Dostupni linkovi

Tesar: Srbija bi za godinu dana mogla dobiti status kandidata


Filip Tesar
Filip Tesar
Smatram da Srbija ima dovoljno administrativnih potencijala kako bi proces dobijanja kandidatskog statusa mogao teći glatko, ali problem koji to može usporiti pre vidim u sferi ekonomije, odnosno u teškoćama da Srbija uspešno odgovori na ekonomska poglavlja upitnika Evropske komisije, ocenjuje u intervjuu za RSE Filip Tesar, istraživač Instituta za međunarodne odnose u Pragu.

Tesar: Kad je u pitanju problem Mladića, to će po mom mišljenju zavisiti od toga kako će glavni tužilac Haškog tribunala vrednovati napore Srbije da Mladića uhvati. Mislim, naime, da i na zapadu počinje da preovladava uverenje da se srpska vlada zaista trudi, ali da je pred njom naprosto izuzetno težak zadatak. A kako zbog protoka vremena, uprkos svemu, počinju polako da blede slike iz rata u Bosni, tako se nekima mogu u sećanje vraćati slučajevi pojedinih nemačkih nacističkih zločinaca koji su se uspešno skrivali čitave decenije.

U pogledu toga da li Srbija za godinu dana može dobiti status kandidata, mislim da to nije sasvim isključeno.Uzgred i poređenja radi, i Hrvatska je imala rok od godinu dana da preda svog optuženika za ratne zločine Antu Gotovinu, pa znamo kako se to odvijalo. Mislim, dakle, da bi Srbija za godinu dana mogla ispuniti uslove za dobijanje kandidatskog statusa.

Tim pre što, za razliku od Crne Gore i Albanije, nema problem personalnih i administrativnih kapaciteta za proces pristupnih razgovora. Dakle, smatram da ima dovoljno administrativnih potencijala kako bi proces mogao teći glatko, ali problem koji može usporiti dobijanje kandidatskog statusa pre vidim u sferi ekonomije, odnosno u teškoćama da Srbija uspešno odgovori na ekonomska poglavlja upitnika Evropske komisije.

RSE: Predsednik Srbije Boris Tadić je pre nekoliko dana izjavio da je hapšenje Mladića samo pitanje vremena i da će biti uhapšen ako je u Srbiji. Jeste li vi u ovom pogledu takav optimista kao Tadić?

Tesar: Moram priznati da nisam optimista. Mislim da je prilika da se Mladić uhapsi pre otprilike pet godina bila sasvim dobra i to pre svega zato što ga je podržavla cela svita pre svega bivših pripadnika Vojske, ali delimično i ljudi iz tajnih službi. Praćenjem njihovih stopa moglo se tada doći do Mladića. Sada, nažalost, verovatno ima samo minimalni broj tih zaštitnika i jataka i upravo je to najveći problem. Zato što Mladić sada za sobom ostavlja mnogo manje tragova koji se mogu slediti, a mnogo manje je tragova i šačice njegovih pomagača.

A, što se tiče toga gde se Mladić nalazi, pojavile su se spekulacije da može biti u Rusiji, dakle ako je tamo bar ne bi bio sam jer su tamo i mnogi visoki službenici Miloševićevog režima, kao i njegova porodica. Ne bih tu mogućnost potpuno isključio, ali ipak mislim da je verovatnije da je Mladić u Srbiji. Zato što on ne izgleda kao tip koji bi pristao da beži u egzil nego kao neko ko sebe smatra poslednjim ratnikom, što verovatno motiviše i njegove preostale malobrojne saradnike.

Gorka pilula formalnog priznanja Kosova

RSE: U skorašnjem intervjuu za Lidove noviny premijer Cvetković je na pitanje da li ostaje pri stavu da Srbija nikad neće priznati nezavisnost Kosova rekao sledeće: “U ovom trenutku kažem: ne, nikada. Ustav nam ne dozvoljava da priznamo nezavisnost dela naše teritorije. Ali, videćemo šta će se dešavati, koliko će biti uspešni razgovori sa kosovskim Albancima. Ostavimo za sada to pitanje po strani”. Kako vrednujete ovu izjavu?

Može se pretpostaviti da će u godinama pred nama Srbija Kosovo priznavati faktički, iako ne i formalno, da će pristati da pregovara sa kosovskom vladom kao sa partnerom, ali da nikad, primera radi, neće potpisati bilo kakav ugovor gde bi druga strana bila označena kao, recimo, “premijer Republike Kosovo” ili slično.
Tesar:
Mislim da sadašnja pozicija Srbije prema Kosovu može potrajati još prilično dugo – sve dok ne dođe na dnevni red integracija Kosova, odnosno, integracija Srbije u Evropsku uniju. Svi znaju da je to za sada veoma daleka perspektiva zato što je Kosovo još uvek na početku post-komunistričke transformacije, odnosno, evropske integracije.

Međutim, smatram da se može pretpostaviti da će u godinama pred nama Srbija Kosovo priznavati faktički, iako ne i formalno, da će pristati da pregovara sa kosovskom vladom kao sa partnerom, ali da nikad, primera radi, neće potpisati bilo kakav ugovor gde bi druga strana bila označena kao, recimo, “premijer Republike Kosovo” ili slično.

Srbija, dakle, na takvoj poziciji može opstajati do poslednjeg trenutka. A taj poslednji trenutak verovatno će biti faza neposredno pred ulazak Srbije u Evropsku uniju. Tada se lako može dogoditi da neke uticajne članice EU uslove ratifikaciju pristupnog ugovora sa Srbijom njenim formalnim priznanjem Kosova.

Vlada koja bi u tom trenutku, dakle, pred samim ulaskom zemlje u Uniju, bila na vlasti, ne bi više imala opciju da se povuče, pa bi pred takvim pritiskom morala popiti gorku pilulu formalnog priznanja Kosova. Verovatno bi pri tome kalkulisala da će euforija zbog čina ulaska Srbije u Evropsku uniju neutralizovati mučninu koju je izazvalo moranje da se prizna Kosovo.

*****
Mogli bi vas interesovati i ovi tekstovi:
Srbija i EU: Haškom uslovu dodato i Kosovo

Eyal: Hapšenje Mladića samo je pitanje vremena
XS
SM
MD
LG