Na prvi pogled, trotoari s drvoredom ulice Valijasr – kulturnom i komercijalnom centru Teherana – izgledaju obično. Radikalno je ono što ne vidite.
Žene idu gradom u majicama bez rukava i haljinama kratkih rukava, širokim pantalonama i uskim farmerkama. Neke nose marame po izboru. Mnoge ne. Kafići su puni, gužve su u saobraćaju.
Izgleda da niko ne gleda ili ne obraća mnogo pažnje na ono što se dešava. I to je ono što je najupadljivije.
Nekada ozloglašene patrole koje su nadzirale kako se žene oblače od glave do pete uglavnom su nestale iz svakodnevnog života na ulicama. Obavezna pravila o nošenju hidžaba i dalje postoje, ali je njihovo sprovođenje vidljivo ublaženo u većim iranskim gradovima, koji su bili poprišta na kojima su se žene borile za slobodu protiv takozvane moralne policije.
"Nisam videla patrole za hidžab veoma dugo", rekla je jedna stanovnica Teherana u kasnim tridesetim godinama za Radio Farda (Iranski servis RSE), pod uslovom da joj se ne objavljuje ime iz bezbednosnih razloga. "Žene se oblače kako hoće".
Protesti protiv hidžaba
Ova promena je usledila posle godina otpora žena koje su kulminirale protestima "Žena, život, sloboda" 2022, a ubrzala se poslednjih meseci tokom rata Irana sa SAD i širih političkih tenzija.
"Pre samo nekoliko godina, ovo je bilo nezamislivo", primetila je jedna majka dvoje dece u četrdesetim godinama koja je rekla da sada bez ikakvih incidenata obavlja poslove bez pokrivanja glave i u kratkim rukavima.
Ona se setila nedavnog odlaska u vladinu kancelariju za finansije bez pokrivene kose. Na vratima je službenik zamolio da stavi maramu na glavu, ali samo dok ne prođe ulaz.
"Zaposleni mi je rekao: 'Možete je skinuti kada odete'", rekla je ona. "Nasmejala sam se. Oni tačno znaju kako se žene osećaju u vezi s hidžabom".
Teško je reći tačno šta stoji iza ove promene – vladini zvaničnici to nisu komentarisali – ali analitičari kažu da to verovatno odražava političke računice, a ne reforme.
Samo nekoliko nedelja pre nego što je rat izbio 28. februara, protesti su potresli Islamsku Republiku, pošto su demonstracije koje su počele zbog rasta cena prerasle u masovne antirežimske nemire.
Bezbednosne snage ubile su hiljade ljudi – neki izveštaji kažu desetine hiljada – na ulicama širom zemlje kako bi ugušile ustanak i analitičari kažu da vlada verovatno želi da izbegne podsticanje tenzija u vreme kada Iranke pokušavaju da se nose s posledicama rata.
"Iranska vlada je bila primorana da prihvati ono što su žene zahtevale u vezi s hidžabom", rekla je Mansureh Šodžai, aktivistkinja za prava žena, autorka i istraživačica koja živi u Evropi. "Nasilja i represije koji su postojali ranije više nema. Ali to ne znači da se zakon promenio".
Ona je ukazala da čak i pojavljivanje žena bez hidžaba na državnoj televiziji poslednjih meseci odražava pritisak odozdo, iako vlasti pokušavaju da kontrolišu poruku.
"Vlada to koristi za propagandu", rekla je Šodžai. "Ona govori: Ne smetaju mi žene bez hidžaba sve dok prihvataju mene i moju politiku".
Ipak, rizici su i dalje opipljivi. Ranije ove godine, iranska pevačica Parastu Ahmadi osuđena je na 74 udarca bičem zbog snimanja i izvođenja pesme bez hidžaba.
Konzervativni grad
Van prestonice, zakon se sprovodi neujednačenije. U Mešhadu, jednom od najkonzervativnijih gradova u Iranu, Mahnuš, koja se predstavila samo imenom, rekla je da, iako je svakodnevni život i dalje restriktivniji nego u Teheranu, i dalje je značajno različit u odnosu na pre.
"Postoje konzervativne žene koje nose potpuni hidžab", rekla je ona, "ali postoji i mnogo žena koje uopšte ne pokrivaju glavu".
Čak i tokom verskih obreda povodom Muharema prošle nedelje, što je važan period u šiitskom islamu, prema njenim rečima, mnoge mlade žene pojavile su se u šarenoj odeći umesto u tradicionalnoj crnini.
Ograničenja su i dalje na snazi u određenim oblastima. Ona je rekla da je u gradskom svetilištu Imama Reze i okolnim hotelima i bazarima, policajci i dalje govore posetiteljkama da pokriju kosu. "Ali u kafićima, na ulicama, u javnom prevozu, nikoga nije briga šta nosite".
Žene širom Irana rekle su za RSE da je ublažavanje sprovođenja zakona počelo posle protesta 2022. izazvanih smrću Mahse Amini dok je bila u pritvoru zbog navodnog kršenja pravila o nošenju marame. Otkako je rat zaustavljen primirjem između SAD i Irana – potpisanom početkom aprila i obnovljenom u junu – sprovođenje zakona je dodatno ublaženo.
Sana, studentkinja u Karadžu, gradu u severno-centralnom delu Irana, veruje da se pravac promena ne može preokrenuti.
"Put do pune slobode može biti kratak ili može trajati mnogo godina", rekla je ona. "Ali kada društvo odluči da se promeni, promena postaje neizbežna".