli. Bili su ljubazni i samo su me zamolili da otvorim prtljažnik", rekla je.
Opisala je to kao demonstraciju sile.
"Žele da kažu, još smo ovdje".
Lejla je rekla da je u drugom dijelu grada vidjela dva policajca kako sjede za stolom na ulici i razgovaraju sa dvojicom muškaraca za koje je vjerovala da su narkomani. Scenu je opisala kao "nadrealnu".
"Policijske stanice su bombardovane, tako da rade na otvorenom", rekla je.
Kao i Marjam, Lejla je zabrinuta zbog dana i mjeseci koji dolaze.
"Bombardovali su nas i ostavili nam mlađeg Hamneija", rekla je, misleći na Modžtabu Hamneija, koji je naslijedio svog oca, Alija Hamneija, kao vrhovni vođa Irana nakon što je ajatolah poginuo u vazdušnom napadu.
"Niko ne zna da li je zaista živ ili šta je sposoban da uradi. Nanesena je šteta našoj infrastrukturi i mnogo nevinih ljudi je poginulo".
Marjam je rekla da je 8. aprila bila jedna od najgorih noći, kada su mnogi očekivali da će Sjedinjene Države bombardovati iranske elektrane i vratiti zemlju u "kameno doba".
"Svi smo se tuširali, prali odeću, punili telefone i prenosne baterije i opskrbljivali se flašama i limenkama vode, očekujući najgore", rekla je.
Prema Marjam, mnogi Iranci su u početku podržali vojnu intervenciju, nadajući se da će ona srušiti Islamsku Republiku, koju mnogi preziru. Rat je usledio nakon brutalnog državnog suzbijanja antirežimskih protesta u januaru u kojima su poginule hiljade ljudi.
"Kada je počeo rat i kada su ubili Hamneija, neki su bili puni nade. Ali kasnije su shvatili šta je zapravo rat", rekla je. "Videli su uništenje infrastrukture i shvatili su da su i oni mogli biti ubijeni".
'Oni koji mogu će emigrirati'
Iran je saopštio da je preko 3.000 ljudi poginulo u američko-izraelskim napadima, koji su pokrenuti 28. februara. Iransko društvo Crvenog polumjeseca saopštilo je prošle nedelje da je u ratu oštećeno 857 škola i obrazovnih objekata, kao i 338 bolnica i klinika.
U međuvremenu, prema iranskom Ministarstvu kulturne baštine, 140 znamenitosti je uništeno ili oštećeno u napadima.
Lejla je rekla da su mnogi sada u stanju "beznađa" i "anksioznosti".
"Oni koji mogu emigriraće", rekla je.
Ali, biznismen u iranskoj prijestonici, takođe je zabrinut za budućnost.
"Mnogi će ostati bez posla zbog rata. Pogođena je čeličana Mobarakeh i naši petrohemijski pogoni, desetine hiljada su izgubile posao".
Ali je rekao da su se mnogi njegovi prijatelji nadali da će rat dovesti do kraja Islamske Republike.
"Umjesto toga, teško je oštetio Iran, a ne Islamsku Republiku", rekao je, napominjući da su civilna infrastruktura i istorijske palate uništene u napadima.
Dodao je da se ekonomske posljedice pogoršavaju, sa otpuštanjima koja se šire i mnogima koji gube sredstva za život zbog ograničenja Interneta.
"Moj prijatelj je nastavnik jezika. Nije imao nikakva primanja od januara", rekao je Ali. "Mnogo je takvih kao on. Ljudi koji se oslanjaju na Internet da bi zaradili za život sada se bore, preživljavajući na ušteđevini koja će uskoro ponestati. Zaglavljeni smo između režima koji nam oduzima najosnovnija prava i dvije zemlje koje su nas bombardovale".
Tokom sukoba, rekao je, mnogi ljudi su patili zbog državnih ograničenja Interneta, koja su im onemogućavala pristup informacijama i povezivanje sa voljenima.
Uprkos prekidu vatre, zatamnjenje Interneta je i dalje na snazi, ostavljajući milione Iranaca u digitalnom mraku.
Kompanija za praćenje internet konekcije Netblocks saopštila je 5. aprila da je tekuće obustavljanje Interneta u Iranu najduže na nacionalnom nivou ikada zabilježeno u bilo kojoj zemlji.