Poslanik vladajuće DPS, Miodrag Vuković komentariše povlačenje odluke o povećanju plata poslanicima i ukidanje bonusa ministrima i drugim državnim funkcionerima. Osjeća se odgovornim za revolt, koji je namjera o povećanju plata poslanicima, izazvala kod radnika i socijalno ugroženih građana. Kaže da je povećanje plata bilo opravdano, ali da je izabran pogrešan trenutak za to.
Vuković: Teško je odgovoriti na to pitanje. Parlament je državna institucija. U Parlamentu se, pored ostalog, formira državna politika, stvaraju normativni uslovi da politika bude realizovana. Radi se o vrlo važnom poslu. Poslanici imaju nacionalni legitimitet najveći u državi. Birani su od strane naroda i građana. U posljednje vrijeme, posebno su pojačane aktivnosti ove institucije, koja ubrzava proces evropskih integracija Crne Gore.
Primanja poslanika u Parlamentu Crne Gore su ubjedljivo najmanja u odnosu na primanja poslanika, čak i kada se uzmu u obzir zemlje u okruženju, a da ne govorim o parlamentima razvijenih zemalja. Postojala je potreba za izvjesnom korekcijom tih primanja i o tome se razgovaralo u Parlamentu.
Socijalna situacija je loša. Kriza je i dalje prisutna. Svakodnevni su štrajkovi jer radnici nisu zadovoljni. Mnogo preduzeća je propalo. Sa svih strana je ispružena ruka prema budžetu i Vladi, kao spasiocima. Postoji puno nesporazuma na liniji menadžmenta privatizovanih preduzeća i dijela ili kompletnog sastava radničke populacije. U takvoj situaciji je vrlo rizično posegnuti za ovakvom mjerom.
Među ta dva kontradiktorna i nespojiva razloga, Parlament je ipak odlučio da koriguje lične dohotke poslanika. U drugim organima vlasti u Crnoj Gori, plate su veća nego poslanicima, a oni kontrolišu one koji su bolje plaćeni nego oni.
Vuković: Kada bi smo krenuli u vraćanje svega toga što je dovedeno pod sumnju i što nije bilo ispravno, onda će neko morati procjenjivati šta je višak u primanjima, neko će određivati datum od kada je taj višak priman. Nikada se to kolo namirenja ne bi završilo. Ako je to rješenje i ako je to zadovoljenje pravde, zašto se ne bi posegnulo i za tom mjerom!? Nemam decidan stav. Ne mislim da je sada vrijeme za to.
Osjećam se i lično odgovornim
Vuković: Na neki način da i od toga ne možemo pobjeći. Odlučili smo očigledno u nevrijeme da uradimo nešto što je opravdano. Nisu se poklopile kockice. Osjećam se i lično odgovornim. Nisam učestvovao u donošenju same odluke. Prvi sam rekao da nisam socijalni demagog, da treba korigovati plate poslanicima i time navukao bijes na sebe, i onih koji opravdano imaju pravo da mi prigovore i prigovorili su.
Krenula je lavina svega i svačega. Krenula je lavina, u najvećem broju opravdanog reagovanja i traženja da se, ionako male plate u javnoj upravi, koja je inače prebukirana, gdje se prijeti otkazima i otpuštanjem, da bi se držala pod kontrolom finansijska situacija u državi, koriguju. To već traje. Sada je to pretvoreno u jedan veliki talas koji se širi Crnom Gorom.
U tome su učestvovale i to su generirale određene strukture koje su trebale da ćute u čitavom ovom vremenu finansijskog presabiranja. Upravo najbučnija NVO, koja vodi računa o moralnom zdravlju Crne Gore, i više nego što Crna Gora to od nje očekuje, zašto se nije pogledala u ogledalo i upitala sebe da li ona ima moralno ili finansijko pravo na to?!
Vuković: Tako je. Predsjednici sindikata, preko javnog servisa, govorili su protiv zahtjeva za podizanjem plata. Da li oni mogu to da rade jer imaju i do četiri puta veće plate, nego što su plate poslanika?! Kupuju se stanovi, dobijaju se ogromni grantovi iz inostranstva. Slično je i sa nekim medijima, čiju finansijsku krvnu sliku ne možete dobiti, da znate ko, kako i koga plaća.
Vuković: Taman posla. Upravo u toj rečenici je sadržan sav besmisao onih koji su generirali sve ovo na pogrešan i neprimjeren način jer nisu imali na to pravo. Vidi se i suština i pozadina njihovog zahtjeva.
Radnici, koji su stvarno u teškoj socijalnoj situaciji, imaju pravo da kažu, da prijete, da opomenu na radikalan način. Uplašila se država svog naroda?! Mi se nismo uplašili nevladinih organizacija koje to tvrde da smo se plašili naroda! Mi se nismo uplašili medija koji tvrde da smo se uplašili medija i naroda! Sve ima svoju drugu stranu medalje. Konotacija jednog takvog stava je vrlo neprijatna. Nije se država uplašila naroda, nego je država svjesno imala tu situaciju koju je imala i koja je naišla na nezadovoljstvo određenih struktura zaposlenih.
Nije čitav narod ustao da se buni. Iz uspješnih firmi i preduzeća nemate zahtjeva koji su na nivou protesta, na nivou negativnog reagovanja za njihovo povećanje plata. Oni su zadovoljni, oni rade svoj posao. Nezadovoljni su oni koji su iziritirani takvom odlukom.
Nije se država nikoga uplašila. Ružno je kada se država plaši. Zbog čega bi država povlačila svoje odluke? Mislite li da je to povlačenje zasnovano na strahu da bi vlast opstala? Nije to po meni imenitelj politike koju vode nezadovoljni radnici. To je sumaran imenitelj onih koji nikako da dođu do vlasti, da upravljaju ovom državom, makar i sa distance. Oni to ne mogu biti jer taj isti narod, ti isti građani, taj isti nezadovoljni, nikada njima ne bi dao ili pružio priliku da se bave tim poslom.
Mi smo vrlo razumno razmisli. Potrebno je da se adekvatno nagrade državni funkcioneri, pa i službenici. Povećali smo plate zaposlenim u Skupštini jer je to zahtjev Evrope. U zajedničkoj deklaraciji, sa sastanka parlamentarnog odbora crnogorskog i evropskog parlamenta, stoji da treba adekvatno nagraditi poslanike i zaposlene. Evropa to traži do nas, ali smo ipak u ovom trenutku rekli da nismo dobro procijenili socijalni moment i situaciju i povukli smo tu odluku.
RSE: Nakon odluke o povećanju plata poslanicima, uslijedila je reakcija javnosti, civilnog sektora i sindikata, što je Skupštinu navelo da ukine tu odluku i prije nego je stupila na snagu. Da li Vi mislite da je ta namjera, da poslanici dobiju povećanje, ionako, za crnogorske prilike, visokih primanja, bila ispravna?
Vuković: Teško je odgovoriti na to pitanje. Parlament je državna institucija. U Parlamentu se, pored ostalog, formira državna politika, stvaraju normativni uslovi da politika bude realizovana. Radi se o vrlo važnom poslu. Poslanici imaju nacionalni legitimitet najveći u državi. Birani su od strane naroda i građana. U posljednje vrijeme, posebno su pojačane aktivnosti ove institucije, koja ubrzava proces evropskih integracija Crne Gore.
Primanja poslanika u Parlamentu Crne Gore su ubjedljivo najmanja u odnosu na primanja poslanika, čak i kada se uzmu u obzir zemlje u okruženju, a da ne govorim o parlamentima razvijenih zemalja. Postojala je potreba za izvjesnom korekcijom tih primanja i o tome se razgovaralo u Parlamentu.
Socijalna situacija je loša. Kriza je i dalje prisutna. Svakodnevni su štrajkovi jer radnici nisu zadovoljni. Mnogo preduzeća je propalo. Sa svih strana je ispružena ruka prema budžetu i Vladi, kao spasiocima. Postoji puno nesporazuma na liniji menadžmenta privatizovanih preduzeća i dijela ili kompletnog sastava radničke populacije. U takvoj situaciji je vrlo rizično posegnuti za ovakvom mjerom.
Među ta dva kontradiktorna i nespojiva razloga, Parlament je ipak odlučio da koriguje lične dohotke poslanika. U drugim organima vlasti u Crnoj Gori, plate su veća nego poslanicima, a oni kontrolišu one koji su bolje plaćeni nego oni.
RSE: Pominjete Vladu i ministre koji su od januara počeli da dobijaju bonuse. Da li smatrate da ministri, koji su bonus počeli da primaju od početka godine, treba da vrate taj novac koji pripada građanima?
Vuković: Kada bi smo krenuli u vraćanje svega toga što je dovedeno pod sumnju i što nije bilo ispravno, onda će neko morati procjenjivati šta je višak u primanjima, neko će određivati datum od kada je taj višak priman. Nikada se to kolo namirenja ne bi završilo. Ako je to rješenje i ako je to zadovoljenje pravde, zašto se ne bi posegnulo i za tom mjerom!? Nemam decidan stav. Ne mislim da je sada vrijeme za to.
Osjećam se i lično odgovornim
RSE: Odluka o povećanju zarada poslanicima, a i ta priča o bonusima, pokrenula je lavinu nezadovoljstva među zaposlenim u javnom sektoru. Već su počeli neki štrajkovi upozorenja, te zahtjevi za povećanjem plata, koji neće evidentno zaustaviti ni povlačenje odluke o platama za poslanike i ukidanje bonusa ministrima. Da li se uz ostale kolege poslanike osjećate odgovornim za nastalu situaciju?
Vuković: Na neki način da i od toga ne možemo pobjeći. Odlučili smo očigledno u nevrijeme da uradimo nešto što je opravdano. Nisu se poklopile kockice. Osjećam se i lično odgovornim. Nisam učestvovao u donošenju same odluke. Prvi sam rekao da nisam socijalni demagog, da treba korigovati plate poslanicima i time navukao bijes na sebe, i onih koji opravdano imaju pravo da mi prigovore i prigovorili su.
Krenula je lavina svega i svačega. Krenula je lavina, u najvećem broju opravdanog reagovanja i traženja da se, ionako male plate u javnoj upravi, koja je inače prebukirana, gdje se prijeti otkazima i otpuštanjem, da bi se držala pod kontrolom finansijska situacija u državi, koriguju. To već traje. Sada je to pretvoreno u jedan veliki talas koji se širi Crnom Gorom.
U tome su učestvovale i to su generirale određene strukture koje su trebale da ćute u čitavom ovom vremenu finansijskog presabiranja. Upravo najbučnija NVO, koja vodi računa o moralnom zdravlju Crne Gore, i više nego što Crna Gora to od nje očekuje, zašto se nije pogledala u ogledalo i upitala sebe da li ona ima moralno ili finansijko pravo na to?!
RSE: Mislite na MANS?
Vuković: Tako je. Predsjednici sindikata, preko javnog servisa, govorili su protiv zahtjeva za podizanjem plata. Da li oni mogu to da rade jer imaju i do četiri puta veće plate, nego što su plate poslanika?! Kupuju se stanovi, dobijaju se ogromni grantovi iz inostranstva. Slično je i sa nekim medijima, čiju finansijsku krvnu sliku ne možete dobiti, da znate ko, kako i koga plaća.
Nije se država uplašila naroda, nego je država svjesno imala tu situaciju koju je imala i koja je naišla na nezadovoljstvo određenih struktura zaposlenih.
RSE: Kako komentarišete ocjene da je povlačenje odluke o povećanju plata i ukidanju bonusa za ministre, prvi slučaj u Crnoj Gori da se država uplašila svog naroda i povukla pred rastućim nezadovoljstvom zbog materijalne situacija građana?
Vuković: Taman posla. Upravo u toj rečenici je sadržan sav besmisao onih koji su generirali sve ovo na pogrešan i neprimjeren način jer nisu imali na to pravo. Vidi se i suština i pozadina njihovog zahtjeva.
Radnici, koji su stvarno u teškoj socijalnoj situaciji, imaju pravo da kažu, da prijete, da opomenu na radikalan način. Uplašila se država svog naroda?! Mi se nismo uplašili nevladinih organizacija koje to tvrde da smo se plašili naroda! Mi se nismo uplašili medija koji tvrde da smo se uplašili medija i naroda! Sve ima svoju drugu stranu medalje. Konotacija jednog takvog stava je vrlo neprijatna. Nije se država uplašila naroda, nego je država svjesno imala tu situaciju koju je imala i koja je naišla na nezadovoljstvo određenih struktura zaposlenih.
Nije čitav narod ustao da se buni. Iz uspješnih firmi i preduzeća nemate zahtjeva koji su na nivou protesta, na nivou negativnog reagovanja za njihovo povećanje plata. Oni su zadovoljni, oni rade svoj posao. Nezadovoljni su oni koji su iziritirani takvom odlukom.
Nije se država nikoga uplašila. Ružno je kada se država plaši. Zbog čega bi država povlačila svoje odluke? Mislite li da je to povlačenje zasnovano na strahu da bi vlast opstala? Nije to po meni imenitelj politike koju vode nezadovoljni radnici. To je sumaran imenitelj onih koji nikako da dođu do vlasti, da upravljaju ovom državom, makar i sa distance. Oni to ne mogu biti jer taj isti narod, ti isti građani, taj isti nezadovoljni, nikada njima ne bi dao ili pružio priliku da se bave tim poslom.
Mi smo vrlo razumno razmisli. Potrebno je da se adekvatno nagrade državni funkcioneri, pa i službenici. Povećali smo plate zaposlenim u Skupštini jer je to zahtjev Evrope. U zajedničkoj deklaraciji, sa sastanka parlamentarnog odbora crnogorskog i evropskog parlamenta, stoji da treba adekvatno nagraditi poslanike i zaposlene. Evropa to traži do nas, ali smo ipak u ovom trenutku rekli da nismo dobro procijenili socijalni moment i situaciju i povukli smo tu odluku.
