Prevela: Ena Stevanović
„G-Nula“ ili svijet bez jasno definirane supersile je na čelu geopolitičke skale rizika u 2011. godini. Ovo je predviđanje Eurasia grupe, političko-konsultantskog poduzeća lociranog u New Yorku.
Prema njihovom istraživanju, nova politička realnost će pooštriti sve ostale ključne rizike u 2011.godini, uključujući i mogućnost za ekonomsku krizu u Europi, nespremnost Kine da odgovori na pojačani međunarodni pritisak i provokacije Sjeverne Koreje.
Severna Koreja - lansiranje raketaDopisnik RSE iz New Yorka Nikola Krastev je o detaljima izvještaja razgovarao sa Ianom Bremmerom, predsjednikom Eurasia grupe.
Ian Bremmer: Promatrajući svijet danas, uočavamo novi svjetski poredak u dinamičkom smislu, na drugačiji način nego što se desilo nakon pada Sovjetskog saveza. Raspad Sovjetskog saveza je doveo do G7+1, što je predstavljalo globalizaciju, ulagalo se u neke nove države, Europa je ojačala, dakle globalizacija je ubrzana.
Terminom G-Nula se želi označiti da se svjetska politika trenutno suočava sa izazovom odsustva efikasnog međunarodnog rukovodstva. I to je taj novi svjetski poredak i zbog toga je zlato tako vrijedno, zbog toga korporacije ostavljaju mnogo novaca sa strane, jer ne znaju kuda će nas ovaj novi svjetski poredak odvesti.
Bremmer: Često mi je postavljano pitanje da li mislim da će na narednim izborima [Vladimir] Putin biti ponovo izabran za predsjednika? Da li će [Dmitrij] Medvedev zadržati funkciju? A moj odgovor je bio - zašto vam je stalo do toga? Jer ono što je prisutno u Rusiji je bar u bliskoj budućnosti stabilno, a to je koordinirano rukovodstvo na samom vrhu. Putin i Medvedev u tom smislu dobro funkcioniraju, bez obzira na sliku koja je prikazana u javnosti. I to će se nastaviti dešavati. Zanimljivo je da, ne samo da Rusija nije rizična zemlja, već nijedna od četiri najveće zemlje svijeta nije rizična. Ni Brazil sa svojom novom predsjednicom [Dilma Rousseff], niti Indija, pa čak ni Kina. Jedini rizik za Kinu je taj što prebrzo raste i njena stabilnost, uzimajući u obzir njenu veličinu, počinje stvarati strukturalni rizik vis-a-vis ostatka svijeta.
Iran je crvena haringa
Bremmer: Rusija je geopolitički stabilnija jer je postala sigurnija. U pravu ste da se radi o ekonomskoj sigurnosti, ali isto tako se radi i o političkoj i geopolitičkoj stabilnosti. Mislim da relativni pad moći Sjedinjenih država i Europe znači da Rusija očito mnogo više dominira euroazijskim prostorom nego Gruzija, Kirgistan, Ukrajina ili Bjelorusija. Mislim da Rusija nema zašto da se brine. Ne moraju se više brinuti o proširenju NATO-a, ne moraju se više brinuti o raketnoj odbrani, Amerika će potrošiti manje jer štede na vlastitoj vojsci, a posljednja stvar koju će Europa uraditi jeste miješati se u ruska pitanja jer trenutno ima dovoljno vlastitih problema o kojima treba brinuti. Stoga smatram da Rusija ima pravo da se osjeća geopolitički sigurnije i da to nema veze s njenom ekonomskom moći.
Žena pali svijeću pored slike ubijenog guvernera pakistanske provincije, 5. siječanj 2011.
Bremmer: Sjedinjene države su učinile napredak u Afganistanu i taj napredak je učinjen uglavnom zbog važnih resursa, vojnika i ostalog, koje je Amerika uložila. Međutim, to ne bi bilo moguće i održivo da nije bilo svesrdne podrške Pakistana. A ono što znamo da se neće desiti jeste bilo kakva promjena u pakistanskoj vlasti. Jedino što se Pakistanu može desiti jeste da postane anarhičan i još nestabilniji i to su prvi i najveći rizici za Pakistan. Ti rizici su vezani za pakistansku ekonomiju, za stabilnost njegovih granica, to su rizici vezani za pojačanu nestabilnost i militantnost unutar samog Pakistana. Mi smo čak precizirali da se rizici najviše odnose na sigurnost i vođstvo u provincijama Punjab i Sindh. Bili smo zabrinuti da će se nesigurnost proširiti na te provincije. Otvoreno smo to rekli i guverner provincije Punjab [Salman Taseer] je ubijen doslovno istog dana kada smo objavili naš izvještaj [4.januar].
Bremmer: Iran je ove godine crvena haringa. Smatramo da će Iran sigurno nastaviti sa diplomatijom [oko neriješenog pitanja nuklearnog oružja], ali ne očekujemo nikakvo skoro diplomatsko rješenje i to će biti tako najmanje do sredine 2011., možda i duže. I dok se to dešava, Amerika će nastaviti sa sankcijama koje podržavaju i mnoge druge države.Upravo prošle sedmice se pridružila i Indija. Mnogo se stvari mora riješiti prije nego što počnemo razmišljati o napadu na Iran. Izraelci su na to rekli:
„Imamo još samo nekoliko godina da zaustavimo Irance“ [da konstruiraju atomsku bombu], što opet ne zvuči tako hitno. Stuxnet [cyber] napadi na Iran pokazuju da postoje i drugačija rješenja koja ne uključuju dizanje u zrak iranskih nuklearnih postrojenja. Iranski režim je dugoročno nestabilan, ali se neće raspasti u skoroj budućnosti zbog trenutno visokih cijena energenata.
„G-Nula“ ili svijet bez jasno definirane supersile je na čelu geopolitičke skale rizika u 2011. godini. Ovo je predviđanje Eurasia grupe, političko-konsultantskog poduzeća lociranog u New Yorku.
Prema njihovom istraživanju, nova politička realnost će pooštriti sve ostale ključne rizike u 2011.godini, uključujući i mogućnost za ekonomsku krizu u Europi, nespremnost Kine da odgovori na pojačani međunarodni pritisak i provokacije Sjeverne Koreje.
RSE: U izvještaju se navodi da je „G-Nula“ odnosno svijet bez jasno definirane supersile najveći politički rizik u 2011. Možete li nam opisati ovu novu realnost?
Ian Bremmer: Promatrajući svijet danas, uočavamo novi svjetski poredak u dinamičkom smislu, na drugačiji način nego što se desilo nakon pada Sovjetskog saveza. Raspad Sovjetskog saveza je doveo do G7+1, što je predstavljalo globalizaciju, ulagalo se u neke nove države, Europa je ojačala, dakle globalizacija je ubrzana.
Terminom G-Nula se želi označiti da se svjetska politika trenutno suočava sa izazovom odsustva efikasnog međunarodnog rukovodstva. I to je taj novi svjetski poredak i zbog toga je zlato tako vrijedno, zbog toga korporacije ostavljaju mnogo novaca sa strane, jer ne znaju kuda će nas ovaj novi svjetski poredak odvesti.
RSE: Nijedna od zemalja bivšeg Sovjetskog saveza se ne nalazi na listi geopolitičkih rizika. Jesu li to dobre vijesti?
Ne samo da Rusija nije rizična zemlja, već nijedna od četiri najveće zemlje svijeta nije rizična.
Iran je crvena haringa
RSE: Kakav je uticaj variranja cijene nafte na političku stabilnost u Rusiji?
Bremmer: Rusija je geopolitički stabilnija jer je postala sigurnija. U pravu ste da se radi o ekonomskoj sigurnosti, ali isto tako se radi i o političkoj i geopolitičkoj stabilnosti. Mislim da relativni pad moći Sjedinjenih država i Europe znači da Rusija očito mnogo više dominira euroazijskim prostorom nego Gruzija, Kirgistan, Ukrajina ili Bjelorusija. Mislim da Rusija nema zašto da se brine. Ne moraju se više brinuti o proširenju NATO-a, ne moraju se više brinuti o raketnoj odbrani, Amerika će potrošiti manje jer štede na vlastitoj vojsci, a posljednja stvar koju će Europa uraditi jeste miješati se u ruska pitanja jer trenutno ima dovoljno vlastitih problema o kojima treba brinuti. Stoga smatram da Rusija ima pravo da se osjeća geopolitički sigurnije i da to nema veze s njenom ekonomskom moći.
RSE: Pakistan, koji je na osmom mjestu najrizičnijih zemalja na vašoj listi, je opisan kao država koju čeka „skora oluja rizika“. O čemu se zapravo radi?
Bremmer: Sjedinjene države su učinile napredak u Afganistanu i taj napredak je učinjen uglavnom zbog važnih resursa, vojnika i ostalog, koje je Amerika uložila. Međutim, to ne bi bilo moguće i održivo da nije bilo svesrdne podrške Pakistana. A ono što znamo da se neće desiti jeste bilo kakva promjena u pakistanskoj vlasti. Jedino što se Pakistanu može desiti jeste da postane anarhičan i još nestabilniji i to su prvi i najveći rizici za Pakistan. Ti rizici su vezani za pakistansku ekonomiju, za stabilnost njegovih granica, to su rizici vezani za pojačanu nestabilnost i militantnost unutar samog Pakistana. Mi smo čak precizirali da se rizici najviše odnose na sigurnost i vođstvo u provincijama Punjab i Sindh. Bili smo zabrinuti da će se nesigurnost proširiti na te provincije. Otvoreno smo to rekli i guverner provincije Punjab [Salman Taseer] je ubijen doslovno istog dana kada smo objavili naš izvještaj [4.januar].
RSE: Iznenađujuće je da Iran nije nazvan geopolitički rizičnom zemljom u 2011. već „crvenom haringom“, što je varljiv termin. Kako ste došli do takvog zaključka?
Bremmer: Iran je ove godine crvena haringa. Smatramo da će Iran sigurno nastaviti sa diplomatijom [oko neriješenog pitanja nuklearnog oružja], ali ne očekujemo nikakvo skoro diplomatsko rješenje i to će biti tako najmanje do sredine 2011., možda i duže. I dok se to dešava, Amerika će nastaviti sa sankcijama koje podržavaju i mnoge druge države.Upravo prošle sedmice se pridružila i Indija. Mnogo se stvari mora riješiti prije nego što počnemo razmišljati o napadu na Iran. Izraelci su na to rekli:
„Imamo još samo nekoliko godina da zaustavimo Irance“ [da konstruiraju atomsku bombu], što opet ne zvuči tako hitno. Stuxnet [cyber] napadi na Iran pokazuju da postoje i drugačija rješenja koja ne uključuju dizanje u zrak iranskih nuklearnih postrojenja. Iranski režim je dugoročno nestabilan, ali se neće raspasti u skoroj budućnosti zbog trenutno visokih cijena energenata.
