Piše: Michael Scollon
Dok se borbe palestinske militantne rupe Hamas i Izraela intenziviraju, Iran sve glasnije govori o mogućnosti ulaska dodatnih oružanih grupa u sukob kako bi se ostvarila pobjeda protiv Izraela za, ono što Teheran naziva, "osovinu otpora".
Osovina, koju je Iran usavršavao tokom protekle četiri decenije je labava mreža ispostava i posrednika, militantnih grupa koje podržava Teheran i državnih faktora kao saveznika koji igraju važnu ulogu i iranskoj strategiji da se suprotstavlja Zapadu, arapskim neprijateljima i primarno Izraelu, piše redakcija Radija Slobodna Eveopa (RSE) na engleskom jeziku.
Aktivna u Pojasu Gaze, Libanu, Iraku, Siriji i drugdje ova mreža omogućava Iranu da kreira haos na neprijateljskoj teritoriji, dok istovremeno stvara prostor za poziciju sa koje može uvjerljivo da poriče svoju upletenost.
U slučaju posljednjeg sukoba koji uključuje Hamas koji podržava Iran, što je snažniji odgovor Izraela i što je jači uzvratni udarac izraelskih šiitskih i sunitskih neprijatelja u regiji, to bolje za Iran, kažu stručnjaci.
Ovo je strategija koja datira još prije 1979. godine i Islamske revolucije, kako kažu stručnjaci, ali ovu strategiju su usavršavale i rebrendirale kao "osovinu otpora" Quds snage, elitni ogranak Iranske islamske revolucionarne garde (IRCG) u inostranstvu.
"Iako novi termin, "osovina otpora" opisuje stari fenomen: pojedinca ili grupu koja je spremna da se bori za Iran kako bi dobila sredstva, oružje, vojnu obuku i podršku obavještajnih snaga", napisao je u komentaru sa RSE, Ali Alfoneh, istraživač sa Instituta arapskih država Zaljeva u Washingtonu.
Ali, iako se Iran otvoreno postavlja kao vodeći glas mreže dok poziva na globalni otpor protiv Izraela i Zapada, "Quds snage izbjegavaju mikromenadžment i daju posrednicima prostor za manevrisanje", rekao je Alfineh.
Ovaj relativni autoritet, koji je ponekad čak dovodio do toga da produžene ruke i saveznici rade na štetu regionalnih interesa Irana, otežava direktno okrivljavanje Irana.
'Uspješna strategija posrednika'
"Ako postoji bilo kakva vrsta kinetičke odmazde, vaša produžena ruka, vaš partner apsorbuje odmazdu, a ako vaš protivnik želi proširiti obim, teško mu je da politički poveže tačke kako bi to učinio", rekao je za RSE Behnam Ben Taleblu, viši saradnik Fondacije za odbranu demokratija sa sjedištem u Washingtonu.
Napad na Izrael od 7. oktobra koji je izvela sunitska militantna grupa Hamas bio je takav primjer, s Iranom koji je pohvalio napad u kojem je ubijeno više od 1.400 Izraelaca i koji je izazvao osvetničke udare Izraela na Gazu u kojima je do 20. oktobra ubijeno više od 3.700 ljudi i izazvana katastrofalna humanitarna kriza.
Ali i pored dugogodišnje podrške koju Iran daje Hamasu, za koji Alfoneh kaže da je istorijski bliži sunitskoj Saudijskoj Arabiji a da ga najvećim dijelom ga finansira Katar, Izrael i Zapad nisu bili u mogućnosti da povežu napad direktno sa Iranom.
"Kada se procjenjuju veze između Irana i Hamasa, ne možemo da zaboravimo želju Irana da prikrije i zamaskira svoju ulogu, što se uklapa u uspješnu strategiju Islamske republike i odnosa sa njenim posrednicima", rekao je Taleblu.
"Činjenica da je teško da se otkrije neposredni lanac naređenja ili vrlo jasno davanje zelenog svjetla zapravo jeste uspjeh strategije produžene ruke."
Osovina otpora je dio pokušaja Irana da izveze učenje o šiitskom islamu, koji je proglašen za zvaničnu religiju Irana nakon 1979. i "neke vrste mesijanske vizije o tome kako treba da izgleda Bliski istok", objasnio je Taleblu.
"Ova ideologija ima odjeka jedino kada je Bliski istok u haosu, a Islamska Republika je stručnjak u rukovođenju haosom", dodao je on.
Atentan koji su 2020. godine izvele SAD na komandira Quds snaga, Kasema Solejmanija, koji je viđen kao arhitekta "osovine otpora" i koji je imao veliki uticaj na njene članove, ubrizgao je element haosa unutar strukture same mreže.
Ali dok je ovaj atentat postavio izazove, nije bio dovoljan da poremeti Quds snage ili da slomi osovinu.
"Quds snage su visoko institucionalizovana vojna organizacija i atentat na general-majora Solejmanija nije imalo uticaja na rad organizacije", rekao je Alfoneh.
Osovina je nastavila sa svojim operacijama preko Hamasa i preko palestinskog Islamskog džihada u Gazi, koji takođe podržava Iran, zatim preko zakletog neprijatelja Izraela i produžene ruke Irana, Hezbolaha u Libanu te šiitske milicije u Iraku.
U Siriji IRCG je rasporedila trupe kako bi pomogle vladinim snagama podržavajući predsjednika Bašara Al-Asada i građanskom ratu u Siriji, dok u Jemenu Iran podržava Hutije, koji se bore protiv vojne alijanse predvođene Saudijskom Arabijom, regionalnim suparnikom Irana.
Ponekad su neke od ovih grupa pokazivale mišiće i isprobavale granice svoje nezavisnosti od Irana radeći protiv interesa Teherana.
Alfoneh se prisjetio Hezbalahove otmice izraelskih graničara 2006., za koju je rekao da je "rezultirala razornim ratom koji je bio mnogo problematičniji, jer je bio u suprotnosti s ukupnom iranskom strategijom korištenja Hezbalaha kao sredstva odvraćanja od Izraela".
Glavne razlike
Glavne razlike između Hamasa i Irana koje su zapažene tokom konflikta u Siriji bile su to što su palestinski militanti odbili da priteknu u pomoć Asadu koji je ključni saveznik Teherana.
Politički uspon nekih grupa, uključujući Hamas u Gazi, doveo je do toga da se neki distanciraju od Irana, makar retorički, kako bi povratili legitimitet tamo gdje djeluju lokalno.
Hamas je insistirao da samo on stoji iza višestrukog napada na Izrael, a da Iran i Hezbolah nisu imali nikakvu ulogu. Hezbalah je posljednjih dana razmijenio prekograničnu vatru s Izraelom u najvećoj eskalaciji nasilja od njihovog rata 2006. godine.
Izrael je optužio Hezbalah da je izveo napade "prema iranskim instrukcijama".
Vjeruje se da je palestinski Islamski džihad, koji je takođe prisutan u Libanu, bio uključen u prekogranične napade na Izrael 10. oktobra.
U Iraku, izvori Radio Farde RSE su rekli da su se iranski zvaničnici sastali sa šefovima proiranskih šiitskih milicija nakon napada na Izrael 7. oktobra.
Radio Farda je nakon toga izvijestio da su šiitske milicije u Iraku stvorile zajednički operativni štab s ciljem da podrže operaciju palestinskih militantnih grupa protiv Izraela.
Dok je Iran angažovao različite ispostave u zajedničkim operacijama u Siriji, Alfoneh je rekao za RSE da "generalno, Iran preferira da zadrži određeni nivo razdvojenosti kako curenja obavještajnih podataka od jednog ogranka ne kompromituje cijelu mrežu ispostava."
Strateška pobjeda?
Zauzvrat, reakcija izraelske vojske i diplomatska i vojna podrška Sjedinjenih Država nakon napada Hamasa i prijetnja da se uključe drugi članovi mreže "osovine otpora", može se posmatrati kao strateška pobjeda Irana.
"Činjenica da Sjedinjene Države moraju da otvoreno šalju konvencionalnu vojnu opremu Izraelu, u Teheranu se vidi kao pobjeda, jer moraju da odvraćaju aktera van struktura države kao što je to libanski Hezbolah", rekao je Taleblu i Fondacije za odbranu demokratije.
"Ovo vam pokazuje koliko su iranski posrednici i njihovi hibridni i konvencionalni i asimetrični vojni kapaciteti narasli u posljednjih nekoliko decenija."
Sa svoje strane, Hezbolah je 18. oktobra tvrdio da je "hiljadu puta jači" nego što je bio tokom posljednjeg rata s Izraelom, ističući mogućnost da je osovina u cjelini opasnija nego ikad u smislu vatrene moći i regrutacije novih članova.
Ali Alfoneh je rekao da snaga osovine koja se pojavila kada je Irana pozvao na prošireno savezništvo protiv Izraela, "nije važna".
"Sve dok manji porednici koje je lakše odbaciti, poput Hamasa, mogu da probuše rupu u izraelskoj Čeličnoj kupoli i demonstriraju slabost Izraela, i sve dok vrjedniji posrednici poput Hezbolaha mogu da se drže podalje od rata i pruže Iranu efikasno odbijanje od izraelskog bombardovanja iranskih nuklearnih postrojenja, Iran je savršeno zadovoljan", rekao je Alfoneh.
Taleblu je rekao da uprkos naporima Irana da se distancira od potencijalnog šireg konflikta koji uključuje njegove posrednike i militantne grupe koje čine osovinu otpora, važno je da se ne dozvoli da se Teheran krije pod plaštom uvjerljivog poricanja.
"Imperativ je da se pokrovitelj neprestano poziva na odgovornost, a ne samo posrednik", rekao je Taleblu. "Svaki put kad samo posrednika pozoveš na odgovornost, pokrovitelj će se boriti da živi još jedan dan."
Facebook Forum