Dostupni linkovi

Prvo je počelo ubijanje riječima, pa onda oružjem


Veseljko Koprivica

Gost intervjua Radija Slobodna Evropa je Veseljko Koprivica, novinar nezavisnog crnogorskog nedjeljnika "Monitor", koji govorio o tužbama za klevetu sa kojima se suočava, pravi razliku između sudskog pritiska na medije i legitimnog mehanizma odbrane ljudi o kojima se piše, priča o crnogorskim ratnim huškačima sa početka devedesetih i komentariše najavu srpskog tužilaštva da krene u krivični progon perjanica novinarskog patritizma.

RSE: Gospodine Koprivica, prethodne ste nedjelje u prvostepenom postupku oslobođeni optužbe da ste prije dvije godine oklevetali bivšeg lidera Liberalnog saveza Slavka Perovića jer ste u jednom od tekstova u "Monitoru" napisali da se u spuškom zatvoru susreo sa Milom Đukanovićem, što je Perović kategorično demantovao.

Koprivica: Prije nekoliko dana sam oslobođen i mislim da je to ohrabrujuće, ne samo za novinare nego i za sudije i mislim da na osnovu ove presude mogu da zaključim da sada u crnogorskim sudovima stasava jedna nova generacija sudija profesionalaca koji poštuju evropske standarde bar kada su u pitanju novinari. Vidjećemo kako će se stvari odvijati. Ja sam ovu spornu informaciju čuo od gospodina Slavka Perovića u vrijeme dok sam bio glavni urednik lista "Liberal". Nijesam ja tome pridavao nikakvo značenje. Nikakva to tajna nije bila. Ja sam u tom tekstu sasvim uzgredno pomenuo, a tema teksta je bila direktor spuškog zatvora, odnosno, Zavoda za izricanje krivičnih sankcija, kako se to sada zvanično zove. Nijesam ni sanjao da će to biti uvreda. Zašto bi bila uvreda da se politički protivnici sastaju i razgovaraju. Ja nijesam nikakve zaključke iz te rečenice izvodio, a nije nikakvog razloga bilo da ne povjerujem u istinitost te informacije. Sud je ocijenio na osnovu odgovarajućih zakonskih odredbi da moja namjera nije bila da klevetam, da namjestim bilo kakvu štetu časti i ugledu Slavka Perovića i presuda je oslobađajuća.Vidim da je advokat najavio žalbu, pa ću vidjeti kako će se taj proces završiti. Mislim da nema nikakvog zakonskog osnova da ja budem osuđen.

RSE: Gospodin Perović je očigledno to drugačije protumačio, ali taj slučaj sam pomenuo samo zato što je najsvježiji. Poznati ste kao jedan od najčešće tuženih crnogorskih novinara. Koliko tužbi vam trenutno "visi o vratu", i posebno, kako ih vi doživljavate? Da li, kao što pojedini ljudi iz medija to saopštavaju, kao sredstvo za zastrašivanje novinara i gušenje medija ili možda i kao legitiman način odbrane ljudi koji su predmet novinarskog istraživanja?
Protiv mene trenutno se vodi pet sudskih procesa koji nijesu završeni od 1994. godine kada su podignute prve tužbe protiv mene zbog jednog teksta o novinarima ratnim huškačima, do sada sam imao dvadeset tužbi, uglavnom u Crnoj Gori...

Koprivica: Protiv mene trenutno se vodi pet sudskih procesa koji nijesu završeni od 1994. godine kada su podignute prve tužbe protiv mene zbog jednog teksta o novinarima ratnim huškačima, do sada sam imao dvadeset tužbi, uglavnom u Crnoj Gori, ali imao sam i četiri, pet pokrenutih u sudovima u Beogradu jer sam jedno vrijeme bio odgovorni urednik i direktor lista "Danas" koji se štampao u Crnoj Gori kada je redakcija morala da se skloni od Slobodana Miloševića iz Beograda tako da su me, pored ostalih, tužili Vojislav Šešelj, Aleksandar Vučić i osuđen sam za to vrijeme na visoke novčane kazne. Imam trenutno pet sudskih procesa koji su u toku.

RSE: Kako doživljavate te tužbe? Da li ih doživljavate kao sredstvo za zastrašivanje ili kao legitiman način odbrane ljudi koji su predmet novinarskog istraživanja?

Koprivica: Ja sam to u početku doživljavao vrlo teško. Naravno, iako se sudski procesi moraju uračunati u cijenu ove profesije kojom se bavim, ali kada sam vidio na osnovu čega sudovi izriču presude, nijedan moj dokaz nijesu htjeli da uvaže, nijesu poštovali zakon, čak sam doživio da mi jedan sudija koji me je prvi osudio, da mu sada ne pominjem ime, izašao u hodnik i rekao da je morao da me osudi zato što ja radim u opozicionom listu i da će Viši sud ukinuti tu presudu. Tako je i bilo, ali su se sve ostale presude pozivale na njegovu presudu kao na sudsku praksu i tako je otvoren taj maratonski sudski proces koji je pretvoren u politički sudski proces i ja sam to doživio i kao lično zastrašivanje kao i svih ostalih novinara. Naravno, razgovarao sam sa kolegama, sa puno kolega i kada oni čuju, na primjer, da je protiv mene pokrenuto osam sudskih procesa, skoro istovremeno i oni će dobro razmisliti da li će se upuštati u istraživanje nekih delikatnih tema kao što su korupcija, neopravdano bogaćenje, kriminal i tako dalje.

RSE: Lani vas je Viši sud osudio po tužbi bivšeg glavnog urednika Televizije Crne Gore iz ratnih devedesetih Božidara Čolovića. Čolović vas je tužio zato što ste '94. kao urednik lista "Liberal", naveli da se u spisima Haškog suda nalaze zbog ratno huškačkih tekstova nalaze imena 16 crnogorskih novinara među kojima i ime Božidara Čolovića. Ipak se ispostavilo da je ta informacija netačna. Kako ste vi doživjeli tu osudu, da li se radilo o materijalnoj neistini, da li je to utvrđeno na sudu?

Koprivica:
Mora se ispraviti. Nikada ta informacija nije demantovana i ona je za mene i dalje istinita i pouzdana. Ja sam imao sticajem okolnosti, trebalo je u haškom sudu da svjedočim protiv Slobodana Miloševića, ja sam to odbio iz raznih razloga i u kontaktu sa predstavnicima Haškog suda oni su mi rekli da u spisima Haškog suda se nalazi najmanje 80 hiljada imena, među kojima su i novinari, grupa crnogorskih novinara. Ja sam siguran da tamo ti spisi postoje i njihova imena. Ja nijesam tvrdio da će oni biti osuđeni, ali u tužbama je pogrešno tretirana ta informacija, a sudije su prihvatale zdravo za gotovo ono što su novinari koji su me tužili naveli, a i pored dokaza da su oni zaista ratni huškači jer sam ja tražio analizu njihovih tekstova. Materijalni dokazi postoje da su oni podsticali na rat i da su ratni huškači. Među njima je i Božidar Čolović, bivši glavni urednik Televizije Crne Gore, kojeg je čak ta ista televizija prije nekoliko godina povodom svog jubileja prikazala kao ratnog huškača.
Meni su rekli od Haškog suda, naravno, sve je ovo nezvanično, da će prvo sudski procesi biti pokrenuti protiv pripadnika raznih vojnih i parovojnih formacija, političara i tako dalje, da će u drugom krugu eventualno doći na rad političari ili novinari. Bilo je tu i publicista.

RSE: Kako komentarišete to da pred Haškim sudom na kraju nijesu odgovarali ni mnogi političari, naši i srpski, a kamoli novinari koji su učestvovali u raspirivanju ratnog požara?

Koprivica:
Meni su rekli od Haškog suda, naravno, sve je ovo nezvanično, da će prvo sudski procesi biti pokrenuti protiv pripadnika raznih vojnih i parovojnih formacija, političara i tako dalje, da će u drugom krugu eventualno doći na rad političari ili novinari. Bilo je tu i publicista.

RSE: Nije bilo drugog kruga?

Koprivica: Nije bilo, ali pošto su se otegli ti procesi, onda i Hašku sud treba da završi svoj rad, oni vjerovatno nijesu računali da će to tako dugo trajati tako da nijesu novinari došli na red, ali je predloženo domaćim sudovima da oni otvore te procese.

RSE: To sam htio da vas pitam. Vidimo da se u Srbiji nešto tako desilo. Srpski tužilac za ratne zločine, kako je saopšteno, započeo je istragu o ulozi novinara u podsticanju ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije, nakon izjava pojedinih okrivljenih na suđenjima za ratne zločine, koji tvrde da su ih upravo pojedini tekstovi i novinski izvještaji stimulisali da učestvuju u zločinima. Šta mislite o toj akciji? Da li je pozdravljate ili ne?
Jedna nevjerovatna ratna propaganda se spustila na najniže grane, govorim konkretno i mislim na crnogorske državne medije, televiziju, radio i "Pobjedu" i njihove novinare. Oni su morali da odgovaraju za to. Prvo je u medijima počela priprema rata, pa onda su krenuli tenkovi i ratne jedinica.

Koprivica: Pozdravljam i podržavam, i trebalo je takvu akciju da podrže i novinari iz Crne Gore. Ja mislim da je i u Bosni i Hercegovini takođe podržana, prateći njihove medije, da je i tamo bilo sudskh procesa protiv novinara ratnih huškača, koliko je meni poznato i potpuno se slažem sa tim da su novinari odigrali veliku ulogu u podsticanju ratnih dejstava. Prvo je počelo ubijanje riječima, pa onda oružjem. Jedna nevjerovatna ratna propaganda se spustila na najniže grane, govorim konkretno i mislim na crnogorske državne medije, televiziju, radio i "Pobjedu" i njihove novinare. Oni su morali da odgovaraju za to. Prvo je u medijima počela priprema rata, pa onda su krenuli tenkovi i ratne jedinica.

RSE: Da ipak ne mislite da je to, kada govorite o pripremi rata u medijima, da je ona obavljena po nalogu političara. Zar ne bi bilo logično da se prvo sudi tim ideolozima i inspiratorima rata i političkoj vrhuški, a ne novinarima koji su bili šrafovi u toj čitavoj mašineriji, koji su obavljali samo svoj prljavi posao?

Koprivica: Da, naravno. Kada razmišljamo kao profesionalci, zašto se samo jedna grupa novinara upustila u to, zašto su oni prihvatili tako nečasnu ulogu. Naravno da nalogodavci prvi moraju da odgovaraju, ali ne možemo amnestirati ni novinare. Ja ne tražim da se neke drakonske kazne prema njima primjenjuju, ali moglo je, na primjer, da je lustracija izvršena u Crnoj Gori onda se oni nikada sigurno ne bi više mogli baviti tim poslom, kao ni mnogi političari svojim.

RSE:
Ali lustracija ne predstavlja krivičnu odgovornost, ona predstavlja samo udaljavanje sa javne scene.

Koprivica: Svi su ti ljudi napredovali i zadržali svoje pozicije. Nas koji smo bili protiv rata i pisali svoje tekstove kao što je, na primjer, list "Monitor". I danas iz raznih razloga možda ima jedan novinar u "Monitoru" protiv kojeg se vodi sudski proces. Mi smo bili profesionalci ja tvrdim da nijedan profesionalni standard mi nijesmo prekršili, da nijesmo prekršili novinarski kodeks ni Zakon o informisanju ni krivične zakone, ali smo takli moćnike i dok je sudstvo nesamostalno onda će se suditi novinarima koji pišu o takvim temama.

RSE: Nasuprot vašem mišljenju u Srbiji se digla velika prašina oko ovog mogućeg krivično progona novinara jer dio tamošnjeg esnafa vjeruje da bi uprkos nekim profesionalnilm grozotama koje su neki novinari činili u to vrijeme bilo veoma opasno dopustiti tužilaštvu da preuzme to čišćenje struke od kukolja, da bi tu moglo doći do raznih zloupotreba. Da li se toga bojite?

Nijesam o tome razmišljao, ali ja mislim da novinari prvo trebalo da osude svoje kolege koje su iznevjerile profesiju, koji su srozali i iskompromitovali profesiju. Možda je najbolje bilo da se tako počne.
Koprivica:
Nijesam o tome razmišljao, ali ja mislim da novinari prvo trebalo da osude svoje kolege koje su iznevjerile profesiju, koji su srozali i iskompromitovali profesiju. Možda je najbolje bilo da se tako počne. Može da se zloupotrijebljava, pošto je prošlo dosta vremena i sve se može izokrenuti i u progrešnom smjeru da krene, ali o tome nijesam razmišljao i sada mi to nije poznato i ne mogu komentarisati, ali moj stav je bio da su u novinarskim udruženjima morali da budu osuđeni ti novinari koji su se bavili ratnom propagandom i takozvanim patriotiskim novinarstvom.

RSE: U svakom slučaju, vjerujem da ćemo se oko toga složiti, trebalo bi izbjeći i zloupotreba i generalizaciju. Jedno vrijeme su se u Crnoj Gori, podsjetiću vas i nije to bilo tako davno, satanizovali svi pojedinci koji su bili na dubrovačkom ratištu, iako su tamo ljudi završavali pod raznim okolnostima. I vi ste bili na ratištu. Šta nam možete reči na tu temu? Kako kometarišete tu tezu da se neko satanizuje samo zbog tog jednog detalja iz biografije, a da se taj detalj ne stavlja u jednu kompletnu sliku iz toga vremena?

Koprivica: Treba sve posmatrati u tom vremenu da kako su tekle pripreme da je bio veliki pritisak i od strane političara, milicije, odnosno vojne policije. Ljudi su iz raznih razloga bili prinuđeni i protiv svoje volje, kao što sam bio ja, bili prisilno demobilisani. Ja sam o svemu tome objavio knjigu koja je imala tri izdanja, jedno je čak u Zagrebu objavljeno. Meni su poznati razni slučajevi. Ljudi su generalizovani i izračena je jedna generalna osuda svih. Neko je zbog pritiska, neko zbog porodice, neko rodbine. To je jedno vrijeme bilo vrlo konfuzno. Što je vrlo bitno, koliko je meni poznato, niko nije znao da će završiti na dubrovačkom ratištu, da će ti ljudi koji su prisilno demobilisani morali su da idu u tadašnju rezervu u rezervni sastav Jugoslovenske Narodne Armije i rečeno je samo da se brane crnogorke granice. Bili su izmanipulisani, prevareni od strane tadašnjih političara i vojnih komandanata.

RSE: Možda i o tome treba voditi računa kada razmatramo tu mogućnost da se krivično gone i ljudi koji su radili u crnogorskim medijima!

Koprivica: Da, naravno. Treba uvijek izvagati vrlo precizno svačiju odgovornost. Svaki slučaj je uglavnom individualan, ali nema kolektivne odgovornosti za ovakve stvari.

* * * * *
Više o medijskom podstrekivanju na ratne zločine pročitajte u Temi sedmice RSE.
  • 16x9 Image

    Petar Komnenić

    Školovao se u SAD, Podgorici i Beogradu. Dugogodišnji novinar RSE. Najčešće se bavi temama ratnih zločina, korupcije, pravosuđa.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG