Radulović: Mislim da su trebali da dobiju tu Vladu mnogo ranije i da je taj intermeco samo usporio neke procese koji trebaju redovno da se odvijaju. Već kada je dobijena, čini mi se da Vlada ne donosi puno novoga. Bio sam iznenađen da su neki ministri ostali na svojim mjestima. Ne mogu da ulazim u razloge premijera zašto je to tako. Nisam siguran koliko će određene strukture, koje su već radile tamo gdje rade uspjeti, na neki način uspjeti da pokrenu dalje reformske procese kada ih već do sada nisu značajnije pokretale.
Ne postoje neka značajnija obećanja koja se ne poklapaju sa onim što je premijer ranije obećavao. Nadam se da će u nekim oblastima, kao podizanje administrativnih kapaciteta i u sistemu obrazovanja, doći do značajnijih pomaka jer ne vidim da je to do sada bio slučaj. Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala se ne može svesti na borbu sa marginalnim ličnostima u lokalnim samoupravama i lokalnim sudovima, koji inicijalno pred izbore budu optuženi, a nakon toga se svi ti procesi stavljaju na stranu. Mislim da Evropska unija više neće biti zadovoljna tom vrstom Potenkimih sela, kada je borba protiv korupcije i organizovanog kriminala u pitanju i mislim da će se sve više tražiti mnogo konkretnije djelovanje prema mnogo višim nivoima, nego što je to sada.
RSE: Nova Vlada je izabrana na prijevremenim izborima, kako bi u punom mandatu odgovorila brojnim obavezama u procesu evropskih integracija, a nakon aplikacije za sticanje statusa kandidata za članstvo u Uniji. Tako je makar proklamovano, a prvi test, ili prvo opipljivo vrednovanje napora u tom smjeru je vizna liberalizacija, to jeste stavljanje Crne Gore na bijelu šengen listu. Posljednje informacije iz Brislea su optimistične, iako se pominju još neki uslovi koje treba da ispunimo. Kako vi tu vidite stanje stvari?
Radulović: Optimista sam i potpuno se slažem sa nekim ocjenama koje stižu iz Brisela, i od aktera i od predstavnika Evropske komisije u Crnoj Gori, ali dio naših predstavnika iz Brisela smatra da će u junu doći do pozitivne odluke koja će kasnije inicirati i druge pozitivne odluka unutar evropskih kultura, koja će početkom 2010. godine dovesti do zaključnog dokumenta vezanog za viznu liberalizaciju i odstranjivanje viznog režima.
Tih nekoliko oblasti, gdje smo dobili jedan mali dodatni domaći zadatak, mislim da neće predstavljati veliki problem jer se radi o oblastima gdje država i Vlada mogu vrlo brzo da intervenišu, osim oblasti koja se tiče sređivanja stanja u odnosima prema raseljenim licima i izbjeglicama. Za to će biti potrebno duže vrijeme i veće angažovanje domaćih struktura i mnogo veća pomoć Evropske unije. Optimista sam i mislim da će crnogorske strukture to uraditi jer bi to bila velika pobjeda za Đukanovićevu Vladu i mislim da on to neće ostaviti slučaju.
RSE: Kada govorimo o sve češćim porukama i izvještajima koji sa bitnih međunarodnih adresa stižu u Podgoricu, vi ste upravo apostrofirali važnost njihovog vjerodostojnog isčitavanja, odnosno isčitavanja lišenog partitokratskog konteksta, što je neki uslov za objektivnu samoanalizu i efikasan rad na poboljšanju društvenih prilika. Čini se da i vlast i opozicija, iako su prvi odgovorniji, to koriste u međusobnim političkim obračunima. Kada će takva praksa prestati?
Radulović: Takva će praksa prestati kada se demokratizuju i uozbilje strukture vladajućih i opozicionih partija. Već godinama upozorovam određene čelike opozicionih partija kakvo vrijeme dolazi, a to radim i danas. Apelujem na njih da prevashodno opozicione partije kreiraju određene poluprofesionalne i profesionalne strukture, da se jedan broj mladih ljudi, sposobnih, obrazovanih ljudi, fokusira ka procesima evropske integracije, gdje će se na mnogo ozbiljniji način baviti, ne samo tim izvještajima i dokumentima, već mnogim drugim pitanjima vezanim za sve ono što to podrazumijeva , što iziskuju reforme u našem društvu. To tumačiti kroz vizuru procesa evropske integracije. To do sada nisam vidio u opozicionim partijama i to je jedan njihov veliki nedostatak.
Smatram da ukoliko bi opozicione partije nastupale mnogo ozbiljnije i argumentovanije, da bi to bio dodatni pritisak na Vladu da onda i ona ubrza procese reformi, ali i da mnogo ozbiljnije shvate i borbu na javnoj sceni, da počnemo da razgovaramo o argumentima.
Smatram da ukoliko bi opozicione partije nastupale mnogo ozbiljnije i argumentovanije, da bi to bio dodatni pritisak na Vladu da onda i ona ubrza procese reformi, ali i da mnogo ozbiljnije shvate i borbu na javnoj sceni, da počnemo da razgovaramo o argumentima. Ovako, kada opozicija krene sa čitanjem i iščitavanjem samo onih segmentiranih dijelova izvještaja koji njoj odgovaraju, onda uvijek dobivamo salvu retorika vladajućih partija i novinara koji su naklonjeni vladajućim strukturama, posebno od strane RTVCG. Mislim da to nije dobar put i da vladajuća struktura takvim ponašanjem i takvim jednostranim prenošenjem onih dijelova izvještaja koji njima odgovaraju ne čine uslugu ni sebi, ni Crnoj Gori, niti u odnosima sa Briselom.
RSE: Da li istovremeno vlasti iskreno i u dovoljnoj mjeri prihvataju učešće ostalih segmenata društva u evropskim integracijama, ne samo političkih, kao što je saradnja sa opozicijom, već i sa civilnim, prije svega nevladinim sektorom?
Radulović: Na žalost mislim da ne jer i dalje u predominantnom dijelu vladajućih partija postoji i preovladava stav da su nevladine organizacije nužno zlo, da nas moraju tolerisati samo zato što moraju, a ne zato što radimo dobre stvari. To nije ni malo dobro za crnogorsko društvo. Ima pomaka, ne mogu reći da nema. Svijest raste, posebno kod onih aktera koji su direktno u vezi sa nevladinim organizacijama.
Ono što zabrinjava je stanje sa univerzitetom. Mislim da tamo nema niti dovoljno znanja, niti dovoljno volje da se dobije novo znanje. Mislim da ta volja uopšte ne postoji, već nasuprot, da postoji vrlo jaka volja da se blokiraju novi ljudi i nove strukture, koje bi mogle donijeti neke promjene vezano sa nivoom znanja za evropske integracije. Mediji i njihov uticaj je predominantan u ovom radu, ali i tu sam nezadovoljan sa strukturom znanja crnogorskih novinara jer kao i mnoge druge oblasti i ova oblast se pokriva na vrlo površan način.
RSE: Nije li ključno pitanje hoće li crnogorska Vlada pokazati dovoljno odlučnosti i političke volje da napravi krupnije pomake ka društvu evropskih vrijednosti sa većim stepenom demokratičnosti, sa demonopolizovanom ekonomijom, sa ojačanim institucijama i iznad svega sa vladavinom prava, čiji je garant reformisano pravosuđe? Kritičari bi rekli da bi vladajuća garnitura prethodno morala samu sebe da reformiše.
Radulović: Uglavnom se slažem sa tom konstatacijom. Mislim da su reforme neophodne unutar samog DPS-a i unutar samog SDP-a. Reforme su neophodne u ove dvije partije jer to je jedini način da se reformiše i sama Vlada. Mislim da reforma mora doći upravo iz samog vrha ovih partija. Oslanjam se na političku pragmu Đukanovića i na eventulane buduće reforme jer ukoliko Đukanović ozbiljno planira Lukšića za nasljednika, mislim da za tako nešto mora napraviti mnogo demokratskije i otvorenije strukture i unutar sopstvene partije i unutar Crne Gore jer samo u slučaju dalje demokratizacije ovog društva takav razvoj događaja može biti podržan i imati širi front. Bojim se da ukoliko takvih pomaka u naredne dvije godine ne bude, da taj scenario može imati sasvim drugačiji epilog, koji se oda može reflektovati na samu strukturu DPS-a i na mnogo revolucionarnija događanja unutar samog DPS-a, nego što se u ovom trenutku može predvidjeti.
Ne postoje neka značajnija obećanja koja se ne poklapaju sa onim što je premijer ranije obećavao. Nadam se da će u nekim oblastima, kao podizanje administrativnih kapaciteta i u sistemu obrazovanja, doći do značajnijih pomaka jer ne vidim da je to do sada bio slučaj. Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala se ne može svesti na borbu sa marginalnim ličnostima u lokalnim samoupravama i lokalnim sudovima, koji inicijalno pred izbore budu optuženi, a nakon toga se svi ti procesi stavljaju na stranu. Mislim da Evropska unija više neće biti zadovoljna tom vrstom Potenkimih sela, kada je borba protiv korupcije i organizovanog kriminala u pitanju i mislim da će se sve više tražiti mnogo konkretnije djelovanje prema mnogo višim nivoima, nego što je to sada.
RSE: Nova Vlada je izabrana na prijevremenim izborima, kako bi u punom mandatu odgovorila brojnim obavezama u procesu evropskih integracija, a nakon aplikacije za sticanje statusa kandidata za članstvo u Uniji. Tako je makar proklamovano, a prvi test, ili prvo opipljivo vrednovanje napora u tom smjeru je vizna liberalizacija, to jeste stavljanje Crne Gore na bijelu šengen listu. Posljednje informacije iz Brislea su optimistične, iako se pominju još neki uslovi koje treba da ispunimo. Kako vi tu vidite stanje stvari?
Radulović: Optimista sam i potpuno se slažem sa nekim ocjenama koje stižu iz Brisela, i od aktera i od predstavnika Evropske komisije u Crnoj Gori, ali dio naših predstavnika iz Brisela smatra da će u junu doći do pozitivne odluke koja će kasnije inicirati i druge pozitivne odluka unutar evropskih kultura, koja će početkom 2010. godine dovesti do zaključnog dokumenta vezanog za viznu liberalizaciju i odstranjivanje viznog režima.
Optimista sam i potpuno se slažem sa nekim ocjenama koje stižu iz Brisela, i od aktera i od predstavnika Evropske komisije u Crnoj Gori.
Tih nekoliko oblasti, gdje smo dobili jedan mali dodatni domaći zadatak, mislim da neće predstavljati veliki problem jer se radi o oblastima gdje država i Vlada mogu vrlo brzo da intervenišu, osim oblasti koja se tiče sređivanja stanja u odnosima prema raseljenim licima i izbjeglicama. Za to će biti potrebno duže vrijeme i veće angažovanje domaćih struktura i mnogo veća pomoć Evropske unije. Optimista sam i mislim da će crnogorske strukture to uraditi jer bi to bila velika pobjeda za Đukanovićevu Vladu i mislim da on to neće ostaviti slučaju.
RSE: Kada govorimo o sve češćim porukama i izvještajima koji sa bitnih međunarodnih adresa stižu u Podgoricu, vi ste upravo apostrofirali važnost njihovog vjerodostojnog isčitavanja, odnosno isčitavanja lišenog partitokratskog konteksta, što je neki uslov za objektivnu samoanalizu i efikasan rad na poboljšanju društvenih prilika. Čini se da i vlast i opozicija, iako su prvi odgovorniji, to koriste u međusobnim političkim obračunima. Kada će takva praksa prestati?
Radulović: Takva će praksa prestati kada se demokratizuju i uozbilje strukture vladajućih i opozicionih partija. Već godinama upozorovam određene čelike opozicionih partija kakvo vrijeme dolazi, a to radim i danas. Apelujem na njih da prevashodno opozicione partije kreiraju određene poluprofesionalne i profesionalne strukture, da se jedan broj mladih ljudi, sposobnih, obrazovanih ljudi, fokusira ka procesima evropske integracije, gdje će se na mnogo ozbiljniji način baviti, ne samo tim izvještajima i dokumentima, već mnogim drugim pitanjima vezanim za sve ono što to podrazumijeva , što iziskuju reforme u našem društvu. To tumačiti kroz vizuru procesa evropske integracije. To do sada nisam vidio u opozicionim partijama i to je jedan njihov veliki nedostatak.
Smatram da ukoliko bi opozicione partije nastupale mnogo ozbiljnije i argumentovanije, da bi to bio dodatni pritisak na Vladu da onda i ona ubrza procese reformi, ali i da mnogo ozbiljnije shvate i borbu na javnoj sceni, da počnemo da razgovaramo o argumentima.
Smatram da ukoliko bi opozicione partije nastupale mnogo ozbiljnije i argumentovanije, da bi to bio dodatni pritisak na Vladu da onda i ona ubrza procese reformi, ali i da mnogo ozbiljnije shvate i borbu na javnoj sceni, da počnemo da razgovaramo o argumentima. Ovako, kada opozicija krene sa čitanjem i iščitavanjem samo onih segmentiranih dijelova izvještaja koji njoj odgovaraju, onda uvijek dobivamo salvu retorika vladajućih partija i novinara koji su naklonjeni vladajućim strukturama, posebno od strane RTVCG. Mislim da to nije dobar put i da vladajuća struktura takvim ponašanjem i takvim jednostranim prenošenjem onih dijelova izvještaja koji njima odgovaraju ne čine uslugu ni sebi, ni Crnoj Gori, niti u odnosima sa Briselom.
RSE: Da li istovremeno vlasti iskreno i u dovoljnoj mjeri prihvataju učešće ostalih segmenata društva u evropskim integracijama, ne samo političkih, kao što je saradnja sa opozicijom, već i sa civilnim, prije svega nevladinim sektorom?
Radulović: Na žalost mislim da ne jer i dalje u predominantnom dijelu vladajućih partija postoji i preovladava stav da su nevladine organizacije nužno zlo, da nas moraju tolerisati samo zato što moraju, a ne zato što radimo dobre stvari. To nije ni malo dobro za crnogorsko društvo. Ima pomaka, ne mogu reći da nema. Svijest raste, posebno kod onih aktera koji su direktno u vezi sa nevladinim organizacijama.
Ono što zabrinjava je stanje sa univerzitetom. Mislim da tamo nema niti dovoljno znanja, niti dovoljno volje da se dobije novo znanje. Mislim da ta volja uopšte ne postoji, već nasuprot, da postoji vrlo jaka volja da se blokiraju novi ljudi i nove strukture, koje bi mogle donijeti neke promjene vezano sa nivoom znanja za evropske integracije. Mediji i njihov uticaj je predominantan u ovom radu, ali i tu sam nezadovoljan sa strukturom znanja crnogorskih novinara jer kao i mnoge druge oblasti i ova oblast se pokriva na vrlo površan način.
Uglavnom se slažem sa tom konstatacijom. Mislim da su reforme neophodne unutar samog DPS-a i unutar samog SDP-a. Reforme su neophodne u ove dvije partije jer to je jedini način da se reformiše i sama Vlada. Mislim da reforma mora doći upravo iz samog vrha ovih partija.
Radulović: Uglavnom se slažem sa tom konstatacijom. Mislim da su reforme neophodne unutar samog DPS-a i unutar samog SDP-a. Reforme su neophodne u ove dvije partije jer to je jedini način da se reformiše i sama Vlada. Mislim da reforma mora doći upravo iz samog vrha ovih partija. Oslanjam se na političku pragmu Đukanovića i na eventulane buduće reforme jer ukoliko Đukanović ozbiljno planira Lukšića za nasljednika, mislim da za tako nešto mora napraviti mnogo demokratskije i otvorenije strukture i unutar sopstvene partije i unutar Crne Gore jer samo u slučaju dalje demokratizacije ovog društva takav razvoj događaja može biti podržan i imati širi front. Bojim se da ukoliko takvih pomaka u naredne dvije godine ne bude, da taj scenario može imati sasvim drugačiji epilog, koji se oda može reflektovati na samu strukturu DPS-a i na mnogo revolucionarnija događanja unutar samog DPS-a, nego što se u ovom trenutku može predvidjeti.
