Političke stranke u BiH pretvorile su se u elitističke agencije, a umjesto demokratije vlada plutokratija - to su samo neki od razloga zbog kojih je situacija u zemlji ovako haotična, kaže u intervjuu za RSE istoričar i novinar iz Sarajeva Vuk Bačanović.
Bačanović: BiH, uz ovaj problem elitizacije politike, znači, pretvaranja političkih stranaka, ne u predstavnike, nego u čisto elitističke agencije, ima i taj problem ustavnog haosa – unutrašnje podijeljenosti, ogromne birokratije koja proždire budžet, a s druge strane – nikakvu politiku zaštite domaće privrede ili interesa, pa se onda i taj ogromni novac kojim mi plaćamo birokratiju, uglavnom se odljeva na strane proizvode koji ulaze u BiH. Dakle, imamo jedan sveopšti haos u kojem nikom ne može biti dobro. Da se razumijemo: ne bi sama ustavna reforma promijenila suštinski stanje, što može promijeniti jedino jedna duboka ekonomska reforma, ne samo ovdje. To mora biti jedna globalna tendencija jer slični problemi postoje, kao što vidimo, u Grčkoj, u Portugalu, u Irskoj, u Tunisu – u kojem je upravo nastupio prevrat – imamo vrlo slične scenarije kao u Bosni i Hercegovini.
RSE: Šta je izlaz iz ovog začaranog bh. kruga svakodnevnog politikantstva?
Bačanović: Ono što bi moralo prethoditi svim drugim rješenjima jeste jedna temeljita ekonomska reforma koja bi relaksirala stvari u zemlji, ali smatram da bi jedna vlast koja bi imala odgovornu ekonomsku politiku mogla stvoriti preduslove
Nijedna vlast koja bi došla ne može sebe da razvija, ne može riješiti ključne probleme, jer su naše političke elite, oligarhije koje vladaju, prepustile finansije ove zemlje stranim komercijalnim bankama.
RSE: Pomenuli ste globalne promjene. U kom smjeru bi se trebale dešavati?
Bačanović: Očigledno je da je neoliberalni koncept, neoliberalni kapitalizam, pa čak i kapitalizam sam po sebi, pokazao sve svoje manjkavosti i da upravo to nije finansijski sistem na kojem možemo graditi perspektivnu budućnost. On donosi samo nesigurnost, donosi povlastice malim grupama ljudi, dok većina ostaje obezvlašćena, besperspektivna i nesigurna. Cijela istorija ljudskog roda je sukob raznih protivrječnosti. Kada je neki sistem oslabi, a izazove protiv sebe reakciju, on će se srušiti.
Najveće, ili većinu društvenih devijacija, kao što su kriminal, sklonost prevelikoj upotrebi droga, izaziva nejednakost, a nejednakost ni za koga nije dobra.
RSE: Koji sistem bi, eventualno, mogao zamijeniti neoliberalni kapitalizam?
Bačanović: To mora biti jedan socijalistički sistem, dakle sistem koji će poticati egalitarnost, jednakost među ljudima. Relevantne sociološke studije današnjice pokazuju da najveće, ili većinu društvenih devijacija, kao što su kriminal, sklonost prevelikoj upotrebi droga, izaziva nejednakost, a nejednakost ni za koga nije dobra. Nije dobra ni za one na dnu, ni za one na vrhu. Ako u sistemima nejednakosti postoji legaliziran kriminal, i postoji kao refleksija tog kriminala – kriminal na dnu. Društva sa više jednakosti su sretnija društva. I ovo društvo svakako će morati preći u neko drugo. Doći će do velikih lomova, to je sasvim sigurno.
RSE: Dakle, promijenila se malo globalna slika velikih sila.
Bačanović: Amerika je sada samo jedna od svjetskih sila. I dalje je velika sila, ali uz nju se rađa Kina, uz nju se rađaju zemlje Južne Amerike, Indija, pa i Rusija, iako ne u tolikoj mjeri kao nekada. Takva konstelacija odnosa je postojala u svijetu pred Prvi svjetski rat. Eto, to je isto jedna od indikacija, jer kapitalistički sistem proizvodnje se bazira na hiperprodukciji. On stalno traži nove resurse koje treba osvojiti da bi se proizvodnja uvećala, i to neminovno vodi sukobu – koji su uvijek u interesu malog broja ljudi. I opet se vraćamo na početak – da će sretno društvo ili sretnija društva biti ona s više jednakosti.
