RSE: Samit Alijanse sa velikom pažnjom praćen je i u cijelom regionu. Naši susjedi, Hrvatska i Albanija, dobili su poziv za članstvo. Makedonija je blokirana zbog spora sa Grčkom. Ukrajina i Gruzija će morati da sačekaju. Da li je za vas ovakav scenarij bio očekivan?
KENTERA: I pored dosta dobre upućenosti, i u prilike u regionu i u ono o čemu se govorilo na samom Samitu, za mene je iznenađenje prijem Albanije u NATO alijansu, ali ne zbog toga što Albanija nije zaslužila da bude primljena, već zbog toga što se prije samog Samita govorilo da, zajedno sa Makedonijom, Albanija neće postati članica ove Alijanse. I ovaj Samit je pokazao da neke veoma bitne odluke mogu biti donijete u posljednjem trenutku. Tako je bilo i sa Albanijom koja je primljena apsolutno na osnovu svojih zasluga, kao što je trebala biti primljena i Makedonija, ali zbog stava Grčke oko imena, kao i zbog nekih drugih stvari, prije svega zbog unutrašnje stabilnosti same države, Makedonija nije primljena. Prijem same Albanije može imati posljedice na unutrašnje prilike u Makedoniji. Ostaje nam da vidimo u narednom periodu kako će se odvijati situacija. U svakom slučaju može doći do destabilizacije Makedonije, eventualno i do pada vlade u toj zemlji, tako da nisam siguran koliko je bio pametan potez primati Albaniju bez Makedonije. Hrvatska je na osnovu svega onoga što je u proteklom periodu uradila primljena sasvim očekivano. Tu nije bilo nikakve dileme. Njima sve čestitke. Nadamo se da će i Crna Gora nastaviti tim putem i da će na nekom od narednih samita i ona dobiti poziv za Akcioni plan, pa onda i za članstvo u samoj Alijansi.
RSE: Crna Gora dobila je poziv za uključenje u intenzivirani dijalog sa NATO. Što to znači za Crnu Goru? Da li je to, kako mnogi tvrde, predvorje za poziv u članstvo?
KENTERA: Ne bih to baš nazvao predvorjem za poziv u članstvo. Onog dana kada Crna Gora dobije poziv za članstvo, mogli bi govoriti o predvorju za članstvo u NATO. U svakom slučaju, intenzivirani dijalog predstavlja jedan stepen kojim su sve zemlje, pa i sama NATO alijansa, pokazale spremnost da na jednom mnogo većem stepenu sarađuju sa Crnom Gorom, jer je Crna Gora u proteklom periodu uradila apsolutno sve što je bilo potrebno i dostigla jedan nivo demokratizacije u zemlji, kako bi potpuno zasluženo dobila poziv za intenziviranje razgovora. Da je bilo govora, kao što su neki komentari, da su u pitanju nagrade, onda bi Crna Gora već na ovom Samitu dobila poziv za članstvo u Akcionom planu. Kako do njega nije došlo, što je bilo realno za očekivati, onda nema govora o bilo kakvim nagradama, tako da sve ovo što je učinjeno je apsolutna zasluga same Crne Gore i njenih institucija koje su bile nadležne za sprovođenje tog procesa.
RSE: Postoje procjena da bi već naredne godine Crna Gora mogla da dobije poziv za članstvo u NATO. Hrvatska je tek nakon 16 godina od samostalnosti dobili poziv za članstvo u NATO.
KENTERA: Mislim da nije realno za očekivati da već iduće godine Crna Gora dobije poziv za članstvo u NATO. Treba biti realan i uzeti u obzir da Samit u Berlinu, povodm 60-godišnjice postojanja NATO alijanse, neće, kako sada stvari stoje, biti Samit za proširenje. Ono što bi za Crnu Goru u svakom slučaju bilo dobro jeste da dobije poziv za članstvo u Akcionom planu. Ukoliko se to ostvari, onda možemo govoriti da je Crna Gora u predvorju NATO, ali ni to ne znači da će već 2010. ili 2011. godine postati članica NATO alijanse. Hrvatska, Albanija i Makedonija već dugo godina prolaze razne cikluse NATO-a, a nisu taj poziv dobile sve do ove godine. Veoma je bitno da se u Crnoj Gori shvati da taj poziv neće uslijediti ukoliko javno mnijenje ostane na ovako niskom nivou. Trenutno je oko 30 posto javnog mnijenja za članstvo, tako da je to ono na čemu se u narednom periodu mora raditi, ukoliko želimo da Crna Gora jednog dana postane članica NATO saveza. Vlada Crne Gore je donijela komunikacionu strategiju i preduzima se veliki broj mjera i konkretnih projekata kako bi se informisali građani Crne Gore, na jedna objektivan i adekvatan način, potpuno argumentovano, o svim prednostima i eventualnim manama ulaska Crne Gore u NATO.
RSE: Građani i određene institucije, kada govore o NATO, uglavnom misle na vojni aspekt. NATO je danas mnogo više politički, nego vojni pakt.
KENTERA: To je i jedan od razloga u Crnoj Gori zašto imamo tako lošu situaciju kada je u pitanju javno mnijenje, a to je upravo doživljavanje NATO alijanse, prije svega, kao jedne vojne alijanse. Moramo biti realni i vratiti se na 1999. godinu kad je NATO alijansa bombardovala tada bivšu Jugoslaviju, u čijem je sastavu bila i Crna Gora. Još su uvijek svježa sjećanja na 1999. godinu i takve stvari se ne bi trebale zaboravljati, ali se ipak trebamo okrenuti budućnosti i prihvatiti činjenicu da NATO više nije samo vojna Alijansa, ali prvenstveno politička, u kojoj se odluke donose konsenzusom. Upravo je Bukurešt pokazao da, bez obzira na to koliko su neke odluke bile pravedne ili ne, one se na kraju ipak donose konsenzusom. To upravo pokazuje primjer Makedonije, čiji je prijem blokirala Grčka i gdje apsolutno nije bilo moguće uticati na promjenu te odluke. Mislim da je to jedan od najboljih primjera da se radi o prvenstveno političkoj organizaciji, gdje apsolutno nema govora o tome da bilo koja odluka može biti donijeta ukoliko nije donijeta upravo konsenzusom.
