Dostupni linkovi

Prioritet je otkloniti ustavne diskriminacije


Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH
Na Skupštini Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH, u subotu 13. novembra, za novu predsjednicu je izabrana Vera Jovanović, dugogodišnji ombudsmen Federacije BiH. Time je okončan period od devet mjeseci, kada je Komitet na svom čelu imao Sinana Alića kao vršioca dužnosti. Desilo se to nakon što je jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik, Srđan Dizdarević, odlučio da „ode“ u političke vode.

U tom vremenu bilo je i nekih javnih sporenja među članovima Komiteta, izborna Skupština je bila slabo posjećena, što je sve uticalo na smanjeni autoriteta i ugleda ove najznačajnije organizacije za zaštitu ljudskih prava u BiH. Osim vraćanja punog povjerenja u Helsinški komitet, nova predsjednica Vera Jovanović najavljuje, na prvom mjestu, borbu za socijalna prava građana.

RSE: U BiH su i dalje očigledna gruba kršenja ljudskih prava i sloboda, primjetno je odsustvo vladavine prava i pravne države, urađeno je malo na usklađivanju bh. zakonodavstva i prakse sa važećim međunarodnim normama. Iz mnoštva problema koji opterećuju ukupno stanje prava i sloboda čovjeka u BiH, šta biste naveli kao prioritet, odnosno, na čemu ćete posebno insistirati kao predsjednica Helsinškog komiteta?

Jovanović: Ja moram krenuti od činjenice da je Helsinški komitet nevladina organizacija i da na Helsinškom komitetu su zadaci koji se odnose na zaštitu i promociju ljudskih prava. Dakle, to su praktično dva segmenta rada u zaštiti, naravno prema onome što bude upravni odbor odredio,
Problem je da vlasti sve ove godine nisu svjesne da diskriminaciju treba otkoloniti
odnosno odlučio zajedno sa mnom šta su prioriteti, ja smatram i ocjenu sam takvu dala nakon što sam izabrana za predsjednika, da je praktično stanje ljudskih prava jako teško i da od mnoštva ljudskih prava koja su ugrožena, od onih najosnovnijih, preko treće generacije, koja se tuču zaštite okoline i drugih, pa da je ipak pored svega toga najteža situacija kad su pojedinci u pitanju stanje socijalnih prava. I zbog toga ću ja kad se bude radio program za sljedeću godinu inistirati na tome da mi i u zaštiti pojedinaca kad su u pitanju ljudska prava, ali također i na promicanju ljudskih prava što više govrimo o socijalnim pravima, ukazujemo ljudima i upoznajemo ljude sa pravima koja imaju. Vjerovatno ćemo raditi sa nekim grupama da u te projekte, ili u realizaciju projekata koji su već započeli, ugradimo ova socijalna prava kao najprioritetnija.

RSE: Ljudska prava u BiH se krše i na najvišem nivou, odnosno tamo gdje bi trebala biti posebno poštovana i zaštićena. To je naprimjer presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju Sejdić - Finci, koju bh. vlasti do sada praktično ignorišu.

Jovanović:
Problem je da vlasti sve ove godine nisu svjesne da diskriminaciju treba otkoloniti. Ali je još veći problem kada nakon presude takvog jednog suda, kao što je Međunarodni sud pravde, raspravljaju o toj presudi i izbjegavaju da je izvrše. To nije jedina presuda čak ni suda u Strazburu koju je donio i koju vlasti ignorišu, ali ovo je jedan od suštinskih razloga, odnosno suštinske ideje svakog demokratskog društva da svaki pojedinac ima pravo da bude biran i da bira, bez obzira gdje se nalazi na području BiH, što je, nažalost, slučaj sa diskriminacijom u vezi sa tim predmetom, ali i na nekim drugim predmetima. U svakom slučaju, mislim da se vlasti nakon konstituisanja moraju pozabaviti ovom presudom, moraju otkloniti ovu nelogičnost iz Ustava, a također i ostale diskriminacije koje u Ustavu postoje.

RSE: Međunarodni dan tolerancije je prilika da se osvrnemo na situaciju u BiH: uz očigledan porast stepena razumijevanja za drugog i drugačijeg, ipak svjedoci smo brojnih primjera kada se ne poštuju pripadnici različitih etničkih i religijskih zajednica, ili ne prihvataju posebnosti koje ljudi imaju.
Neophodno je razvijati što veću komunikaciju, uvažavati slobodu mišljenja, savjesti i vjere.

Jovanović
: To je problem koji je izuzetno prisutan u BiH, ali to je, nažalost, problem koji je posljedica odnosa vlasti prema svojim građanima, prema ljudskim pravima, prema kulturi ljudskih prava, jer praktično tolerancija se osnažuje prvo učenjem o njoj. Obrazovanje je za toleranciju izuzetno značajno. Tu su faktor ne samo škole i univerziteti, nego moraju biti i nevladin sektor i vlasti. Neophodno je razvijati što veću komunikaciju, uvažavati slobodu mišljenja, savjesti i vjere. Tolerancija ustvari znači da se nečiji pogled na svijet ne smije nametati drugima, da savko ima pravo da iznese i da zastupa svoj pogled na svijet - jer tolerancija je ustvari sklad različitosti.
XS
SM
MD
LG