Prije gotovo 40 godina Josip Sliško, iz Mostara, napisao je „Povratak“ za Bucu i Srđana, ali i još mnogo drugih balada, a njegove pjesme osvajale su nagrade na Šlagerima sezone, poput one koju je 1980. pjevala Ismeta Krvavac, ali i Jasna Gospić koju godine poslije.
Malo ko danas zna da je tekst za popularne pjesme "Bez tebe je gorko vino" i "Zadnji gost u kafani" Duška Kuliša napisao ovaj fizičar koji je u međuvremenu postao doktor filozofskih nauka i redovni profesor Univerziteta u Puebli u Meksiku gdje živi i radi posljednjih 20 godina.
Umjesto na istraživačko putovanje u Finsku, neobične okolnosti profesora Sliška i porodicu odvele su uoči rata u BiH u daleki Meksiko. Prve godine života u ovoj dalekoj zemlji bile su teške, ali uspjeh ipak nije izostao:
„Aplicirao sam za članstvo u meksičkom Nacionalnom sistemu istraživača. To je sistem koji su oni uveli da bi se napravila jedna klasifikacija ljudi koji žele da se bave naukom i onih koji se stvarno bave, po svojim proizvodima, naukom. Sjećam se dobro, to je priča koju stalno pričam, jer je stvarno nevjerovatna – bila je neka sredina augusta, objavljeni su rezultati, pogledao sam, nije moje ime bilo na spisku. Vraćam se kući, sav onako, tužan. Pita me Jasenka: Jesi li dobio stipendiju? Nisam. Puno sanjaš, puno lebdiš - kaže ona. Međutim, sljedeće jutro, pijemo kafu, osam ujutro, zvono. Ko je? Poštar. Šta je? Telegram. To je '94. godina, ko može slati telegram? Niko neće slati telegram sa nekom dobrom vijesti. Otvorim telegram. Piše: „Primljeni ste u Nacionalni sistem istraživača, greškom vaše ime ispušteno. Čestitamo“.“, sjeća se profesor Sliško.
Ulaznica u visoko društvo
Ulaskom u Nacionalni sistem istraživača Meksika, za profesora Sliška otvorila su se mnoga vrata, pa tako i Univerziteta u Puebli.
Josip Sliško„Taj njihov sistem istraživača je ulaznica u visoko društvo. Ja predajem razne predmete. Ono što sam godinama predavao i što je moja struka, to je nastava fizike, i u zadnje vrijeme je uveden jedan predmet koji se zove razvoj sposobnosti kompleksnog mišljenja, da se studenti malo uvedu u moderno razmišljanje o svijetu. Ja ih tu praktično uvodim u to kakve nam zamke sopstveno mišljenje postavlja i kako je rutina opasna u poslovima mišljenja - imaju puno primjera da se u to uvjere – i koje su razne taktike i strategije da bi se te zamke prevazišle i da bi počeli da kritički razmišljamo, da kreativno razmišljamo, da razdvajamo mišljenje od znanja“, kaže Sliško.
Iako, na prvi pogled, filozofija i fizika i nemaju puno sličnosti, upravo ove dvije nauke objedinio je u svom radu Josip Sliško, a ovih dana završava svoju sedmu knjigu.
„Fizika je počela kao filozofija prirode. Jasno je da moramo polaziti od ideja koje imamo o svijetu, ali da te ideje nisu nimalo bolje od drugih ideja ako se ne dokaže da su u stanju da objasne svijet, što nije baš nešto što samo radi fizika, nego i da predvide ponašanje. Čitava tehnologija je, ustvari, dokaz da je ono znanje koje imamo u fizici znanje koje se bitno razlikuje od svih ostalih znanja, religijskih, poetskih itd. Na osnovu tog znanja smo u stanju da kažemo: ako napravimo takav sistem, on će tako i tako raditi. Dakle, u toj jednoj primjenjenoj sferi fizika se odmakla od filozofije i prihvatila jednu praktičnu, upotrebnu filozofiju, a s druge strane, sva fundamentalna pitanja u fizici jesu filozofska pitanja – od čega je sastavljen svijet, kako je nastao, kako će završiti, kakve su granice znanja, šta je nauka i šta nije – to su eminentno filozofska pitanja“, navodi profesor.
Posljedice po obrazovanje pogubne
Profesor Sliško dio svog znanja prenosi i studentima u BiH putem seminara i radionica koje je organizuju međunarodne naučne agencije.
Nekoliko kratkih boravaka u BiH bilo je dovoljno da uoči kako je rat na ovim prostorima, osim ljudskih žrtava, najpogubnije posljedice ostavio upravo u obrazovanju:
„Kako ja vidim stvari, najbolje što možemo dati mladima – to je obrazovanje, i to mora biti obrazovanje koje je primjereno 21. stoljeću, koje omogućava mladima da mogu da nastave da uče tokom cijelog života. Svijet je tako promjenjiv da znanje i sposobnosti koje steknu sada su osnova za bilo kakve ozbiljne planove u životu. Međutim, mislim da je nastava, barem onoliko koliko sam ja mogao da vidim, i dalje klasična – to je profesor koji čitavo vrijeme priča, studenti slušaju, nešto bilježe, nešto ne bilježe, šalju poruke, video igre itd. preko mobilnih telefona. Obrazovanje je suviše ozbiljan problem da bi se tretiralo, da tako kažem, možda pregrubo zvuči – površno“, ocjenjuje Sliško.
Između BiH i Meksika i ne postoji puno sličnosti, osim južnjačkog temperamenta ljudi i muzike, koja je šezdesetih godina prošlog vijeka na prostorima bivše Jugoslavije bila veoma popularna, podsjeća Josip Sliško, dok razgovor završavamo uz taktove muzike koju je pisao sedamdeset i neke.
Malo ko danas zna da je tekst za popularne pjesme "Bez tebe je gorko vino" i "Zadnji gost u kafani" Duška Kuliša napisao ovaj fizičar koji je u međuvremenu postao doktor filozofskih nauka i redovni profesor Univerziteta u Puebli u Meksiku gdje živi i radi posljednjih 20 godina.
Umjesto na istraživačko putovanje u Finsku, neobične okolnosti profesora Sliška i porodicu odvele su uoči rata u BiH u daleki Meksiko. Prve godine života u ovoj dalekoj zemlji bile su teške, ali uspjeh ipak nije izostao:
„Aplicirao sam za članstvo u meksičkom Nacionalnom sistemu istraživača. To je sistem koji su oni uveli da bi se napravila jedna klasifikacija ljudi koji žele da se bave naukom i onih koji se stvarno bave, po svojim proizvodima, naukom. Sjećam se dobro, to je priča koju stalno pričam, jer je stvarno nevjerovatna – bila je neka sredina augusta, objavljeni su rezultati, pogledao sam, nije moje ime bilo na spisku. Vraćam se kući, sav onako, tužan. Pita me Jasenka: Jesi li dobio stipendiju? Nisam. Puno sanjaš, puno lebdiš - kaže ona. Međutim, sljedeće jutro, pijemo kafu, osam ujutro, zvono. Ko je? Poštar. Šta je? Telegram. To je '94. godina, ko može slati telegram? Niko neće slati telegram sa nekom dobrom vijesti. Otvorim telegram. Piše: „Primljeni ste u Nacionalni sistem istraživača, greškom vaše ime ispušteno. Čestitamo“.“, sjeća se profesor Sliško.
Ulaznica u visoko društvo
Ulaskom u Nacionalni sistem istraživača Meksika, za profesora Sliška otvorila su se mnoga vrata, pa tako i Univerziteta u Puebli.
Iako, na prvi pogled, filozofija i fizika i nemaju puno sličnosti, upravo ove dvije nauke objedinio je u svom radu Josip Sliško, a ovih dana završava svoju sedmu knjigu.
„Fizika je počela kao filozofija prirode. Jasno je da moramo polaziti od ideja koje imamo o svijetu, ali da te ideje nisu nimalo bolje od drugih ideja ako se ne dokaže da su u stanju da objasne svijet, što nije baš nešto što samo radi fizika, nego i da predvide ponašanje. Čitava tehnologija je, ustvari, dokaz da je ono znanje koje imamo u fizici znanje koje se bitno razlikuje od svih ostalih znanja, religijskih, poetskih itd. Na osnovu tog znanja smo u stanju da kažemo: ako napravimo takav sistem, on će tako i tako raditi. Dakle, u toj jednoj primjenjenoj sferi fizika se odmakla od filozofije i prihvatila jednu praktičnu, upotrebnu filozofiju, a s druge strane, sva fundamentalna pitanja u fizici jesu filozofska pitanja – od čega je sastavljen svijet, kako je nastao, kako će završiti, kakve su granice znanja, šta je nauka i šta nije – to su eminentno filozofska pitanja“, navodi profesor.
Posljedice po obrazovanje pogubne
Profesor Sliško dio svog znanja prenosi i studentima u BiH putem seminara i radionica koje je organizuju međunarodne naučne agencije.
Obrazovanje je suviše ozbiljan problem da bi se tretiralo, da tako kažem, možda pregrubo zvuči – površno.
Nekoliko kratkih boravaka u BiH bilo je dovoljno da uoči kako je rat na ovim prostorima, osim ljudskih žrtava, najpogubnije posljedice ostavio upravo u obrazovanju:
„Kako ja vidim stvari, najbolje što možemo dati mladima – to je obrazovanje, i to mora biti obrazovanje koje je primjereno 21. stoljeću, koje omogućava mladima da mogu da nastave da uče tokom cijelog života. Svijet je tako promjenjiv da znanje i sposobnosti koje steknu sada su osnova za bilo kakve ozbiljne planove u životu. Međutim, mislim da je nastava, barem onoliko koliko sam ja mogao da vidim, i dalje klasična – to je profesor koji čitavo vrijeme priča, studenti slušaju, nešto bilježe, nešto ne bilježe, šalju poruke, video igre itd. preko mobilnih telefona. Obrazovanje je suviše ozbiljan problem da bi se tretiralo, da tako kažem, možda pregrubo zvuči – površno“, ocjenjuje Sliško.
Između BiH i Meksika i ne postoji puno sličnosti, osim južnjačkog temperamenta ljudi i muzike, koja je šezdesetih godina prošlog vijeka na prostorima bivše Jugoslavije bila veoma popularna, podsjeća Josip Sliško, dok razgovor završavamo uz taktove muzike koju je pisao sedamdeset i neke.
