Sve što je nametnuto na bilo koji način biće problem dugoročno u BiH i manifestovaće se u regiji zapadnog Balkana. Samo kad se sami dogovorimo onda to ima šansu da funkcioniše, rekao je u intervjuu za RSE člana Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović.
RSE: Gospodine Radmanoviću, proteklu godinu obilježili su neuspjeli dogovori kako u organizaciji domaćih političara tako i uz posredstvo stranaca. Dogovori su se tumačili različito, i od svih realizovan je jedino onaj koji se tiče statusa Distrikta Brčko. Zašto su ovi pokušaji propali?
Radmanović: Kad to pitate mislite samo na ustavne promjene. Bilo je mnogo stvari koje su političari unutar BiH i dogovorili, ali moram reći da mi imamo potpuno različite poglede i predstavnika konstitutivnih naroda na unutrašnju organizaciju BiH i zato dolazi do niza problema, bez obzira kad se i sami dogovaramo, a još više je problema kada pokušaju stranci da nam „pomognu“.
RSE: Iz nedavnih razgovora između gospode Milorada Dodika i Dragana Čovića dala se i podrška stvaranju trećeg entiteta u BiH. Da li je troentitetska BiH zaista moguća?
Radmanović: Taj dogovor HDZ-a i SNSD-a ne bih baš nazvao podrškom trećem entitetu. Tačno je da legitimni predstavnici hrvatskog naroda sve jasnije izražavaju želju za svojom konstitutivnom jedinicom, koja bi bila entitet ili nešto slično. Nije nadležnost SNSD-a da kaže podržavamo ili ne podržavamo to. Drugo je pitanje šta mi o tome lično mislimo. Ja lično mislim da bi bolje funkcionisala BiH kada bi imala i jednu jedinicu u kojoj je većinski hrvatski narod. SNSD ostaje u koncepciji Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovog Aneksa 4 koji je ustav, koji reguliše ravnopravnost tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Naravno, ubuduće će se morati razgovarati i o trećoj ili nekoj drugoj jedinici - i sve može biti na stolu i predmet razgovora u BiH - računajući na to da ko god je na vlasti u RS misliće da RS treba da zadrži sadašnja ovlaštenja i teritoriju i tu će uvijek biti u sukobu sa onima koji traže novu teritorijalnu jedinicu i, naravno, sa sarajevskim političkim krugom koji misli da su entiteti inače u BiH višak, što je nemoguće prihvatiti u neko dogledno vrijeme.
RSE: Zastupate stav kako ipak treba dati bh. političarima mogućnost da se dogovore, te da s tim u skladu OHR treba da se povuče u kapacitetu koji sada ima. No, domaće političke snage nisu opravdale tvrdnju, što je otvorilo put visokom predstavniku u BiH da nametne odluke.
Radmanović: Sve što je nametnuto na bilo koji način biće problem dugoročno u BiH i manifestovaće se u regiji zapadnog Balkana. Samo kad se sami dogovorimo onda to ima šansu da funkcioniše. Tačno je da nismo pokazali da se baš lako dogovaramo u BiH, ali moram reći da nam nisu nisu ni dozvolili. Tu prije svega mislim na Kancelariju visokog predstavnika, na samog viskog predstavnika, bez obzira kako se on zvao, na moćne članice PIC-a koje pomažu visokom predstavniku. Oni svi zajedn o ne dozvoljavaju domaćim političarima da se sami dogovore. Ključ rješenja u BiH jeste dogovor tri konstitutivna naroda, odnosno legitimnih predstavnika i dva entiteta.
RSE: Koliko je eventualno raspisivanje referenduma u RS iz ove perspektive rješenje i adekvatan odgovor na trenutnu političku krizu?
Radmanović: Treba podsjetiti da je sadašnja priča o referendumu vezana za ranije zaključke Narodne skupštine RS koja je rekla da će odbiti svako dalje nametanje od strane visokog predstavnika. Taj zaključak Narodna skupština mora realizovati. Realizacija zaključka znači odbijanje nametnutih rješenja i pozivanje građana da kažu šta misle o tome. To, naravno, ne može biti preko noći. Do njega na kraju mora doći, prvo što sve zemlje demokratske u svijetu imaju pravo na referendum, to pravo se ne može ukinuti narodima u BiH. Kakvo će pitanje biti postavljeno, to je stvar organa koji donose odluku, stvar zakona. Mislim da u RS treba da prođe još jedan period dok se zakon, koji je stari, inovira ili donese novi. Ima još nekih ograničenja, ali vidjećemo kad će to biti.
RSE: Govori se i o referendumu za pristupanje NATO savezu? Zar BiH nema interesa od ulaska u NATO?
Radmanović: Opredjeljenje u BiH je već pet godina da se ide prema NATO savezu i u tom smjeru se i radilo u BiH, prije svega kada je u pitanju reforma oružanih snaga koja je uspjela i za koju ja mislim da može i ubuduće da se nastavi, ali se pojavio značajan broj NATO-skeptika, bar u jednom dijelu BiH, o čemu se mora voditi računa, i čemu se mora odgovoriti. I neke druge zemlje, razvijenije nego BiH, opredjeljivale su se na referendumu za pristupanje NATO savezu. Sad nije vrijeme za referendum, jer BiH nije čak došla ni do MAP-a, a od MAP-a do stalnog članstva ima nekoliko godina raznih reformskih poteza, a opredjeljuje se u momentu kada treba potpisati sporazum o pristupanju.
RSE: Gospodine Radmanoviću, ko je kriv za propalu liberalizaciju viznog režima?
Radmanović: Mnogo je krivaca. Trebamo samokritično da kažemo u BiH da nismo izvršili sve obaveze. Ja mislim da ima tri ili četiri još od 174, koliko je ukupno bilo. I tu krivicu domaći političari moraju prihvatiti. Nismo osjetili ni volju u EU da se to desi kada su u pitanju građani BiH. Znamo da je jedan broj zemalja, mnogo većih nego što je BiH, dobijao da nije uopšte ispunio uslove, no to nije trebalo da nas uspava. Sad je jasno da ćemo u naredna dva, tri mjeseca završiti sve te preostele obaveze, i ostaje na Savjetu ministara EU da odluči o bezviznom režimu.
RSE: Nedavno je propao pokušaj Turske da okupi bošnjačke političke lidere, s druge strane prisutne su konsultacije političara iz RS sa Beogradom. Da li je ova vrsta političkog djelovanja i homogenizacije opravdana?
Radmanović: Prvo moram reći da ne znam da je postojao pokušaj da se okupe bošnjački lideri u Turskoj. Različite su bile informacije o svemu tome. Obrnuto od toga. iz RS obavljaju se konsultacije sa Beogradom na fonu specijalnih paralelnih veza - i nema ništa posebno kada je to u pitanju. Ja ne mislim da se radi tu o nacionalnoj homogenizaciji. Ona je ostvarena još ranije i na druge načine, bez obzira koliko su na to uticali Beograd i Zagreb, eventualno i Ankara. BiH je podijeljeno društvo, prije svega po nacionalnim šavovima, a onda i na drugi način. No, iz toga trebamo izvući korist. Ako se veće zemlje, prije svega naši susjedi Hrvatska i Srbija, trude oko BiH, ako sada još veća zemlja Tusrka želi da pomogne u ukupnom razvoju BiH, moramo biti pametni da to sve zajedno iskoristimo, a ne da napravimo korake ka još većim podjelama koji će uticati i na razvoj svih dijelova BiH.
RSE: Tokom 2009. godine je bilo nekoliko kriza. S obzirom da je ova godina izborna, šta možemo očekivati?
Radmanović: Možemo očekivati više retorike, one žešće, koja će biti i između nacionalnih grupa i u okviru nacionalnih grupa, jer u okviru svake nacionalne grupe ima nekoliko političkih partija koje se sukobljavaju. I kada su izbori i u razvijenijim zemljama na to nailazimo, pogotovo u BiH. No, mislim da bismo se svi trebali okrenti ka potezima koji će voditi ozdravljenju ekonomije u BiH, što znači smanjenju nezaposlenosti, povećanju bruto nacionalnog dohotka. I lično mislim da će tako i biti. Mislim da će građane opredjeljivati i programi i mogućnost realizacije program za jedan bolji život. No, nećemo izbjeći teške optužbe sa jedne, druge, treće strane i u okviru svake od njih, ali sam siguran da će se to završiti demokratski.
RSE: Kako iz ugla člana Predsjedništva gledate na presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu o diskriminatornoj odredbi ustava BiH o nemogućnosti kandidiranja manjinskih naroda na ovu poziciju?
Radmanović: Lično odavno govorim da je to trebalo promijeniti u Ustavu BiH. Nijedna politička ličnost u BiH ne spori da svi moraju imati ista prava. Ali nismo to promijenili, jer kad dođemo do potrebe promjene Ustava, onda se pojave oni koji hoće više, preko puta njih oni koji ne daju to više - i propadne promjena Ustava. Mogli smo sami da spriječimo takvu doluku. Odluka Suda u Strazburu je i kritika onima koji su radili Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Lideri političkih partija trebaju brzo dogovoriti se kako da se dođe do izmjene jednog ili dva člana Ustava BiH koji će znati primjenu Evropske konvencije o ljudskim pravima i obezbijediti da se poštuje odluka Suda u Strazburu.
RSE: Znači li to da na narednim izborima možemo očekivati i kandidaturu Srbina iz Federacije ili Bošnjaka, recimo, iz RS na mjesto člana Predsjedništva?
Radmanović: Možemo očekivati da se kandiduje takav, a da li će biti biti izabran to ćemo vidjeti.
